U mini-seriji koja je nastavak četrdesetak godina starog urnebesnog filma sudjelovali su neki od najboljih i najhvaljenijih suvremenih američkih komičara. I zanimljiva je, zabavna, pomaknuta. No nedostaje joj malo onog 'ha-ha'-smiješnog kojim je Brooksov film obilovao.
Čovjek stvarno mora skinuti kapu Melu Brooksu. Legendarnom američkom komičaru, glumcu, redatelju, producentu i scenaristu 96 je godina, a i dalje je živahan, duhovit i aktivan. Autor jedne od najboljih definicija razlike između komedije i tragedije - 'Tragedija je kad se ja porežem na papir, a komedija kad ti propadneš kroz šaht i umreš.' - autoru brojnih filmskih komedija, autoru jednog od najvećih broadwayskih hitova, 'Producenti' i tata-mata američke komedije nedavno je na streaming servis Hulu izbacio mini-seriju 'Smiješna strana povijesti, 2. dio', zbirku komičnih skečeva o raznim dijelovima svjetske povijesti, kao što su biblijska priča o Isusu, američki građanski rat i borba protiv ropstva, ruska revolucija i tako redom.
vezane vijesti
Ruku na srce, mini-serija nije Brooksov samostalan projekt. Kao producenti, scenaristi, pa i glumci, u njoj su sudjelovali i mnogi uspješni te hvaljeni američki komičari - Wanda Sykes i Nick Kroll, na primjer, a u skečevima nastupa sama krema suvremene američke i svjetske komedije, kao što su Pamela Adlon, Barinholtz, Rob Corddry, Jack Black, Kumail Nanjiani, Taika Waititi, Quinta Brunson, Fred Armisen, Seth Rogen i mnogi drugi. No ipak. Puni naziv serije ipak je 'Smiješna strana povijesti Mela Brooksa, 2. dio', da nije filma od prije četrdesetak godina, ne bi bilo ni koncepta za ovo, Mel Brooks je narator u seriji i sigurno nije vrtio palčeve dok su svi ovi mlađi talenti izvodili bijesne gliste pred kamerama.
I što onda reći o seriji koja ima takav pedigre?
Ne, naravno da nije ispunila očekivanja ni dosegnula razinu filma. Takvo što je praktički i nemoguće jer osim što je 1981., kada je izašao film, taj koncept bio sasvim originalan, nov i skoro sve fore koje su se u filmu koristile, bile su nam nove. Iznenadile su nas, a to je jedan od osnovnih uvjeta uspješnog humora. Drugim riječima, svatko tko je imalo mućnuo glavom, morao je znati da ovo jednostavno ne može biti kao legenda, kult i klasik. Pogotovo zato što je od prvog dijela prošlo ČETRDESET i više godina, a ljudi još govore o njemu.
No s obzirom na to da je riječ o Melu Brooksu i takvom popisu komičarskih genija, moram priznati da sam ipak očekivala više. Ako ništa drugo, barem malo više ha-ha-faktora ilitiga onog kad zbog fore na ekranu zarokćeš kroz nos, ispljuneš jogurt u ekran ili se glasno nasmiješ. Prvi film obilovao je takvim elementima.
Ovdje... ne baš. Da me ne biste pogrešno shvatili, skečevi su pametni, duhoviti, dovitljivi, blentavi i simpatični. Oni koji ih izvode su izvrsni. Uvažena je i promjena, novi stil u komediji koji se razvio u posljednjih četrdesetak godina. Uvažena su nova društvena kretanja i problemi kojima se današnja komedija bavi. S druge se strane ne može reći da nije uvažen Brooksov stil jer jest, sve je to 'na liniji'. No jednostavno... nije toliko smiješno.
Možda je problem i u današnjoj publici komičnih sadržaja, koja je u zadnjih četrdesetak godina bila izložena golemim valovi razne komedije, od skečeva, stand-upa, sitcoma, dokukomedije, mocumentaryjima, Larryju Davidu i cringe-komediji... Možda je to zasitilo apetite za komedijom, otupilo našu osjetljivost, spremnost za smijeh. Ne znam. No 'Smiješna strana povijesti' kao film star 40 godina i dalje je smiješan. Ova serija - ne toliko.
