Kao što smo već i ranije bili spominjali u prethodnim kolumnama o američkim izborima, anketni podatci, posebice u ključnim državama bojišnicama, ali i podatci o tržištu vrijednosnih papira ukazivali su da Donald Trump ima veće šanse za pobjedu na izborima, da može čak i premoćno pobijediti (preko 300 izborničkih glasova) i da će republikanci svakako imati većinu u Senatu. U trenutku završetka ovog članka još nisu objavljeni cjeloviti rezultati, posebice za Zastupnički dom, no moglo se već i tada reći da republikanci imaju jasnu mogućnost postići ono što se u američkom političkom žargonu zove trifecta, tj. situaciju da ista stranka kontrolira i Bijelu kuću i oba doma Kongresa.

U američkoj povijesti je 19 potpredsjednika, od ukupno 49, bilo u utrci za Bijelu kuću. Samo njih šest je i pobijelilo na predsjedničkim izborima – John Adams, Thomas Jefferson, Martin Van Buren, Richard Nixon, George H. W. Bush te Joe Biden. Prije Kamale Harris, zadnji potpredsjednik koji je bio kandidat, ali je izgubio na izborima, bio je Al Gore 2000. nakon što je bio potpredsjednik pod Billom Clintonom. Gore je pobijedio prema pučkim glasovima, no za dlaku je izgubio u Izborničkom kolegiju nakon dramatičnog i osporavanog ponovnog prebrojavanja glasova na Floridi. Od sedam američkih predsjednika koji su nakon gubitka reizbora ponovno pokušali osvojiti predsjedničke izbore, samo je dvojici to pošlo za rukom – Groveru Clevelandu 1892. godine te Donaldu Trumpu u utorak. Martin Van Buren je čak dva puta pokušao ponovno postati predsjednik – 1844. nije dobio nominaciju Demokratske stranke, a 1848. je bio neuspješni kandidat male Stranke slobodne zemlje (Free Soil Party).

Što kažu rezultati?

Donald Trump uspio je osvojiti većinu u trima saveznim državama u kojima se već godinama klatno biračkog raspoloženja kreće u istom smjeru – Pennsylvaniji, Michiganu i Wisconsinu. Premda se očekivalo da bi birači arapskog podrijetla, koji su brojni u Michiganu, mogli kazniti Harris zbog nezadovoljstva djelovanjem Bidenove administracije oko Gaze, te dati podršku Jill Stein, vječnoj kandidatkinji male Zelene stranke. Međutim, razlika u glasovima između Trumpa i Harris je 90 tisuća glasova, a za Stein je glasovalo 45 tisuća. Također, usprkos razvikanoj kasnoj anketi Ann Selzer u Iowi, ova država Srednjeg Zapada ostala je i dalje duboko crvena. Do konačnog prebrojavanja glasova Trump bi mogao doći do 312 izborničkih glasova, dok Harris još eventualno ima šanse preokrenuti rezultat u Arizoni i priskrbiti si još 11 glasova u Izborničkom kolegiju, no to više ne može promijeniti izbornog pobjednika.

Rezultati za Senat su sukladni očekivanjima – republikanci su preokrenuli tri, a ne dva senatorska mjesta te su došli na većinu od 52, a unutar demokratskog kluba ponovno će sjediti dvojica neovisnih senatora – nesuđeni predsjednički kandidat Bernie Sanders iz Vermonta te Angus King iz Mainea.

Izbori za Zastupnički dom nisu donijeli puno promjena, budući da se radi o izborima u jednomandatnim okruzima koji su i dalje u mnogim dijelovima Sjedinjenim Država podložni pristranom crtanju granica izbornih okruga te stoga često pojedinačne izborne trke i nisu previše kompetitivne, već se radi o izrazito sigurnim mandatima. Republikanci su osvojili 5 novih mandata, a demokrati preuzeli 2 okruga, a naposljetku se može očekivati tanka republikanska većina.

Referendumi su pratili rezultate izbora

Kod guvernerskih izbora nije bilo nekih pretjeranih iznenađenja te omjer nakon što su provedeni izbori za čelne ljude 11 saveznih država stoji 27:23 u korist republikanaca. Posebno su zanimljivi rezultati referendumskih inicijativa. Pristaše Kamale Harris nadali su se kako će joj pobjedu donijeti žene koje će poduprijeti inicijative za ustavno zajamčeno pravo na prekid trudnoće koje će istovremeno kazniti Trumpa zbog toga što je imenovanjem konzervativnih sudaca u Vrhovni sud omogući rušenje slučaja Roe protiv Wadea te regulaciju pobačaja spustio s federalne razine na razinu saveznih država. Međutim, čini se da su birači cijepali svoje glasove na listiću te da glas za takve referendumske incijativu nije nužno značio i glas za Kamalu Harris.

Ustavno pravo na pobačaj nije prošlo na Floridi, matičnoj saveznoj državi Donalda Trumpa, no jest u državama bojišnicama, Nevadi i Arizoni (koju je on, po svemu sudeći, osvojio), u tamnoplavim Coloradu i Marylandu, ali i republikanskim utvrdama – Montani i Missouriju. U Nebraski je prošao prijedlog zabrane pobačaja nakon prvog tromjesečja. U niti jednoj od tri savezne države koje su predlagale legalizaciju marihuane prijedlog nije prošao, a zanimljivo je i da nije prošao prijedlog povećanja minimalne satnice u Kaliforniji, matičnoj državi Kamale Harris.

Još se ne znaju konačni rezultati glasovanja o prijedlozima izborne reforme i uvođenja ili ukidanja alternativnog glasa, no za sada znamo da je izborna reforma jasno odbačena u Idahou, a prošla u Kolumbijskom distriktu. Također, prošle su sve inicijative koje su tražile jasno utvrđivanje državljanstva kod ostvarivanja prava glasa kao i traženje identifikacijske isprave pri glasovanju. Nije prošla ideja da Ohio uspostavi neovisno, nestranačko povjerenstvo za iscrtavanje granica izbornih okruga.

Što je prevagnulo u kampanji?

Treba još jednom ponoviti – vanjska politika je sekundarna, birači imaju drugačije ideje što za njih znači ugroza slobode i demokracije, a ono što obično prevagne na američkim izborima su ekonomska pitanja. Pri tome je manje važno kakvo je objektivno stanje gospodarstva u danom trenutku, već kakva je percepcija građana naspram cijena i gospodarskog rasta i mogućnosti te kakvo je njihov retrospektivno vrednovanje ekonomske politike – smatraju li da žive bolje sada ili prije četiri godine.

U tom smislu, Trumpovo inzistiranje u kampanji na pitanjima inflacije, poglavito kod cijena hrane, čini se da je snažno odjeknulo kod mnogih birača. Trumpov lik i djelo ljudima je već poznat, tako da tu više ništa nije moglo šokirati, iznenaditi ili odbiti. Nasuprot tome, Harris je bila u nezavidnom položaju da se pokušava distancirati od Bidenove administracije, ali istodobno i nastupa s pozicije kontinuiteta, budući da je aktualna potpredsjednica. Za njenu kandidaturu bilo bi puno bolje da je Biden bio dao ostavku na mjesto predsjednika te da je ona u kampanju već ušla iz Bijele kuće. Tada ne bi morala objašnjavati zašto se zataškavalo zdravstveno stanje Joea Bidena, ali bi i u javnosti normalizirala ideju sebe kao predsjednice, zajedno sa svim pripadajućim prijeporima i naglascima koji izviru iz američke fokusiranosti na identitetsku politiku posljednjih godina.

Uz to, demokrati, koji prema svojem programu žele biti stranka radnika i seljaka, ali čija stranačka elita već godinama proizvodi kandidate koji ustvari ne znaju komunicirati s običnim Amerikancima, nisu se znali nositi s Trumpom, proizvodom američke industrije zabave i kulture spektakla koji pliva kao riba u vodi kada se treba na jednostavan i prizeman način svidjeti najmanjem zajedničkom nazivniku.

Što dalje?

Treba znati da niti jedan američki predsjednik nije svemoćan. Trump je i prve dvije godine svojeg prvog mandata imao republikansku većinu u oba doma Kongresa, pa opet nije uspio progurati alternativu Obamacareu. Iz europske vizure, ključno je pitanje u kojoj mjeri će on nastaviti svoj pristup NATO-u koji na njega gleda kao na policu osiguranja, a ne kao na savez o kolektivnoj obrani, kao i to koliko će najavljeni rat carinama loše utjecati na njemački, a posljedično i na europski ekonomski rat.

U Tel Avivu su oduševljeni Trumpovom pobjedom, no ustvari je još nepoznanica što će nova-stara ekipa u State Departmentu napraviti po pitanju Teherana i kako dugoročno vidi odnose na Pacifiku. Obično predsjednici u drugom mandatu skidaju rukavice i pokušavaju provesti stvari koje nisu mogli dok su morali strahovati oko reizbora, no Amerika već više od stoljeća nije imala ovakav comeback bivšeg predsjednika tako da se novi Trumpov mandat ustvari može, za sada, mjeriti samo s njegovim prvim. Izbor suradnika u vanjskoj politici trebao bi uskoro pokazati smjer i omogućiti da se razazna što je samo glasna retorika, a što doista jasan zaokret.