Radu Jude, rumunjski redatelj filma koji je 2021. osvojio Zlatnog medvjeda na Berlinaleu, nimalo nas ne štedi i ne štiti na početku 'Baksuznog bubanja'. Udara ravno u glavu - prikazuje amatersku snimku seksa koja pokreće sve događaje u filmu. Emi Cilibiu, profesorica povijesti u jednoj elitnoj bukureštanskoj gimnaziji (a mi u tom trenutku nemamo pojma ni tko je ni što je) na snimci se seksa sa svojim mužem (negdje u pola snimke, zbog dovikivanja svekrve kroz vrata zaključujemo da je riječ o mužu). U tom seksu nema ničega fingiranog - akteri na snimci doista se dodiruju po spolovilima, jasno se vide i ženski i muški spolni organ, penetracija, felacio, zaigrano bičevanje i slično, a sve je začinjeno i verbalnim entuzijazmom partnera. Inhibicije su minimalne, neki erotski, estetski ili verbalni oblici možda nisu svakome po volji, snimka jest vrlo eksplicitna, ali u biti, riječ je o poprilično normalnom i uobičajenom seksualnom odnosu.

No ubrzo nakon prikaza snimke Radu Jude vodi nas u prikaz svakodnevice glavne junakinje i, koliko god slobodoumni bili, na prvu nam je loptu teško povezati tu smjernu, u strogi sivi kostim zavijenu, povučenu gospođu - sa ženom iz snimke. Emi hoda po pandemijom - ali ne samo pandemijom, nego i tranzicijom i novim kapitalizmom pogođenom Bukureštu, obavlja sitne poslove i kupovine, a na kraju dolazi kući k ravnteljici škole u kojoj radi. Ondje doznajemo da je snimka seksa između Emi i njezina muža procurila na internet, da su je učenici pronašli na jednom od pornografskih streaming servisa i da su roditelji poludjeli te da, unatoč pandemiji, zahtijevaju sastanak uživo, koji će se, zbog protuepidemijskih mjera, održati u školskom dvorištu. To je prvi dio filma.

U drugom dijelu filma redatelj nam prikazuje isječke - uglavnom dokumentarne - koji ilustriraju pojedine događaje i ličnosti iz rumunjske i svjetske povijesti, kao što je, primjerice, datum u kolovozu 1944. kada je rumunjska vojska s nacističke prešla na savezničku stranu u Drugom svjetskom ratu, kao što su rumunjski nacionalni junaci, kao što je pjesnik Mihai Eminescu, kao što su nacizam i holokaust, netrpeljivost prema Romima ilustrirana snimkom jednog rumunjskog vozača autobusa koji napada Romkinju pajserom, ne dopuštajući joj da se ukrca u autobus, ali i kao što su snimke u kojima se prikazuje komercijalizacija nekih 'svetinja', kao što je kutija eklera s natpisom 'Francuska revolucija' i boca vina s nazivom 'Rumunjska revolucija'. Potresno, oštro, ali na trenutke i duhovito, jasno je da redatelj time želi stvoriti kontekst za opscenost, za koju je glavna junakinja optužena zbog curenje snimke seksa.

Treći dio filma u potpunosti se odvija na roditeljskom sastanku u dvorištu Emine gimnazije, gdje panel roditelja odlučuje o daljnjoj sudbini optužene profesorice, pritom iskazujući čitavu šaroliku lepezu stoput gorih opscenosti od felacija i penetracije prikazanih u spornom filmiću. Sve je tu - od nacionalizma i mizoginije, preko netrpeljivosti prema Romima i Židovima, pa sve do teorija zavjere sa Sorošem i Billom Gatesom, s tim da autor ne ostaje dužan ni 'prosvijećenim' i 'slobodoumnim' roditeljima, koji sa svojim visokoparnim intelektualiziranjem čine više štete nego koristi. Žustra rasprava dotiče se, naravno, i temeljnog shvaćanja seksualnosti, pogotovo ženske, u prevladavajućoj ocjeni roditelja da to na snimci 'nije nikakvo vođenje ljubavi dvoje bračnih drugova', nego pornografija koja je štetna za njihovu djecu. Profesionalno i osobno dostojanstvo profesorice definitivno je narušeno - s njihove strane zato što se tako 'sramotno ponašala', a s njezine - zato što joj kopaju po utrobi i intimi.

Ono što je u 'Baksuznom bubanju' briljantno, zbog čega je vjerojatno pobrao sve te silne nagrade te postao rumunjski kandidat za Oscara upravo je to redateljevo postavljanje konteksta glavnoj akciji u zadnjem činu (roditeljskom sastanku). Dok gledamo Emino kretanje Bukureštom nakon inicijalne ekplicitne i po nekim kriterijima možda čak i vulgarne snimke seksa, ne možemo se oteti dojmu da je svijet u kojem se sad nalazi također vulgaran, ali na neki siviji, depresivniji način koji, za razliku od seksa sa snimke, nikome ne pričinja baš preveliko zadovoljstvo. Ulice Bukurešta zakrčene su automobilima, zgrade prekrivene jumbo-plakatima, shopping-centri šarenim natpisima oglašavaju potpuno iste trgovine kakve se nalaze u svim shooping-centrima od Zanzibara do Zadra, ljudi međusobno komuniciraju jedino kada osjećaju potrebu izderati se jedni na druge, vrijeđati i prijetiti, a sve je to još začinjeno pandemijskom mrzovoljom i maskama koje svima svako malo spadaju ispod nosa, pod bradu i na gradske pločnike.

Nakon drugog dijela, u kojem nam se prikazuju dokumentarni isječci s komentarima o povijesnim događajima, fenomenima i pojavama, kada stignemo na roditeljski sastanak, kontekst je već čvrsto izgrađen. Pritom treba reći da već dobro znamo i redateljev stav, koji u raspravi kojom će film ući u finale nikako nije neutralan ni nepristran, ali ipak dopušta iznošenje i drugačijih argumenata pa i kritiku onih koji bi, prema tom čvrsto izgrađenom stavu i kontekstu, pripadali njegovim istomišljenicima. Uza sve to, a i uz tri različita završetka koje nam Radu Jude nudi zato da bismo razmislili o općenitom pojmu 'opscenosti' i nedoličnog ponašanja, sve je to izvedeno s podosta duhovitosti, dinamično, zabavno, moderno i univerzalno. Jude prikazuje rumunjske nacionaliste, rumunjske rasiste i seksiste, rumunjske intelektualce koji laprdanjem više zamagljuju problem nego što ga rješavaju, rumunjske čuvare tradicionalnih i promicatelje progresivnih vrijednosti, ali u njima se mogu prepoznati ljudi sa svih strana svijeta. Svatko se od nas može pokušati zamisliti u koži svakoga od prikazanih likova na roditeljskom sastanku, ili barem zamisliti nekoga koga je pobliže upoznao u sličnoj situaciji. Svatko se tu može zapitati tko je, koji mu je položaj u društvu i kakvim je ljudima svakodnevno okružen. Pa zašto to onda ne biste učinili gledajući ovaj neobičan, pomalo šokantan, ali zabavan i iznad svega pametan film?