Jadni autori 'Star Treka'. U nekoliko su navrata proteklih nekoliko godina pokušavali u ovu megapopularnu SF franšizu ubaciti nešto novo i - mućak. Fanovi su ih redom ispljuvali zbog toga što u startrekovski univerzum ubacuju nešto što jednostavno nije startrekovski i Gene Rodenberry bi ih ispalio fotonskim torpedima u bezdan zbog toga što krše njegovo evanđelje. Mlađarija po kinima gledala ih je iz svih krivih razloga ili ih također ismijavala jer se shvaćaju tako turboozbiljno, a nisu kao 'Čuvari galaksije' ili tako nešto. Na kraju krajeva, čak i oni koji nisu očekivali bogznašto jer nisu dugogodišnji obožavatelji, ispljuvali su ih da je sve to jednostavno loše.

I da. Stavimo ruku na komunikacijski bedž na prsima i priznajmo, koliko god da smo zaljubljeni u franšizu 'Zvjezdane staze' - većina toga bila je jednostavno loša. Uglavnom loše profilirani likovi, priča i atmosfera od 'Discoveryja' su načinili lakrdiju (da stvar bude apsurdnija, onih nekoliko zanimljivih likova, kao što je bila Philipa Georgeu ilitiga oskarovka Michelle Yeoh uklonjeni su iz serije), filmovi s Kirkom i Spockom postali su nešto sasvim drugo (većinom modna revija sve ljepših i ljepših ofocira i oficirki), a najgori od svega ispao je 'Picard'.

Pokušaj da se jednog od legendarnijih kapetana ovog serijala remiksira kao vitalnog i moćnog starca-legendu izgledao je moguć negdje tijekom prve i druge epizode prve sezone, ali onda su se počela događati nevjerojatna čudaštva s finalom koje bi najradije svi, pogotovo publika, zaboravili. Druga sezona malo je ipak popravila stvar jer se okrenula borgovskoj tematici, što je uvijek fora, ali i dalje je to nekako uspijevalo završiti u debilani u kojoj su čak i dobri glumci, na čelu sa samim Patrickom Stewartom, loše glumili i bili potpuno neuvjerljivi. Osim toga, bilo je premalo svemira,a previše Zemlje, a to je za 'Star Trek' uvijek pogubno. Možeš isfurat tu i tamo pokoju epizodu na temu eno-ih-natrag-na-Zemlji-ali-nešto-ne-štima, ali kad si previše na majčici planeti, onda sve skupa izgleda više kao NCIS s neobičnom tehnologijom pa piši kući propalo.

E, ali zato je sada, u trećoj sezoni, autorima napokon došlo iz antigravitacijskih čizama u glavu s čime će pridobiti fanove, a možebitno i popraviti kvalitetu svoje serije. Jednostavno su vratili sve Picardove ljude i ine pripadnike federacijskih vrsta koje još jako dobro znamo iz 'Nove generacije', 'Voyagera' i ponekog sa stanice 'Deep Space Nine'. Imaš Rikera, imaš Sedmu od Devet, Geordi je tu negdje, a i njegova kći također, a da stvar bude kompletna - tu je i Picardova ljuba Dr. Beverly Crusher, ovaj put sa sinom koji, hvala Borgu, NIJE Wesley.

I to sad, čini se, funkcionira.

Nije, naime, samo stvar u fanovskoj zadrtoj nostalgiji, zbog koje redditovci nakon svake epizode imaju prebačaj samo zato što novi federacijski brodovi nisu opremljeni adekvatnim i propisanim tapisonom. Čini se, naime, da - nećete vjerovati - 'Star Trek' najbolje fercera kad je startrekovski. I da likovi koji su silna desetljeća funkcionirali kao ekipa - i sada najbolje funkcioniraju kao ekipa. I da kada se povuče nekakav kontinuitet s prirodom Federacije, njezinim uspjesima, neuspjesima, vrlinama, manama, klasičnim neprijateljima i klasičnim načinima rješavanja sukoba - onda svi nekako bolje rade i manje nas živciraju.

Možda to, doduše - da uvedemo jednu bogohulnu misao - znači i to da Patrick Stewart (i ekipa) nije baš takav visokorasponski šekspirijanac koji može glumiti što god želiš - od kralja Leara do Johna Wicka, nego mu je ipak Picard krajnji i životni domet, ali u prethodnim sezonama nije dostizao čak ni to. Pa čemu zato popravljati nešto što nije pokvareno i pretjerano lamentirati zašto 'Star Treku' najbolje pristaje ne suviše izmijenjen 'Star Trek'. Ovo sad je dobro. Pokrenite streaming i hej-haj, uživaj!