U jednoj sceni filma 'Slatka mala tajna' jedna od dvije glavne junakinje, Stephanie (glumi je preslatko pomaknuta Anna Kendrick) ulazi u plakar s odjećom i cipelama svoje prijateljice Emily (također pomaknute, ali nimalo preslatke Blake Lively). Gledatelja, koji se već upoznao s dojmljivim i elegantnim (premda donekle pretjeranim) stylingom tajanstvene Emily ovdje preplavljuju detalji estetike koja uvelike obilježava Emily. Redovi savršeno skrojenih, klasičnih, ali ženstvenih odijela, apsolutno prekrasne mokasine i druge cipele koje će u gorljivu čežnju baciti svaku ljubiteljicu cipela koja istodobno preferira cipele s niskom petom, jednostavna, ali savršena crna haljina... Ono što je u toj sceni mudro izvedeno jest to da Anna Kendrick, iako naglašeno drugačije stilizirana od Blake Lively, ovdje ne nosi odjeću za koju bismo odmah pomislili da je inferiorna kvalitetom ili estetikom od one koja je okružuje. I ona je simpatično odjevena te se vidi da njeguje osebujan stil u kojemu se odražava njezina osobnost. Razlika je, međutim, ogromna upravo u tome. Stephanie (Kendrick) jednostavno je drugačija od Emily (Lively). I odjeća je u njihovu slučaju poruka, način samoizražavanja.

Rijetki su muški redatelji koji to tako plastično i ozbiljno shvaćaju kao Paul Feig, redatelj ovoga filma, inače poznat kao autor brojnih komedija s jakim ženskim likovima, kao što su, recimo, 'Djeveruše'. Modi i odjeći kao načinu samoizražavanja obično se pristupa površno, s podsmijehom, kao s naznakom nečije frivolnosti. U ovome filmu nije tako i to mu je jedna od jačih strana, no ujedno je to i pokazatelj jedne od njegovih najvećih mana. Styling ova dva lika, naime, naglašen je do točke karikiranja, a katkad je i prelazi. Isto je tako i s razlikom između dvije žene. Scena u kojoj je Stephanie okružena Emilyinom odjećom i cipelama bila bi sjajna da nakon nje ne slijedi scena u kojoj Stephanie ne samo da ne zna nositi Emilynu haljinu, nego je čak ne zna ni skinuti, pa se u njoj pojavljuje pred policajcem koji je zazvonio na vrata. Feigov film prepun je takvih momenata. Taman kad ti se čini da će ozbiljno proraditi neku situaciju ili stanje lika, on kao štaku upotrijebi svoj smisao za humor. I nije da je taj smisao za humor loš - dapače, sjajan je, pametan, ponekad čak i mudrijaški, ali ponekad se, tijekom ovog filma, čini kao da Feigu služi umjesto štake pri nesigurnom kretanju po novome krajoliku trilerskoga žanra.

Priča 'Slatke male tajne' sama je po sebi zanimljiva. Samohrana majka Stephanie živi u idiličnom američkom gradiću u Connecticutu, svega sat i pol od 'grada' (New Yorka) i potpuno je posvećena svojem sinu - prvašiću u mjesnoj osnovnoj školi. Stephanie je živahna, vesela i pomalo iritantna štreberica kojoj se drugi roditelji djece iz razreda njezina sina pomalo podsmjehuju zbog revnosti i štreberluka, ali ona ne dopušta da je to omete u njezinu stilu života. Osim što se brine za sina, na internetu vodi i video-blog za mame, u kojem daje svoje recepte i slične savjete za kućanstvo. Odmah na početku iz snimke s tog njezinog vloga saznajemo i da joj se nedavno dogodilo nešto neobično - jedna ju je prijateljica zamolila da joj pokupi sina iz škole, a zatim je nestala.

Prijateljica je Emily Nelson, antijunakinja koju Blake Lively glumi s toliko gušta i umijeća da joj je bez ikakve sumnje omogućila čvrsto mjesto među hollywoodskim karakternim glumicama. Emily je tajanstvena, elegantna, pametna i oštra žena, koja radi u New Yorku kao PR-menadžerica za jednog poznatog dizajnera. Gotovo uvijek odjevena u savršeno skrojena, tobože 'muška' odijela, oštroga i prostog jezika, raspuštene plave kose i nonšalantnog odnosa prema obiteljskom životu, Emily je sušta suprotnost Stephanie. Dvije se žene upoznaju zato što im se sprijatelje sinovi, pomalo i zato što Emily u Stephanie prepozna dobroćudnu mamicu koja joj je spremna pričuvati sina kada ova za to nema vremena - no ubrzo se ove dvije potpuno različite žene jedna drugoj svide. Ili to barem tako izgleda.

Jednoga dana, međutim, Emily telefonom zamoli Stephanie da joj pokupi sina iz škole, a zatim nestane. U tom trenutku počinje glavna misterija filma i Stephaniena istraga, koju dijelom pratimo kroz narativ samoga filma, a dijelom kroz ubačene snimke njezinih vlogova, na kojemu će oni s okom za detalje primijetiti da tijekom cijelog filma stječe sve više i više followera.

'Slatka mala tajna' prepuna je takvih detalja. Od ocrtavanja likova njihovim stylingom - pa makar i karikiranim (posebno je simpatična epizoda u kojoj Stepanie odlazi u Emilynu firmu u New Yorku, potpuno kretenski noseći klasični Hermesov šal) - pa sve do usputnih rečenica koje glavne junakinje dobacuju svojim sinovima, a u kojima se krije potencijal za humorističnu razradu cijelog fenomena suvremenog američkog majčinstva - to je ono u čemu briljira. Malo je veći problem, međutim, kada dođe do ozbiljnijih zahtjeva, odnosno do onoga što bi trebao biti glavni motiv, odnosno glavna priča, a to je trilerska, noirovska misterija.

Glavna ideja na kojoj počiva fabula ovoga filma klasični je trilerski štos koji govori da ništa nije onakvo kakvo izgleda. Problem je jedino u tome što sve ono što se krije ispod površine, a što ima veze s trilerskom pričom - svaki gledatelj čiji je IQ veći od IQ-a svježeg patliđana može predvidjeti mnogo prije nego što se otkrije. I tako je unatoč brojnim preokretima, koji se u zadnjem činu ovoga filma redaju takvom brzinom da to postaje komično. I općenito - u filmu je vidljivo da Feigu jednostavno komedija puno bolje leži od trilera. Nepredvljidljiva je duhovitost - ona vas dočeka tako da joj se morate nasmijati, kao i u svakoj dobroj komediji. Nepredvidljivi su neki detalji o ličnostima dviju junakinja - kao, primjerice, priča iz prošlosti lika Anne Kendrick. Triler je, međutim, tanak i vidi se da je Feig u njegovim najtanjim trenucima pribjegavao komediji kao spasu.

Ne bi u tome bilo ničeg lošeg - dapače, osobno sam puno veća obožavateljica dobre komedije negoli trilera, ali u filmu koji traje gotovo puna dva sata takva 'krpanja' rupa u priči počnu se napadno primjećivati i kada Feig pred kraj filma ubaci scenu koja bi inače mogla biti urnebesna - specijalce koji greškom upadaju u stan nekih drugih roditelja, koji polude od panike jer su se upravo napušavali - onda to više ne izaziva smijeh, nego kolutanje očima.

No ipak - kada se sve zbroji i oduzme, 'Slatka mala tajna' ipak je jedna od zabavnijih novina na kinorepertoaru, Anna Kendrick i Blake Lively definitivno si mogu u CV-jeve upisati svaka po jednu ikonsku ulogu, a što se mene osobno tiče - samo zbog prizora tog predivnog ormara prepunog neobične odjeće - sve je vrijedilo. A i onaj martini koji Emily priprema u smrznutoj čaši ću morati jednom probati.