'Književnost za djecu i mlade je minornija'

Književnost za djecu i mlade je, ističe Sanja Pilić za tportal, oduvijek u Hrvatskoj inferiorna u odnosu na onu za odrasle, pa i sve što ide s njome: i mi koji je pišemo i naša publika.

'Oduvijek je zapravo književnost za djecu i mlade bila minornija, a rejting su joj dignule neke nagrade u svijetu, poput Andersena, no u Hrvatskoj je relativno nezamijećena. Tako je zadnjih dvadesetak godina. U razdoblju nakon Domovinskog rata, kad su još bili živi neki važni pisci i kritičari, bila je prisutna, ali sada imam dojam da se nikome od književnih kritičara ne isplati pisati o knjigama za djecu', kaže Pilić, književnica koja je prošle godine bila nominirana za prestižnu svjetsku nagradu Andersen.

'Dogodilo se da trebam poslati recenzije svojih knjiga i da ih nema, čak nema napisanih recenzija ni mojih nagrađenih knjiga. Nema više ozbiljnih književnih časopisa, a ni kritičara, s time smo u totalnom manjku', dodaje Pilić.

Branka Primorac, autorica uvijek popularnog 'Maturalca', kaže da hrvatske pisce za djecu i mlade mediji ne prate, a kritičari nerijetko pisanje o takvim knjigama shvaćaju kao posao koji im je ispod časti.

'Imamo produkciju kakvu nikad nismo imali. U vrijeme Ivane Brlić-Mažuranić bila je samo ona, a danas se objavljuje masa naslova za djecu - i opet nema ozbiljne kritike', kaže Primorac za tportal.

Veliki su hit, kaže Pilić, slikovnice i stripovi, koje za djecu stvaraju i neki domaći autori, ali nevidljivost je i dalje ogromna.

'Sadržaj za djecu mora biti zabavan, pisci ih moraju zabavljati'

'Nisam sigurna koliko će se ovi 'izletnici' zadržati u književnosti za djecu i mlade. Knjige za djecu, kakve se kod nas prevode, i nisu prave knjige. Više su to kombinacije stripa i slikovnice, malo je tu teksta, sve su kratke forme, s puno crteža i ilustracija. Nema baš pravog romana za djecu koji je stigao izvana', dodaje Pilić.

Primorac napominje da je sama forma romana za djecu zastarjela.

'Granice su se jako spustile. Djeca žive u vremenu zabave i sav sadržaj koji im se nudi mora ih jako zabavljati, zato su im romani u klasičnom smislu, čak i kad su pisani za njih, dosadni. Mi koji još uvijek idemo po školama u Hrvatskoj vidimo te promjene na licu mjesta i koliko sve mora biti kratko i zabavno te koliko ih i mi pisci moramo znati zabaviti i animirati', dodaje Primorac.

Cenzura dječje književnosti

Hrvatsko je društvo, smatra Primorac, postalo sve konzervativnije, pa se sada izvana dirigira sadržaj knjiga za djecu i mlade.

'Sad je postalo normalno da se iz nekih drugih centara moći određuje što je podobno i uputno u književnosti za djecu i mlade. Netko u Saboru pročita dvije rečenice ili mu netko prepriča da u knjizi nekog hrvatskog pisca stoji da su se djeca u dobi od trinaest godina poljubila, pa se dižu panika i buka, kao da to nije normalno i kao da se to inače ne zbiva. Urednici počinju strahovati i traže da se izbace takve stvari. Zato postaje sve teže pisati jer politika određuje prihvatljive teme', ističe Primorac.

'Vole teme iz sfera privatnih i obiteljskih odnosa'

Pilić dodaje kako ona nema osjećaj da kod nas postoji neka velika cenzura i da djecu najviše zanimaju teme koje su im bliske.

'Uvijek su im zanimljive teme iz sfere privatnog, odnosno one književne teme koje oni sami proživljavaju, poput razvoda roditelja, oca koji ne plaća alimentaciju, nekih nesređenih obiteljskih odnosa. Zadala sam si okvir u kojem djelujem, još davno, i ne dam se smesti u tom smislu', dodaje Pilić.

Iako su brojni naslovi koje je napisala Primorac u lektirama, pa i 'Zvonka, zmaj i tri kavalira', koji tematizira vršnjačko nasilje, ta se knjiga, otkriva, najmanje prodaje.

'Ne znam zašto je tako, ali trudim se, bez obzira na to što pišem za djecu, da moje knjige imaju i tu društvenu pozadinu. Djeca su dio društva i to ih se jako tiče', kaže.

'Živimo u nasilnim vremenima s puno usmjerivača'

Pilić smatra da se sada živi u mnogo nasilnijim vremenima s velikim brojem 'usmjerivača'.

'Mediji jako utječu na odgoj djeteta, puno više nego prije. Nekad su odgajali, a danas nisam sigurna da zadovoljavaju tu funkciju. Kad bih danas imala dijete od deset, dvanaest godina, nisam sigurna koliko bih ga sama kao majka i roditelj mogla usmjeriti pored svih tih drugih usmjerivača. Mi smo imali dva TV programa, živjelo se drugačije, njima je to danas nezamislivo', dodaje.

Nemirni, živi, s manjkom koncentracije

Primorac napominje da su se književni susreti s djecom umnogome promijenili jer su ona drugačija – življa, nemirnija, nemaju koncentraciju.

'Poslije rata bili su nekako željni svega i sve ih je zanimalo, a danas ih ništa ne zanima i mislim da je to najveća opasnost. Sve što im se prezentira mora biti zabavno i vi kao pisac morate ih zabaviti. Da bih ih uopće privukla knjigama i onom zbog čega smo i oni i ja došli, onda im govorim da sam kao beba ostala bez oca i okolnostima tog događaja, i to je jedan trenutak u kojem ih privučem', dodaje.

Pilić ističe da nema osjećaj da su djeca danas postala agresivnija, kako se često tvrdi.

'Vole priče iz prošlosti i žele kontakt'

'Stvori se atmosfera prisnosti, otvore se, postavljaju pitanja, čak i oni koji nisu čitali i inače ne čitaju. I to je tako kad su male grupe, ali kod nas se godinama prakticiralo da se pisce dovede u sportske dvorane, pred pet stotina djece, i ti hodaš naokolo s mikrofonom, a oni žele kontakt s tobom', dodaje Pilić.

Djeca, dodaje Pilić, jako vole priče iz prošlosti te često postavljaju i nešto privatnija pitanja.

'Nisam sigurna koliko su im te lektire više atraktivne, nisam sigurna mogu li ih nastavnici animirati za čitanje lektira, a kamoli čitanje u slobodno vrijeme. Hrvatski im je omražen predmet, a to je velik problem, jer svako učenje počinje iz jezika. Sve se mora osuvremeniti i prilagoditi, najbolje kroz humor', kaže Pilić.

Primorac napominje da su, čak i u ovom digitalnom vremenu, djeci uvijek zanimljive teme koje su odrasli odredili kao tabue za njihovu dob.

'Naš koncept škole je zastario'

'Sve moguće intrige i kontroverze, romantični odnosi, njih to jako zanima. Naš koncept škole je možda zastario, možda bismo ga trebali podrediti njihovim interesima, a ne strogo programiranom sadržaju, pa ako ih zanima STEM, onda im dajmo STEM', kaže Primorac.

Djeca iz malih sredina, dodaje Pilić, više su zainteresirana za brojne umjetničke sadržaje jer im nisu dostupni.

'U velikom gradu, kakvi su Zagreb i Split, toj djeci mi kao pisci nismo zanimljivi, oni su već bili na rock koncertu, sve su već vidjeli, doživjeli ili misle za sebe da su vidjeli. Jako su zaokupljeni sobom, manje empatični, a najgore je to što su djevojčice opterećene izgledom jer im je to predstavljeno kao najvažnija stvar', kaže Pilić.