U komentarima domaće, ali i svjetskog medijskog prostora često se čuju prigovori koji zvuče otprilike ovako: 'Zašto se toliko prostora daje celebrityjima kojima je najveći domet to što im dobro stoji skupa odjeća ili se vole kvalitetno pomlatit pred kamerama, a nitko ne govori o vrijednim znanstvenicima i inovatorima koji nam život čine boljim?' Osim što to nije potpuna istina i osim što će isti ti koji izgovaraju taj prigovor puno prije kliknuti na članak sa snimkom seksa neke starlete nego što će uopće primijetiti bilo kakav članak o znanosti i znanstvenicima - obično se taj prigovor odašilje na pogrešnu adresu. Oni čija je dužnost, u nekim slučajevima čak i definirana zakonima, informirati, zabaviti I OBRAZOVATI jesu javni mediji. Javna televizija i radio, na primjer.

I sinoć je naša javna televizija pokazala da zna u jednoj epizodi serijala ispuniti sve te tri funkcije. Pokazala je to u drugoj epizodi putopisno-znanstvenog serijala 'AHA', u kojem autorice Tamara Babun i Una Radić kroz voditelja emisije, glumca Ivana Đuričića posjećuju istaknute hrvatske znanstvenike u inozemstvu. Sinoć je to bila Nedjeljka Žagar, teorijska meteorologinja rodom iz Svinišća kraj Omiša, koja sada vodi katedru za teorijsku meteorologiju na Sveučilištu u Hamburgu. Bili su ODLIČNI. I Žagar i Đuričić i Hamburg i meteorologija i cijela epizoda.

Nije im to, doduše, prvi put. Bila je super i prva epizoda serijala 'AHA' s Draženom Prelecom u Bostonu, ali ne mislim samo na to. Plemeniti prisavski HRT i inače jako dobro funkcionira kada kupuje dokumentarne serijale iz vanjskih produkcija. Izvrsno su odabrali s 'Betonskim spavačima', pun pogodak bilo je i 'Stambeno pitanje', fino se gledao i Merlićev 'Opstanak' i sigurna sam da bih ih sad mogla nabrojati još samo da se usput mogu i sjetiti. Dokumentarni serijali na HTV-u problematični su i dosadni samo kad su politički ili vojno tematizirani, inače zbilja znaju dobro odabrati i naručiti (OK, zažmirit ćemo na neke čudnovate propuste, kao što je onaj s Veličanom i grudima na Zagorkinu spomeniku).

Nedjeljka Žagar i Ivan Đuričić sinoć su baš imali dobru televizijsku 'kemiju'. Očito i inače simpatična te ugodna sugovornica, Žagar je izvrsno opisala ono čime se bavi, ali i dočarala svoj entuzijazam ne samo tim znanstvenim područjem, nego i mjestom na kojem živi jer bilo je nemoguće odgledati epizodu a da ne pomisliš: 'Čovječe, moram skoknut do tog Hamburga!' Zgodno je bilo i to što u epizodi (ni ovoj ni prethodnoj) nije bilo jednog klasičnog momenta u emisijama sličnog tipa - inzistiranju na patetičnom domotužju 'naših' stručnjaka u inozemstvu, sve u smislu 'fali li vam domovina', 'je li ipak teško Hrvatu u tuđem svijetu' i imputiranja 'kod kuće je ipak najljepše'. Fokus je na vedrini i oduševljenju znanstvenice kojoj je, s njezinim istraživanjima i znanjima, cijeli svijet dom, a posebno se dobro snašla na sveučilištu koje joj omogućuje sve ono što želi u znanstvenom smislu.

Zato je čitavo raspoloženje te epizode bilo takvo da je gledatelja informiralo, obrazovalo i zabavljalo i usput ga navodilo na pozitivne emocije ponosa što, eto, postoje ljudi koji su 'naši, a svjetski'. Ista je takva i ova emisija. Naša, domaća, a dostojna bilo koje svjetske javne televizije. Pitanje je samo koliko će onih mudraca koji kenjkaju da 'zašto u medijima nema više naših uspješnih znanstvenika' - stvarno i pogledati ovaj serijal.