Koncem ove godine Hrvatska će prvi put biti domaćin sastanka 16+1 inicijative koju je kineska vlada 2012. osmislila kao okvir za suradnju sa zemljama srednje, istočne i jugoistočne Europe. Od zemlje koja je bila prilično suzdržana u otvaranju Kini, Hrvatska je danas zemlja u kojoj Kina postaje strateški partner u nizu važnih projekata. Najpoznatiji posao koji Kinezi danas obavljaju u Hrvatskoj svakako je gradnja Pelješkog mosta, ali kineske kompanije dokapitalizirale su Luku Zadar, najavile gradnju vjetroparka između Senja i Općine Brinje, investirale u Rimac automobile. Zainteresirani su za niz drugih poslova, od izgradnje željeznica i cesta, kupnje nekretnina do ulaganja u poljoprivredu i telekomunikacije.

Važnost odnosa između Kine i Hrvatske mogla se iščitati i dolaskom hrvatskog premijera na obilježavanje kineskog nacionalnog dana 1. listopada 2018., organizirano u vrtu kineskog veleposlanstva u Zagrebu. Rijetko neki hrvatski premijer ide na obilježavanje nacionalnog dana zemalja koje su akreditirane u Hrvatskoj. Ovo je bio jasan znak da ova vlada želi razvijati odnose s Kinom na najvišoj razini.

Kineski tigar i sporo buđenje Zapada

Dok su Hrvatska i Kina tek na početku izgradnje odnosa, on je mnogo dublji u ostatku svijeta. Kina je s jasnim ekonomskim ciljevima posljednjih desetljeća ušla u svaki kutak našeg planeta. Ako ne svi, onda se sigurno Zapad odjednom probudio: što Kina čini, što želi i kako s njom surađivati? Kina je posljednjih desetljeća investirala u Europi stotine milijardi dolara, eura, funti, nebitno o kojoj valuti se radi, u najrazličitije poslovne aranžmane: londonske nekretnine, švedski Volvo, švicarski agrokemijski div Syngentu; kupuju proizvođače luksuznih cipela, butik vinarije, ali i zračne luke; grade željeznice, termoelektrane i hidrocentrale. Spektar je širok i neprestano se širi. Ništa nije puno drugačije ni na globalnom nivou. Negdje raste nada, a negdje strah, bilo da se radi o procjenama učinaka rasta kineske ekonomske moći, bilo riziku opadanja iste te moći. Ono što je sigurno jest da Kina danas nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

Ako je postupni ulazak Kine na nova tržišta, kao što je hrvatsko, prvo poglavlje odnosa, drugo poglavlje donosi zaplet. Ključno pitanje koje Zapad danas sebi postavlja jest je li Kina benevolentna ili neprijateljska svjetska sila? Sudeći prema razvoju odnosa posljednjih mjeseci, zapadne zemlje sve više doživljavaju Kinu ne samo kao konkurenciju, već kao nelojalnu konkurenciju, a potom i kao neprijateljsku silu.

Muke po Huaweiju

Relativno benevolentan odnos koji je obilježio prva desetljeća suradnje između Zapada i Kine, u kojemu je Kina nudila jeftinu robu zapadnim potrošačima i jeftinu radnu snagu zapadnim proizvođačima, pretvara se danas u ozbiljnu utrku između Zapada i Kine za tehnološkom i ukupnom ekonomskom premoći. Nije to samo trgovinski rat između Trumpove administracije i Xijeve vlade. U najrazvijenijim zemljama Zapada raste otpor ulasku kineskih kompanija, u ovom trenutku konkretno Huaweija na tržište 5G tehnologije, a zbog sumnji u industrijsku špijunažu te zbog frustriranosti zatvorenošću kineskog tržišta za zapadne kompanije koje bi se htjele natjecati za ugovore na poslovima razvoja visoke tehnologije i strateške industrije. Danas uz SAD stoje Australija i Novi Zeland, a Kanada je na rubu da zabrani pristup kineskom Huaweiu razvoju 5G tehnologije na njihovim tržištima.

Poslovično suzdržana Njemačka također mijenja pristup. U prosincu prošle godine njemačka vlada usvojila je prijedlog zakona kojim se ograničava mogućnost kupnje udjela na 10 posto u strateškoj industriji od kompanije izvan EU-a te kojim se daje odobrenje vladi da detaljno provjeri svakog potencijalnog kupca i, ako je potrebno, blokira prodaju. Prijedlog zakona odnosi se na sektor obrane i sigurnosti, na tvrtke koje upravljaju kritičnom infrastrukturom kao što su energetika i telekomunikacije te na medije. Ovaj tjedan njemačka vlada razmatrat će rezultate analiza nacionalnog mrežnog regulatora i organizacije koja se bavi kibernetičkom sigurnošću kako bi zauzela stav o tome hoće li dopustiti Huaweiju da uđe na tržište 5G tehnologije u Njemačkoj.

Tehnološka revolucija Made in China

Sve ovo reakcija je na učinke kineske ekonomske ekspanzije u Europi, sumnje u neetično poslovanje i ljutnje zbog sofisticiranog otpora koji Kina provodi prema europskim kompanijama koje pokušavaju djelovati na njezinu tržištu. Rezultat je to i straha od realizacije plana predsjednika Xija sažetog u programu Made in China 2025, a predstavljenog 2015., kojim se u tekućem desetljeću predviđa eksplozivan tehnološki razvoj Kine i bezuvjetna supremacija u deset odabranih tehnologija kao što su, na primjer, umjetna inteligencija, robotika, električna vozila, zrakoplovstvo i biotehnologija. Kineska vlada spremna je uložiti 300 milijardi dolara u ovaj program.

Kineski premijer Li nazvao je Made in China 2025 revolucijom kvalitete. Ako je dosad Made in China bilo obilježje nekvalitetne i jeftine robe, ovaj program će to promijeniti. Zelena proizvodnja, inovacije, jačanje ljudskih potencijala - samo su neke od stavki ovog programa za koji poznavatelji kažu da je inspiriran njemačkim programom Industry 4.0 usvojenim 2013. Kina namjerava do 2020. zamijeniti 40 posto uvoznih komponenti i materijala koje ugrađuje u svoje proizvode, a do 2025. namjerava podići taj postotak na 70 posto. To je noćna mora za Njemačku i Južnu Koreju, na primjer, koje svoj ekonomski primat zadržavaju upravo izvozom tehnološki superiornih proizvoda.

Zapad strahuje od Kine, spreman je upustiti se u bitku za premoć. Kina je odlučna u svojim namjerama, ali je to i Zapad. Svi su izgledi da ćemo u bliskoj budućnosti svjedočiti rastu napetosti između Zapada i Kine te će transatlantska suradnja rasti proporcionalno strahu koji izaziva Kina.

A što rade Kinezi?

Kina pak, s druge strane, ima svoje probleme. Posljednjih desetljeća eksplozivno raste postotak srednje klase te otkriva prednosti, ali i zamke razvoja. Nije više neprikosnovena u jeftinoj proizvodnji, Vijetnam joj je ozbiljna konkurencija. Njezina rastuća srednja klasa zahtijeva više plaće, bolje uvjete rada, zaštitu svojih prava; žele živjeti u čišćem okolišu, putovati svijetom, trošiti stečeno bogatstvo. Istovremeno, i Kinu zahvaćaju boljke zapadnog svijeta – demografska stagnacija i starenje stanovništva. Tko će u budućnosti raditi? Tko će osiguravati prosperitet, a time i stabilnost društva? Kina postaje žrtva svog vlastitog uspjeha - višedesetljetni ekonomski rast stvorio je velika očekivanja generacija koje ne poznaju gladne dane, koje se ne žele zadovoljiti s malo.

Zapad želi zadržati tehnološku supremaciju, Kina ju želi izgraditi. Interesi su jasno suprotstavljeni. Niti jedna strana neće odustati od daljnjeg rasta i razvoja. Zapad će nastaviti inzistirati na fair play pravilima igre (ne industrijskoj špijunaži, ne krađi intelektualnog vlasništva, ne dvostrukim mjerilima zalaganja za slobodno tržište svugdje u svijetu osim kod kuće). Kina će nastaviti raditi kao što radi optužujući Zapad za licemjerje inzistiranja na fair play pravilima koja je Zapad napisao, a kojih se, da su postojala u prošlosti, oni sami ne bi držali.

Obje strane će se nastaviti udaljavati i zatvarati. Nova razina suradnje doći će tek stvaranjem novog povjerenja jer je sadašnje prilično potrošeno. No kada će to biti (dakle ne ako, već kada), za sada nije moguće procijeniti.