Iako sam travanjsko dijete, svibanj mi je, otkako znam za kalendar, najljepši mjesec u godini. Proljeće je na vrhuncu, nema više travanjskih kiša, temperatura zraka raste, sve je puno najljepših nijansi zelene i plave, ljeto je iza prvog ugla... Doista, nema ljepšeg mjeseca od svibnja. Osim ako ne živite u Hrvatskoj.

Jedino majstori tajnih orijentalnih vještina isključivanja uma i individualnog prožimanja s prirodom mogu uživati u hrvatskom svibnju. Za nas ostale, umjesto da bude mjesec osmijeha, nadanja i veseljenja slutnji novih užitaka, maj je ovdje mjesec trauma, razočaranja i javnog inaćenja. Započinje Praznikom rada, koji u nas nije ništa do li prigoda za besplatan tanjur graha u najbližoj park-šumi, gdje beskrvno radništvo i poniženo umirovljeništvo, predvođeni samodovoljnim sindikatima, nad položenim oružjem bezvoljno kusaju posmrtne ostatke klasne borbe.

Od Bljeska preko Bleiburga do Broza

Na isti dan pada i obljetnica početka 'Bljeska', pa rad padne u sjenu rata, sutradan još dublju - jer su obljetnice raketiranja Zagreba i svirepog masakra u Borovu Selu. Odmah potom slijedi i obljetnica Titove smrti, odnosno početka kraja eksperimenta zvanog Jugoslavija. Zatim ćemo se mi stariji, čim mine Sveti Duje, prisjetiti nekadašnjeg Dana grada Zagreba, a Dan pobjede nad fašizmom neće se odveć spominjati baš na Dan Europe.

Ni tri dana hoda - eto godišnjice Bleiburga, jednog od najbjednijih datuma u povijesti britanskog ratovanja. I prilike za ustaševanje kakvo su svih ovih godina tolerirale i austrijske vlasti, kompromitirajući takvom benevolentnošću i same sebe. Ovaj tekst nastaje dva dana ranije, pa još ne znam kako se ponašaju Austrijanci, sad kad im je konačno došlo iz dupeta u glavu da se takav crnokošuljaški dernek ni u Hrvatskoj ne može odigravati, pa još i trajati četvrt stoljeća. Možda se danas, pod paskom austrijskih specijalaca s jasnim zapovijedima, konačno prestane ustaše nazivati hrvatskom vojskom, barem to za početak...

U svibnju su rođeni i Franjo Tuđman i Josip Broz, a to su godišnjice koje se također obilježavaju. Dobro, ovoga prvog, štono bi rekao Ilija Čvorović, 'ako se sete - sete', kako koje godine, ali ovome drugome opet će, potkraj mjeseca, u Kumrovec na poklon doći šačica čudaka koji i dan danas, bez imalo ironije, dapače, djecu poklapaju pionirskim kapama i pritežu crvenim maramama, pa gurkaju prema fotografskim objektivima. Isti Kumrovec, drugo pakovanje, reklo bi se.

Svibanj u Hrvata završava koji dan kasnije, datumom koji je onomad olako proglašen Danom hrvatske državnosti, pa ga se takvim neprilično zvalo dobrih deset godina, da bi potom bio primjerenije proglašen Danom Hrvatskog sabora i spomendanom na instituciju koja pak svojim djelovanjem, svakog dana otad, zavređuje (a i dobiva) sve manje respekta. Da bude zanimljivije, ove nam godine na zadnji dan svibnja pada još i Tijelovo, najneuhvatljivije obrazloženi katolički blagdan (guglajte malo i sami, mene je zamantalo već na trećem linku), u nas kod većine pučanstva prepoznat kao stalni 'praktični četvrtak', onaj koji prethodi lako premostivome petku za sve zaposlene kojima je dato iskemijati 'produženi vikend'.

Umjesto da bude napokon dočekani vatromet zaigranih i zagrijanih boja posvemašnjeg pozitivnog zanosa, onakav kakvim ga nam je priroda darovala, Hrvatima je svibanj najnaporniji mjesec u godini. S uvertirom u travnju, najprije kroz licemjerno, tragikomično slavljenje dana uspostave Pavelićeve logor-države, a potom i kroz jasenovačko komemoriranje ('tromemoriranje' zapravo, ako je suditi po posljednjim godinama) maj je postao najnaporniji mjesec u godini.

Šlag na kraju: afera Hotmail

I, kao da nam nije dosta svakosvibanjskih obljetničarskih i inih gnjavaža, sad nam uleti i ova afera Hotline, pardon, Hotmail, dodatni podsjetnik na sve veću beznadnost življenja u ovako posloženoj državi. Kako uživati u jagodama i prvim trešnjama ako znate da vas vode ljudi kojima su prevara i zakulisno pljačkanje nešto sasvim legalno i legitimno, štoviše - blagotvorno po hrvatsko društvo?! Brate mili, petsto milijuna kuna su mrknuli u godinu dana, pa sad mirno tvrde da je to bilo za našu dobrobit!? Drsko su zaobišli legalnu demokratsku proceduru kako bi maznuli tih pola milijarde (tko zna koliko su još imali u planu!) a sve, kažu sad, radi stabilnosti demokratskog poretka u društvu.

Drugim riječima, poručuju nam da bi legalno i transparentno upravljanje Hrvatskom - prema pravilima koja su, baš kao i Lex Agrokor, sami osmišljavali i proglasili! - dovelo u pitanje stabilnost gospodarstva i demokracije u društvu!!! Pa dobro, tko je ovdje lud, a tko - da citiram majstora lirike - mučko đubre?!

Ako sve do Tijelova najbolja vijest u ovome mjesecu ostane to da je višestrukom prometnom ubojici ipak poništena oslobađajuća presuda za izmaštanu 'sinkopu', onda dovraga i takav svibanj. Nek i on emigrira nekamo gdje će ga više cijeniti.