Iako se romani na kojima se temelji serija 'Bridgerton' odvijaju tijekom razdoblja zvanog regency tijekom ranog 19. stoljeća i također sadrže neke blago anakrone elemente, autor serije, Chris Van Dusen otišao je korak dalje. Osmislio je 'Bridgerton' kao rasno i etnički integriranu priču, ili barem integriraniju nego što je mogla biti tijekom stvarnog regencyja. Nadahnuvši se nikada potvrđenim, a ni naročito utemeljenim glasinama o afričkom porijeklu kraljice Šarlote, žene nesretnog i bolesnog kralja Georgea III, Van Dusen ju je učinio crnkinjom. Zahvaljujući tome, dopustio si je i anakronizam po kojem su pripadnici engleskog tona (visokog društva) pa čak i aristokracije - pripadnici drugih rasa osim bijelaca.

To, međutim, nije jedini anakronizam u ovoj seriji pa je po tonu, stilu, nazorima likova i njihovu ponašanju možemo uvrstiti pod sličnu žanrovsku odrednicu kao što je bila i serija 'Velika', jednako neprecizna i anakrona serija o ruskoj carici Katarini Velikoj. Neobuzdana i gotovo eksplicitna seksualnost u govoru i djelu, intrige i zapleti na razini tinejdžerskih trač-serija iz 21. stoljeća, dijalozi koji istodobno podsjećaju na Jane Austen, ali i na seksi-pričice iz 'Erotike'. Nekoliko je stvari ipak koje 'Bridgerton' razlikuju od 'Velike'. Prvo, 'Velika' je napisana kao humoristična serija i mnogo se truda uložilo u to da bude smiješna (što i jest), dok je u 'Bridgertonu' humor usputan jer nije osmišljen kao komedija, iako od nje ne bježi. Drugo, 'Bridgerton' ne funkcionira tako dobro kao 'Velika' jer se suviše raspršuje na mnogo likova. Treće, iako ni 'Velika' baš suviše ne drži do svoje povijesne vjerodostojnosti, 'Bridgerton' svoj povijesni okvir u biti shvaća tek kao kostim. Vrlo ga brzo odbacuje u svemu ostalome.

Priča 'Bridgertona' na prvi pogled uopće nije jednostavna, ali kako epizode odmiču, kroz cijeli vrtlog zbivanja, spletki, intriga i zakulisnih igara vrlo se brzo prepoznaje formula. U središtu je priče zapravo rivalstvo između dvije ugledne obitelji - Bridgertonovih i Featheringtonovih. Iako su Bridgertonovi mnogo ugledniji i cjenjeniji, i Featheringtonovi imaju svoje adute. Sve počinje s mladom Daphne Bridgerton, koja taman treba debitirati u visokom društvu. Svi je smatraju savršenom - profinjenom, pametnom, lijepom i šarmantnom, upravo onakvom mladom damom kakva bi na jednom od predstojećih sezonskih balova, čajanki i ostalih društvenih događaja mogla osvojiti najboljeg mogućeg supruga.

Stvari, međutim, ne kreću onako kako bi svi željeli - Daphnin društveni debi ne prolazi onako kako su svi predviđali, pojavljuje se i rivalka iz redova Featheringonovih, ali Daphne i uspijeva sklopiti neobičan sporazum s jednim od najpoželjnijih neženja - Simonom Bassetom. Kada, naime, Daphne shvati da njezin najstariji brat rastjeruje sve zainteresirane mladiće koje ne smatra dostojnima i kada shvati da se Simon nema namjeru ženiti, njih dvoje sklapaju pakt o tome da će se pretvarati da joj on udvara i ona prihvaća jer će se tako ponovno pobuditi interes neženja za nju, a on će s grbače skinuti sve one koji ga gnjave da se ožene. I sve je to super dok tajanstvena autorica tračerskog biltena Lady Whistledown ne otkrije njihovu prevaru...

Osim osnovne priče, Bridgerton sadrži još čitav niz priča, intriga, seksualnih akrobacija i zakulisnih petljanja i iako ga to čini vrlo dinamičnim te vas vuče na bingeanje epizode za epizodom, to je ujedno i najveći problem 'Bridgertona'. Grananje na previše podpriča, sporednih likova i njihovih pustolovina, možda seriju čini brzom i vrtoglavom, ali je isto tako čini i pomalo ispraznom. Mnogi se raspleti, naime, zbog toga na kraju odvijaju tako da ih i ne vidimo, ili se pak neke stvari koje se razvlače kroz pet. šest ili sedam epizoda na brzinu razrješavaju u jednoj, a glavni rasplet - onaj koji nas sve najviše zanima - vrlo je šprancerski i lako će ga predvidjeti svatko tko je pogledao barem dvije romantične komedije u životu.

'Bridgerton' je zato serija koju ćete lako gledati nadušak, serija o kojoj su zadnjih mjesec-dva svi pričali, ali je isto tako i serija koju ćete brzo zaboraviti i o kojoj priče već sada pomalo zamiru. Snimljena u tvornici hitova Shonde Rhimes, dobro je odradila svoju funkciju, ali je ograničena samo na to - dobar je proizvod koji se dobro prodao, no nije niti će ikada doseći kultni status nekih drugih Shondinig hitova, kao što je bio 'Uvod u anatomiju'.