Platno prikazuje ljude i životinje u mučnoj agoniji nakon bombardiranja baskijskog gradića Guernice, koju su zrakoplovi njemačkih nacista i talijanskih fašista, pomažući Franciscu Francu, sravnili sa zemljom u jeku Španjolskog građanskog rata 26. travnja 1937.

Luis Ortiz Alfau, danas stogodišnjak, bio je tog dana ondje, 'skupljajući mrtve i ranjene'.

'Počeli su u 16 sati i dolazili u naletima svakih 15 minuta. Bacali su 'obične' bombe, pa zapaljive bombe, i grad se pretvorio u buktinju', ispričao je. 

Kako bi se obilježila 80. godišnjica jedne od najpoznatijih slika na svijetu, madridski Muzej kraljice Sofije, u kojem se platno nalazi, priprema veliku izložbu koja će biti otvorena 4. travnja. 

'Važnost Guernice u kolektivnoj podsvijesti je tolika da je definiram kao duhovno umjetničko djelo s trajnom porukom promicanja mira', rekao je Picassov unuk Bernard. 

Njezina simbolika do danas nije izblijedjela. Kustosica Rosario Peiro objašnjava kako su Sirijci koristili fotografije Picassove slike u svojim prosvjedima. 'Pokušavali su poručiti da je dosta rata.'

Prošle godine je francuski veleposlanik u UN-u rekao da je Alep moderna Guernica. 'Ljudska tragedija, crna rupa koja uništava sve u što vjerujemo', kazao je.  

Španjolski građanski rat počeo je devet mjeseci prije napada na Guernicu, kada su generali španjolske vojske predvođeni Franciscom Francom izvršili državni udar protiv lijeve republike. Saveznike za to pronašli su u nacističkoj Njemačkoj i fašističkoj Italiji. 

Napad na Guernicu zloglasan je po tome što je bio prvi nacistički pokušaj teroriziranja civila iz zraka, taktike koju će kasnije primjenjivati u Drugom svjetskom ratu. Broj mrtvih do danas je sporan i, ovisno o izvorima, varira od stotinjak do više od tisuću. 

Picasso, koji je živio u Francuskoj od 1904., prve je fotografije razaranja vidio dva dana poslije napada. Svoju je Guernicu počeo slikati 1. svibnja. 

Sve što volimo umire 

Na platnu dugom gotovo osam metara crnom, sivom i bijelom bojom naslikao je deformirane likove žena i djece kako se u plamenu previjaju od bolova. Uz njih su apatični bik, ranjena golubica i prestravljeni konj. 

Tri mjeseca prije španjolska republikanska vlada naručila je od Picassa mural za španjolski paviljon na Svjetskoj izložbi u Parizu. Nakon napada na Guernicu slavni slikar više nije dvojio o tome što će mu biti motiv. 

Izložba je otvorena 25. svibnja 1937. godine. U relativno skromnom španjolskom paviljonu slika se činila golemom. 

Mišljenja su bila podijeljena. Britanskom likovnom kritičaru Anthonyju Bluntu slika se nije svidjela i rekao je da je 'Picasso prošlost'. 

Ali je zato francuski pjesnik Michel Leiris napisao da je slika Picassovo 'pismo tuge: sve što volimo umire'. 

Francisco Franco, koji je zavladao Španjolskom 1939. i njome kao diktator vladao idućih 36 godina, do smrti je tvrdio da su 'bijedni marksisti' sami zapalili Guernicu. 

I sama slika iduća je desetljeća provela 'u progonstvu'.

Od 1937. do 1939. putovala je Europom po izložbama na kojima se skupljao novac za španjolske izbjeglice. 

S početkom Drugog svjetskog rata Picasso je svoje remek-djelo povjerio njujorškom Muzeju moderne umjetnosti u kojem je ostala idućih 40 godina. 

Ali je slavna MoMA dobila jasne slikarove upute - platno pripada španjolskom narodu i bit će mu vraćeno 'kada mu se vrate i otete slobode'. 

Nakon Francove smrti u Španjolskoj je obnovljena demokracija, pa je i Guernica vraćena u Madrid 1981. godine.

Prvo je bila izložena u Pradu, iza stakla otpornog na metke i eksplozije, zaštićena od mogućih napada u zemlji koja se tada još oporavljala od mračne prošlosti.

Sada je glavna atrakcija u Muzeju kraljice Sofije.