Ako netko zna što su vrućine, onda su to Baroness, četvorka iz grada Savannah u državi Georgia, smještenog u vlažnom suptropskom pojasu američkog juga. S obzirom na vrsnu fizičku kondiciju koju održavaju redovnim trčanjem, Johnu Baizleyju i prijateljima sigurno nije teško usred ljeta protegnuti noge do Europe i naslagati turneju u kojoj će zasvirati na nekoliko festivala i u nekoliko klubova. A sa zagrebačkim Vintage Industrial Barom već imaju iskustva – opjevali smo njihov prethodni sjajni nastup u ovom klubu u listopadu 2019., kad su obranili status najvećeg malog benda na svijetu.

E, ali to je bio listopad, a ovo je srpanj, mjesec u kojem temperatura u prvim redovima ovog kluba, unatoč stalno zaposlenim ventilatorima, po slobodnoj procjeni može prelaziti i 50 stupnjeva. Tako je bilo i sinoć u komotno ispunjenom klubu u koji su došli valjda svi koji su trenutno u Zagrebu i vole žestok zvuk, plus nekoliko desetaka pridošlica iz susjednih zemalja. Svi oni znali su zašto su sinoć tamo, a ono po što su došli i dobili su: treću porciju pouzdanog metal eklekticizma u pet godina te potvrdu da je Baroness, bend koji se nakon dvadeset godina, brojnih personalnih promjena, prometnih nesreća i prijeđenog puta od trnja do zvijezda drži bolje i stabilnije nego ikad.

Podlogu za južnjačku saunu u nešto više od pola sata svirke pripremili su sjevernjaci: trojka po imenu Frail Body iz Ilinoisa prirodno je stala u cipele predgrupe Baronessu svojim slobodnim stilskim oranjem na potezu od post i math rocka do black metala. Klub se u međuvremenu solidno napunio, a Baroness krenuo s novitetima s aktualnog albuma 'Stone', prvog nazvanog po čvrstom materijalu nakon što su ispucali sve kombinacije boja kojima su dosad opisivali glazbu.

Nije dugo trebalo čekati na himne: 'A Horse Called Golgotha' i 'March to the Sea' plivale su u potocima tjelesnih tekućina i nemilosrdnoj razmjeni energije između publike i četvorke, a koja nakon nekoliko godina zajedničke svirke djeluje monolitno, kao da su skupa rasli u inkubatoru. I dalje imponiraju metronomska preciznost bubnjara Sebastiana Thomsona, koji pjesme sve češće sjecka black i death metal kaskadama, sinkroniziranost basista Nicka Josta, koji se već nakon dvije pjesme riješio majice, te živahne gitarske međuigre Johna Baizleyja i Gine Gleason, jednog od najuigranijih metal tandema koje smo ikad gledali.

Nimalo nije smetalo to što su Baroness odvrtjeli gotovo repriznu set listu prošlog koncerta u Vintageu, pojačanu tek s dvije nove stvari i ponekim iznenađenjem za standarde ove turneje. Tako smo u bloku, koji će Baizley opisati riječima relative relaxation, dobili i 'If I Have to Wake Up (Would You Stop the Rain?)', nježni i emocionalni singalong koji sve rjeđe sviraju. Očekivano, najveće ključanje mosh pita bio je na završnom bloku 'Isak/Take My Bones Away', koja nas je, znojne i ulijepljene, ispratila u isparavajuću zagrebačku noć.

Stara predrasuda da se metalci pretežno kupaju u vlastitom znoju još je jednom potvrđena na sinoćnjem treningu koji je na nas imao učinak teretane i saune istovremeno. A dojma smo da su samo metalci i ostali u Zagrebu, jer nakon Baronessa sinoć i Cradle of Filtha preksinoć, mini festival žestoke glazbe prebacuje se u Močvaru, gdje će večeras zasvirati legendarni death metal inovatori Suffocation, a sutra navečer trio Branta Bjorka, legendarnog bubnjara Kyussa i suosnivača Fu Manchua. Ako ste makar periferno voljeli neki od tih bendova, a raspoloženi ste za malo fitnesa, nemojte ih propustiti kao što smo mi umalo Baroness. Sad bi nam bilo žao.