Plenarnom diskusijom s temom 'Idea(l)s', koju je najlakše prevesti kao 'Ideje/Ideali', otvoren je susret IETM, najveći skup takve vrste ne samo ove godine u Hrvatskoj. Više od četiri stotine sudionika iz pedesetak zemalja najveće mreže za izvedbene umjetnosti u svijetu okupilo se u Zagrebu kako bi barem pokušali odgovoriti na ključna pitanja novog kazališta i plesa, poput onih o utjecaju globalizacije, stupnja kapitalizma i tehnološkog napretka na izvedbene umjetnosti
Organizaciju susreta, koji je i posveta sličnom koji se u Zagrebu dogodio prije dvadeset i dvije godine, preuzela je svojevrsna domaća mreža sastavljena od HIPP-a (Hrvatskog instituta za pokret i ples), organizacije Domino, riječke udruge Drugo more, Pogona – Zagrebačkog centra za nezavisnu kulturu i mlade, Eurokaza i Kulture promjene Studentskog centra u kojem se cijeli konferencijski i dio umjetničkog programa i događa od 25. do 28. listopada.
Plenarnu sjednicu otvorio je jedinstveni ministarsko-postgravitacijski susret na vrhu, s obzirom da je razgovor ministrice kulture RH Andreje Zlatar Violić i slovenskog kazališnog redatelja, osnivača Slovenske vesoljske agencije i kandidata za kozmonauta Dragana Živadinova moderirao portugalski kazališni kritičar i publicist Tiago Bartholomeu Costa. Oboje govornika u svojim su izlaganjima naznačili i otvorili, ali i svoje interpretacije ponudili na ključna pitanja koja će se provlačiti kroz brojne radne grupe, sastanke i panele susreta IETM-a.
Hrvatska kao zemlja koja je proživjela i preživjela tranziciju, iako je još nije i dovršila, na pragu je ulaska u EU, što je izuzetno osjetljivo vrijeme u kojem treba definirati i određene kulturne strategije. Trenutna pozicija Hrvatske je vrlo zanimljiva europskim 'promatračima', pa su i moderatorova pitanja išla u smjeru 'koliko će Hrvatska, a koliko Europa dobiti skorašnjim proširenjem Unije'? Za ministricu Zlatar Violić Hrvatska je danas u poziciji kad se još može i mora boriti za svoje vrijednosti, najprije iznutra. Mijenjanje kulturnih institucija, njihovo otvaranje prema praksama koje su već inaugurirale i uspješno provode nevladine organizacije ne samo u kulturnom sektoru, jedna je od temeljnih smjernica te kulturne politike kojoj je zadatak izgraditi novu kulturnu zajednicu.
Ideje i ideale teško je graditi bez edukacije, i upravo na njoj, smatra ministrica kulture RH, treba graditi kulturni identitet jer jedino ukoliko suvremene umjetničke prakse i njihovo prepoznavanje uđu u školske programe moguće je dobiti publiku koja će znati cijeniti i vrednovati suvremenu umjetnost. U suprotnom će svaka nova umjetnost zauvijek ostati mrtva, bez društvenog učinka koji mora biti njezin sastavni dio. Upitana o položaju Hrvatske i njezine kulture u širem, europskom i svjetskom kontekstu, ministrica, ali i profesorica na Filozofskom fakultetu, i dalje smatra da je studija Marije Todorove 'Imaginarni Balkan' potrebno štivo jer pokazuje kao se središte odnosi prema margini, pogotovo onoj koja je malo istočnije od njega. No i za tu istočnu ili balkansku stigmu s kojom Hrvatska ulazi u Europu postoji lijek, a to je, smatra Andrea Zlatar Violić, povezivanje s Mediteranom i pripadajućim kulturama, pri čemu ne treba bježati niti od sjevera Afrike.
Dragan Živadinov ne zamara se podjelama svijeta na sjever i jug ili istok i zapad, jer on ga ionako planira gledati iz orbite, dakle iz svemirske udaljenosti koja poništava granice. Na sličan način već sad gleda cjelokupnu povijest umjetnosti. 'Koncept umjetnosti u 21. stoljeću potpuno je drukčiji od onoga u 20', tvrdi Dragan Živadinov čiji je nastup, po njegovom priznanju, tendirao zabavi, ali je u njegovoj zabavi uvijek i sasvim pristojna doza spoznaja kakve imaju samo vrhunski znanstvenici i – umjetnici. Povijest umjetnosti prošlog i ovog stoljeća slovenski redatelj promatra kao niz: supremacija-konstruktivizam-socrealizam-dekonstruktivizam, koji danas završava u digikonu, digitalnom konstruktivizmu koji, pojednostavljeno, dopušta svemu da bude dotaknuto. U tome on vidi najveću prednost digitalnog doba.
Živadinov baš i ne vjeruje u suvremenu umjetnost, jer tvrdi da je plod dišanovskog poimanja svijeta, dok se on zauzima za radikalniji, maljevičevski pristup. Za svoj rad u stanju je reći da ne pripada suvremenoj umjetnosti jer sebe smatra romantikom, iako vrlo konkretno radi na svojim svemirskim projektima koji će završiti lansiranjem satelita u Zemljinu orbitu 2045. godine, nakon što svi živi izvođači njegovog životnog projekta prestanu postojati u ljudskom obliku. Ono što radi naziva postgravitacijskom umjetnošću, a u posljednje vrijeme producira i u novootvorenom institutu 'Kulturno središče evropskih vesoljskih tehnologij' pored Ljubljane, koji je pomoću slajdova i fotografija ujedno i prezentirao na plenarnoj sjednici IETM-a.
