"Monika Herceg među najistaknutijim je hrvatskim pjesnicima mlađeg naraštaja koji poeziji pristupaju na drugačiji način: njihove su poetike naglašene metaforičnosti i društveno su angažirane, poeziju promoviraju i putem društvenih mreža, organiziraju dobro posjećena pjesnička čitanja i razgovore, međusobno se podupiru, vrlo su povezani na razini cijele regije... Nakon višestruko nagrađivane prve zbirke pjesama 'Početne koordinate' Monika Herceg objavila je još dvije zapažene pjesničke knjige, pjesme su joj prevođene na razne jezike, ali njezina se kreativnost ne zaustavlja na tome. Rekla bih da je njezino vizionarsko djelovanje u Hrvatskoj višestruko: svojim pisanjem otvara važne i bolne društvene teme, uspijeva poeziji – i to ne samo svojoj! – prokrčiti put u javnost i drugim vidovima svog rada i stvaralaštva (dramski tekstovi, režija i sl.). Zahvaljujući njezinoj suradnji s Ivicom Buljanom, poezija se napokon mogla čuti i s pozornice HNK (poetski performans Ne čitaš žene, veljača 2021.). Već je neko vrijeme i urednica poezije u izdavačkoj kući Fraktura, što znači da sustavno prati i pjesničku produkciju svojih kolegica i kolega, o kojoj često i rado govori na promocijama, festivalima, pjesničkim događanjima, u medijima... Ukratko, neumorno se i nesebično bori za to da se marginalizirana poezija vrati u život društva. Iako u tim nastojanjima nije usamljena, danas je svakako jedna od najagilnijih promotorica poezije u Hrvatskoj," rekla je o finalistici tportalovog projekta Vizionar godine prevoditeljica i pjesnikinja Vanda Mikšić, inače i predsjednica žirija tportalove književne nagrade.

Osim poezijom, prozom i dramom, Herceg se bavi matematikom i fizikom, koju i studira. Također se zalaže za feministički aktivizam, što u velikoj mjeri određuje i njezin umjetnički rad. U svojoj drugoj zbirci pjesama, zapaženom i nagrađivanom ”Lovostaju” (2019., Nagrada Na vrh jezika ), autorica svojim pjesmama "diže spomenike" zaslužnim, ali nedovoljno istaknutim ženama; poznatim fizičarkama i pjesnikinjama, ali i stradalim ženama sa stranica crne kronike... Knjiga je ove godine ušla i u finale prestižne poljske nagrade Europski pjesnik slobode.

Monika Herceg na književnoj se sceni pojavila izuzetnom pjesničkom zbirkom "Početne koordinate", nagrađenom Goranom za mlade pjesnike za najbolji neobjavljeni debitantski rukopis 2017. godine., a istom je zbirkom osvojila i nagrade Kvirin, Fran Galović, Slavić, kao i međunarodnu nagradu Mostovi Struge. Dobitnica je više od petnaest književnih nagrada u nekoliko godina, a pojedine knjige i djela prevedeni su joj na više od petnaest jezika.

“Početne koordinate mala su studija porodičnih vjerovanja. Svaka prava obitelj, rod i porodica imaju nekoliko pripovijesti oko kojih se okupljaju i koje se nasljeđuju s generacije na generaciju, sve do trenutka u kojem niz vanjskih događaja, selidbi sa sela u grad, iz zemlje u zemlju, iz jezika u jezik, te ratova, razvoda, poplava i požara, ili komfornih i mondenih preživljavanja, ne dovedu do toga da porodično vjerovanje ili porodična mitologika ne izgube smisao, emocionalni sadržaj i razlog, i ne budu zaboravljeni. Monika Herceg konstruira jednu porodičnu mitologiju, rastvara je i komentira. I pritom piše svoju veliku i neprekinutu pjesmu," napisao je o toj zbirci pjesama Miljenko Jergović.

U svojoj trećoj poetskoj zbirci, "Vrijeme prije jezika", Herceg se bavi vremenom koje je "predjezično, posvećeno emocijama", a nastavlja i s ispreplitanjem područja umjetnosti i znanosti, što se nazire u većini njezinih djela.

"Vrijeme prije jezika zbirka je koja se čita u dahu, stihovi su joj gipki kao ptica u letu, a u ovom neobičnom vremenu doima se gotovo utješnom, ljudskom i neobičnom, spremnom da svakog tko ju otvori povede u svijet pjesničke igre i bogatstva riječi, a njome je Monika Herceg pokazala da je pred njom pjesničko vrijeme ispunjeno snagom, zrelošću i darovitošću," napisala je o knjizi književna kritičarka i urednica Andrea Divić Grč.

A da nije umješna "samo" u pisanju poezije, Herceg je dokazala i dramama "Gdje se kupuju nježnosti" (2020. godine taj je tekst bio proglašen najboljom dramom na Natječaju za suvremeni dramski tekst Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, a praizveden je na pozornici tog kazališta u siječnju iduće godine). Uslijedili su i dramski tekstovi "Mrtve ne treba micati" (regionalna nagrada "Priče s balkona, priče s Balkana"), "Ubij se, tata" (Nagrada Marin Držić 2021. godine) i "Zakopana čuda" (treća nagrada Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru), svi napisani 2020. godine. Za dramu "Mama, smijemo li danas umrijeti" također je dobila nagradu Marin Držić već iduće godine. Drama "Ubij se, tata" i druge drame iz 2020. ukoričene su 2022. godine u izdanju zaprešićke Frakture, a iste godine osvaja i prvo mjesto na 56. natječaju "Ranko Marinković" Večernjeg lista za kratku priču "Noge iz praktičnih razloga pošteđene", nakon nagrada Lapis Histriae i Biber, također za kratke priče.

Godine 2021. Monika Herceg je postala i jedna od dobitnica nagrade Strašne žene. S novinarkom Barbarom Matejčić i glumcem Dadom Ćosićem radila je akcije vezane uz suzbijanje nasilja nad migrantima. Poezijom sudjeluje i na komemoraciji za Aleksandru Zec, a pokrenula je i ciklus tribina "Pjesnikinja petkom" gdje u fokus stavlja stvaralaštvo pjesnikinja te ciklus tribina "Književnost čita znanost, znanost čita književnost" gdje aktivno povezuje književost i znanstvena čitanja kroz različita djela.

Posljednjih nekoliko godina za poeziju i pisanje općenito u Hrvatskoj ova je nagrađivana i prevođena pjesnikinja i dramatičarka napravila čuda. Osim spisateljskim radom, ističe se organizacijom pjesničkih događanja, novinarskim radom u kulturi i uredničkim radom u Frakturi, ali i popularizacijom poezije na društvenim mrežama. Bila je i među onima koji su doveli poeziju u razrušenu Petrinju samo nekoliko dana nakon velikog potresa. Preko projekta "Pisci na Baniji" koji je vodila na to je područje nakon potresa došlo niz hrvatskih pisaca koji su čitali na različitim lokacijama. Također, iste godine pokreće projekt "Gledam, čitam, pišem" koji vodi već dvije godine i preko kojega na područje Banije dovodi radionice pisanja poezije, proze, drame, a od prošle godine i radionice filma.

"Grad po mjeri čovjeka koji može voljeti" bio je naslov pjesničkog recitala kojega je Herceg izvela potkraj 2021. godine, u gradskom parku u Petrinji - u samom srcu potresom razrušenog grada. Radilo se o javnom snimanju još neobjavljenih pjesama ove prominentne pjesnikinje, a recital je uz glazbenu pratnju kompozitora Mara Marketa izvela s kolegama, također pjesnicima, Ines Kosturin i Miroslavom Kirinom. Pjesnički višeglas mogli su pratiti svi zainteresirani građani, a autorica je nastupom pokušala pružiti osobnu refleksiju na potresom uništen rodni grad, ali i na taj grad kao mjesto odrastanja.

Herceg se od nedavno bavi i filmom te radi na svom prvom kratkometražnom dokumentarnom filmu "Joso", kao i prvom dugometražnom dokumentarnom filmu "Brdo".

Često se zna reći da se poezija slabo prodaje i da u Hrvatskoj nema svoju publiku. Bez produktivne, talentirane i sveprisutne Monike Herceg, stanje bi bilo tisuću puta gore.