Baš mi je super nova emisija na HRT-u 3, 'Art á la carte'. Sinoć su u njoj prikazali snimku opere 'Judita' sa splitskog ljeta 2000. godine te razgovor s autorom opere, Franom Paraćem. Nažalost, takvu emisiju u cijeloj državi vjerojatno gleda desetak ljudi. Ostali gledaju gluposti na drugim programima i zgražavaju se nad time kako nam kultura propada pod najezdom narodnjaka
Iako se trećem programu Hrvatske televizije u zadnje vrijeme štošta može zamjeriti - od lijepo oblikovanog i prepoznatljivog Šošinog programa za zahtjevniju publiku sve više postaje ideološki obojana dosada - razveselila me sinoćnja emisija 'Art á la carte'.
vezane vijesti
Riječ je o novoj emisiji u jesenskoj shemi HTV-a koja je posvećena kulturi i koja će se, prema najavama, baviti raznim segmentima kulture, od književnosti, preko baleta, arhitekture i opere. Počeli su s operom pa je u sinoćnjoj emisiji bila prikazana snimka opere 'Judita' kako je izvedena na Splitskom ljetu 2000. godine.
Prije same snimke voditeljica u studiju razgovarala je s autorom opere, Franom Paraćem i iako bi se možda moglo prigovoriti nekim pomalo nespretnim i besmislenim pitanjima koja mu je postavljala - primjerice: 'Kad jednom budete pisali novu operu, o čemu će biti?' - razgovor je bio zanimljiv, opušten i baš po mjeri ljubitelja opere, koji vole čuti kako su nastajala njihova omiljena djela, tko je u svemu tome sudjelovao te ostale priče o kreativnom procesu, koje su nerijetko začinjene i zgodnim anegdotama.
Jasno mi je, međutim, da među gledateljstvom HTV-a nemam mnogo istomišljenika. Emisiji o operi vjerojatno su jedan od tipova emisija o 'highbrow' kulturi koje imaju najužu nišu publike. Dijelom je to zato što se medijski djelatnici rijetko kada znaju kvalitetno potruditi i operu prezentirati onako kako zaslužuje - kao glazbeno-scensko djelo koje je po svojoj prirodi zapravo nastalo radi zabave, no dijelom i zato što se radi o žanru koji nije naširoko popularan, nego generalno potpada pod 'posebne interese', baš kao i, ne znam, fusion jazz i eksperimentalno kazalište.
No prezentacija opere na HTV-u zapravo ima dosta pozitivnu tradiciju, ustoličenu i razvijenu najvećim dijelom zahvaljujući naporima i talentima Dražena Siriščevića, koji je nekada u svojoj emisiji 'Opera box' znao na fenomenalan način gledateljstvu prenijeti svoju strast, pa čak i dječački razigrano veselje kada je riječ o operi.
U sinoćnjoj emisiji 'Art á la carte' vidjelo se da voditeljica u studiju, pa i oni koji su osmišljavali sadržaj očito dijele istu ljubav prema operi, ali im je ipak malo nedostajalo te razigranosti i veselja, za što se nadam da će razviti u budućnosti jer, kako je najavljeno, emisija bi se jednom mjesečno trebala baviti operom.
Kakve će biti emisije posvećene drugim segmentima kulture još ne znam, ali voljela bih kada bi, osim odličnih snimaka koje HTV očito posjeduje u arhivi, u emisiju unese još malo više truda i kreativnosti. Ovo sinoć je bilo dobro, ali moglo je biti malo bolje i življe, a osim toga, bilo bi zgodno kada bi se emisija možda malo više te malo češće promovirala i na drugim programima. Tko zna, možda bi je onda gledalo i dvadesetak ljudi diljem države.
Šalim se, naravno, iako mi je teško odlučiti u kojem je smjeru usmjerena ta šala. Možda je benigna pa optimistično vjerujem da bi se boljom promocijom i živahnijim popratnim sadržajem u ovoj emisiji doista moglo privući više gledatelja.
No možda je i pesimistična pa se bojim da se to ni tada ne bi dogodilo, nego bi hrvatski gledatelji, kao i mnogo puta do sada, u širokom luku zaobilazilo ovakve sadržaje te puno radije gledalo gluposti na drugim programima, istodobno naričući kako su nam kulturu uništili narodnjaci, a ne oni sami svojom nezainteresiranošću.
No u svakom slučaju, 'Art á la carte' je jednu gledateljicu pridobila. Na koliko dugo - ovisi o tome koliko će se ubuduće truditi.
