Na papiru, 'Bodkin' je upravo vrsta serije kakvu bih trebala obožavati. OK, nisam baš fan krimića, ali ovdje nije riječ o klasičnom krimiću, nego o istrazi troje ljudi iz medijske branše - novinarke, istražiteljice za true crime podcast i lika koji snima true crime podcast. Drugo, u svemu ima note folk-misterije, moglo bi se čak i reći folk-horora, ali nije baš jako natprirodno, nego je priča više na liniji dugogodišnje tajne o užasnom zločinu koji se dogodio u malom mjestu i svi nešto znaju o tome, ali se prave grbavi. To isto volim. Treće, odvija se u Irskoj i autori su se dobrano potrudili da malo (izmišljeno) irsko mjestašce u oblasti Cork prikažu irskijim od Poguesa & upravo s tim omjerom tradicijskog šarma i moderne drčnosti. Četvrto, serija je crnohumorna i pomalo se sprda na račun žanra true crimea i podcastova. Peto, u seriji jednu od glavnih uloga glumi Will Forte, dugogodišnji član komičarskog ansambla SNL-a, izvrstan komički glumac i autor odlične serije 'Posljednji čovjek na Zemlji'.

No velika očekivanja gadna su stvar pa su tako i moja pomalo splasnula nakon gledanja serije. Iako zabavna, duhovita pa i pristojno napeta (do neke mjere), 'Bodkin' je serija neujednačenog tempa i neujednačene kvalitete epizoda, a ono što mi je u njoj najviše zasmetalo jest pomalo lijena karakterizacija nekih likova. Ne nevješta, baš lijena. Evo, na primjer, među likovima je ta jedna novinarka iz The Guardiana, Irkinja oštra jezika i golemog prezira prema true crimeu i podcastima, žena koja svoju prekaljenu novinarsku narav pokazuje tako da hoda po svijetu i svakome tko je pogleda govori da odjebe. Ona je, uglavnom, užasno opaka i opasna, ona je PRAVA novinarka kuišonone buraz, a usto je i PRAVA Irkinja koja točno kuži koji je pub pravi, a koji samo varka za turističke majmune. I dok je to na početku još možda slikovito - njezina se mrzovolja uklapa u cijelu priču o tome kako ju je šef natjerao da ode na taj zadatak u Irsku jer joj se izvor za puno veću i opasniju priču samoubio - kako serija odmiče, tako taj njezin fakof stav postaje sve zamorniji. Žena kao da ima samo jednu dimenziju. OK, korisna je za cijelu istragu kojom se bave, ali meh. A i zašto se u svakom krimiću ženska koja istražuje ono baš MORA spetljat s nekim tko je ili sumnjivac ili izvor korisnih informacija?

Onda je tu lik koji radi podcast. Glumi ga Will Forte, koji je super glumac i komičar, pa i ovdje to dokazuje jer od mršave karakterizacije uspijeva dosta toga izvući za svoj lik, no da nije epizode koju baš cijelu provodi s izvjesnim Seamusom Gallagherom - a koja je ujedno najbolja epizoda u seriji - ne bi to baš čovjek primijetio. Većinu ostatka vremena neprekidno lupeta jednu te istu stvar o tome kako su priče život i ah, šta bismo mi bili bez priča, daje s impresionirati razgledničkim manifestacijama folklorne irštine, kontrira nabrušenim Ircima stereotipom sladunjavog Amera i tako. U toj epizodi s Seamusom scenaristi su pokazali da znaju pisati ko struja kad hoće pa fakat ne mogu zaključiti ništa drugo nego da su u ostatku serije bili lijeni ko guzica.

No koncept i priča nisu loši i sve je skupa dosta lijepo razigrano, pa ne mogu baš PREVIŠE kenjkati. Očigledno je da su autori htjeli zajahati na val popularnosti serije 'Samo ubojstva u zgradi', gdje glavni likovi JESU podosta karikirani, ali su zaboravili da je jedno biti karikiran, a drugo plošan. I zapravo su imali sreće što su uspjeli angažirati Fortea jer on, iako ni približno tako urnebesan, ima luđačku crtu komičarskog genija kao što je imaju Steve Martin i Martin Short. Da je nema, ovu bi seriju, koja je na površini mnogo zabavnija nego što doista pruža kvalitetan sadržaj, progutalo glupiranje s irštinom i stereotipiziranim likovima.