'Sukob je svemir u kojem u isto vrijeme možete vidjeti i najbolju i najgoru sliku čovječanstva.' To je rečenica iz predgovora publicističkoj knjizi 'Planina boli' koji je autorica Ece Temelkuran napisala posebno za hrvatsko izdanje svog intrigantnog djela, ali i citat kojim je otvoreno prvo izdanje manifestacije 'Europea u dvorištu'. Prvi je gost trebao biti češki pisac Miloš Urban, u zadnji trenutak otkazavši dolazak u Zagreb iz privatnih razloga, no Temelkuran se pokazala odličnim mamcem za publiku, s obzirom na to da je kafić U dvorištu bio ispunjen do kraja.

Što se spomenutog citata tiče, turska publicistkinja (čije je odgovore s turskog jezika na hrvatski prevodila profesorica s Filozofskog fakulteta Marta Andrić) objasnila je kako 'u sukobu prestaje postojati vladavina prava pa se vidi koliko nisko ljudi mogu pasti, ali i koliko se čovjek može uzdići'. Njezina je intrigantna knjiga priča pokušaj uzdizanja, odnosno hvatanja u koštac s jednom od najvećih trauma turske povijesti, a to je genocid nad Armencima iz 1915. godine. Poticaj novinarki i aktivistici Temelkuran da se pozabavi ovom temom bilo je brutalno ubojstvo kolege armenskog porijekla Hranta Dinka u Istanbulu 2007, nakon čega je shvatila da je i na njoj 'crna mrlja nacionalizma', iako se smatrala osobom koja nema nacionalističke stavove. 'Ako vas nešto ne zanima o drugima i drugačijima, to je nacionalistička mrlja na vama', objasnila je Temelkuran, što je poruka koja se bez problema može primijeniti i u Hrvatskoj.

Prevoditelj knjige 'Planina boli', ujedno povjesničar Anđelko Vlašić, opisao je kako je upoznao Temelkuran prošle godine na Sajmu knjiga u Puli te je tijekom njezinog izlaganja pomislio da bi rado preveo njezinu knjigu. Sretan slučaj je bio takav da mu je već sutradan došla ponuda da to i učini, napominjući da knjiga Ece Temelkuran, iako formalno publicistička, u sebi ima snažnu literarnu notu koja mu je u prijevodu bila najveći izazov.

Temelkuran je objasnila da je tragedija Armenaca, od kojih su mnogi raseljeni diljem svijeta, a naročito jake zajednice su u Francuskoj i Kaliforniji, najviše u tome što su 'ostavljeni sjećati se u samoći' događaja iz 1915. godine, a u Turskoj se cijela priča sustavno zaboravlja. 'Armenci su samo naučili sjećati se, a Turci samo zaboravljati', istaknula je Temelkuran, zaključivši da ni jedno ni drugo ne nudi zdravu budućnost i razrješenje povijesne traume. Uostalom, činjenica da se danas u Turskoj skoro pa posve zaboravilo na ljetošnju pobunu protiv Erdoganove autoritarnosti i policijske brutalnosti pokazuje koliko je raširena kultura zaborava i koliko šteti turskom društvu. S druge strane su tu Armenci koji 'pojam doma povezuju s osjećajem boli u grudima', pa tako Temelkuran opisuje mladog studenta s Harvarda armenskog porijekla, koji nosi taj osjećaj iako nikad nije bio u Anadoliji – odakle se Armence tjeralo – ali mu je obiteljskom predajom usađena kolektivna nacionalna trauma.

Gostovanje Ece Temelkuran u okviru 'Europee u dvorištu' pokazalo se kao pun pogodak, ne samo zbog zanimljive autorice, nego i zbog aktualnosti onoga što je govorila, primjenjivog u velikoj mjeri i na odnose Hrvata i Srba te nedavna događanja u Vukovaru oko postavljanja dvojezičnih ploča. No nije to bila depresivna, nego inspirativna književna večer, čemu je pomogao i moderator Kristijan Vujičić kombinacijom ozbiljnih pitanja i autoironičnog humora.

Nakon dvije godine polaganog zamiranja zagrebačke književne scene ova jesen je pokazala da života u njoj još ima, čega je 'Europea u dvorištu' značajan dio, uz razne druge već održane ili najavljene manifestacije i festivale.