Kada je u petak popodne u središtu Osla eksplodirala bomba, refleksna reakcija mnogih išla je u pravcu da su taj teroristički čin izveli islamski teroristi. Uskoro je internetom prostrujala i dodatna informacija o masakru mladeži na otoku Utøya, te se ispostavilo da je krivac za sve jedan plavi arijevac, 32-godišnji Anders Breivik. Dotični je svoja monstruozna djela objasnio potrebom da skrene pažnju na islamsku opasnost koja prijeti Europi, kao i na perfidni marksizam koji pod krinkom političke korektnosti uništava tradicionalne vrijednosti.

Zapravo, donekle se čini da su Breivikova teroristička djela nešto poput reklame za njegov spisateljsko-teorijski magnum opus '2083 A European Declaration of Independence' (Europska deklaracija neovisnosti), koji se internetom munjevito proširio u subotu. Riječ je o tekstu od čak 1.516 stranica, napisanom na odličnom engleskom, koji potpisuje Andrew Berwick, što je anglizirani pseudonim Norvežaninova imena. Breivik ja u periodu od devet godina, koliko je sustavno i detaljno pripremao dva teroristička napada, ispisao nevjerojatnih 770 tisuća riječi, koje bi u multikulturalizam uljuljanim Europljanima trebale otvoriti oči. '2083' ujedno je i poziv na borbu za tradicionalne vrijednosti, poput patrijarhalno definiranih društvenih uloga žena i muškaraca, ali najviše od svega to je poziv na džihad protiv džihada.

Breivik piše jasnim i prohodnim stilom, prilično smirenog tona, iako su rečenice koje ispisuje jednako opasne poput onih u Hitlerovu djelu 'Mein Kampf'. I ta je knjiga bila pozamašnog obima, a u Breivikovom slučaju se čini da je opširnošću svojeg političko-psihičkog manifesta htio opravdati ubojstva kojim ga reklamira. Jer, ako je već napisao 1.500 stranica, kakav je problem stotinjak mrtvih? Na samom početku '2083' (što je krajnji rok za europsku nacionalšovinističku revoluciju, smatra Breivik) autor objašnjava da nam svima o glavi radi politička korektnost, koja korijene ima u marksizmu. Za Breivika nema ništa gore nego biti ljevičar, pa se detaljno posvećuje analizi djela Theodora Adorna Herberta Marcusea Wilhelma Reicha Györgyja Lukácsa i mnogih drugih klasika marksističke teorije, zaključujući da su svi oni (po Gramscijevim uputama) uspješno proveli dugi marš kroz institucije, pretvorivši ih u nesvjesne agente komunističke pete kolone.

Uz konstantno glorificiranje najgoreg nacionalizma, Breivik se usputno deklarira i kao homofob, dok kao najveću opasnost za budućnost Europe vidi – feminizam! Brine ga 'feminizacija europske kulture', u kojoj su 'posljednji bastioni muške dominacije, policija i vojska, izloženi napadu'. Da ne bude nikakve sumnje kolika je opasnost od ravnopravnosti žena za nekakvu buduću europsku kseonofobnu utopiju, Breivik jasno piše: 'Sudbina europske civilizacije ovisi o tome da se europski muškarci postojano opiru politički korektnom feminizmu.' Ukratko, ukoliko žene ubrzo ne potjeramo nazad u kuhinju, slijedi apokalipsa.

No, dok se na europske ljevičare gleda kao na domaće izdajnike, poziciju glavnog neprijatelja zauzimaju muslimani, odnosno islam. Breivik se, nakon što je odstrijelio desetljeća moderne teorijske misli, obrušava na islam kao genocidnu religiju te naširoko objašnjava kako se muslimanski zločini zataškavaju, dok se kršćanski naglašavaju. Valjda u sklopu toga izostavlja spomenuti genocide koje su u Južnoj i Sjevernoj Americi počinili kršćani, no zato taksativno nabraja načine na koji izdajnička europska ljevica (prvenstveno Frankfurtska škola) provodi svoju kampanju dezinformacija u korist radikalnog islama. Radikalnog, jer Breivik smatra da jedino takav i postoji.

Cijeli je tekst mariniran u paranoji, što izaziva naročitu jezu zbog kolizije sa smirenim tonom fanatika, koji ni u jednom trenutku ne propituje samoga sebe i svoje stavove. Breivik upozorava i na to da se s muslimanima ne treba uopće družiti jer bi to moglo iskriviti percepciju o opasnosti koju predstavljaju, s obzirom na to da među njima i dobrih i umjerenih ljudi.

Naravno, na 1.500 stranica može se naći i mnogo toga drugog: detaljna uputstva za izradu bombe, opisi Breivikovih eksperimenata s eksplozivnim napravama, opis njegovog lukavog plana da se počne baviti poljoprivredom kako bi se bez ikakve sumnje mogao dokopati velikih količina umjetnog gnojiva, koje se koristi u bombama. Domaći mediji će se vjerojatno usmjeriti na Breivikovo spominjanje Srbije, ali se u cjelokupnom tekstu to čini kao sporedna stvar. Zanimljivija je paralela između Andersa Breivika i pisca Petera Handkea, koji je također veliki apologet Miloševićeve Srbije. Breivik u onom što piše podsjeća na Handkeove nepouzdane, shizofrene pripovjedače jer je teško povjerovati da u '2083' ubojica piše istine. Zato je sto posto sigurno da piše vlastitu istinu koja se - kako tekst napreduje - sve više odvaja od stvarnosti te se razmnožava unutar Breivikove glave, dok konačno iznutra ne pojede zadnje ostatke ljudskosti.

U psihološkom smislu svakako su najzanimljiviji dijelovi u kojima Breivik objašnjava zašto nije htio zasnovati obitelj (da jest, imala bi između troje i petoro djece, unaprijed je izračunao), kao i njegovi opisi prehlada koje su mu se dogodile. Breivik je četiri mjeseca prije napada počeo i fanatično vježbati i pumpati se steroidima, kako bi bio fizički spreman za pokolj koji je do detalja u svojoj glavi isplanirao. Sebe je vidio kao suvremenu verziju viteza templara, onoga koji u ime višeg dobra nema problema okrvaviti vlastite ruke.

Anders Breivik inače nije ni prvi ni posljednji ubojica koji je svoja zlodjela išao opravdati manifestom, ali se definitivno može pohvaliti da je njegov sigurno među najopširnijima. Zbog toga u '2083' izostaje revolucionarni zanos jer teško je oduševiti se ubijanjem djece kada ti netko na pedesetak stranica objašnjava kako se uzgaja šećerna repa. U intelektualnom smislu, Breivikov tekst je miljama ispod manifesta Unabombera (pravim imenom Theodor Kaczynski), američkog gorštaka koji je slao pisma-bombe državnim institucijama u periodu od nekoliko desetljeća. Unabomber je svoje terorističke napade objasnio u tekstu 'Industrijsko društvo i njegova budućnost'.

Za razliku od Unabombera, Anders Breivik najviše želi dobiti sljedbenike, inspirirati nove templare da dignu oružje u svetom ratu 21. stoljeća. Bilo bi lijepo da se sa sigurnošću može ustvrditi kako ubijanje norveških tinejdžera nije primjeren katalizator eurokršćanskog džihada protiv islama, ali '2083' nesumnjivo potvrđuje jednu stvar – volja fanatika će uvijek biti moćnija od razuma.