'U osnovnoj sam školi išla u segregirani razred, razred koji su pohađali samo Romi', u jednom trenutku dokumentarnog filma 'A Romale' govori mlada glumica Severina Lajtman. 'Neki dečki iz neromskih razreda za vrijeme su odmora u hodniku dolazili do naših ormarića, njuškali ih i onda govorili da ormarići smrde po ciganima.' Moram priznati da me, dok sam gledala ovaj dokumentarac, prikazan ovaj tjedan na prvom programu HTV-a, na izraz 'segregirani razred' obuzela strava. SEGREGIRANI RAZRED? - s užasom sam se upitala. To fakat postoji? U dvadeset prvom stoljeću? U državi čiju putovnicu pokazujem na graničnim prijelazima?

Očito živim u blaženom neznanju privilegirane većine. Jer da, školski razredi i vrtići namijenjeni samo Romima, odvojenima od hrvatske djece i djece drugih nacionalnosti osim romske, postoje u Republici Hrvatskoj. Pravda se to raznim izgovorima, uključujući i onaj da je to radi zaštite romske djece. Saznala sam to zahvaljujući dokumentarnom filmu 'A Romale', priči i tri mlade Romkinje koje se svojim uspješnim radom probijaju kroz predrasude o Romkinjama i Romima, ali i upozoravaju na tretman Roma u društvu. Kazališna skupina u kojoj glumi talentirana Severina Lajtman govoru o slučaju obrazovne diskriminacije Roma. Radijska djelatnica i vlasnica radija koji se zove Vedri radio, Vedrana Šajn odlazi u vrtiće i ondje djecu educira o Romima. Slikarica Talita Jašarevski govori o svojoj emancipaciji od patrijarhalnih pritisaka romske zajednice i obitelji, ali i čuvanju romske tradicije.

Sve tri su vrlo mlade, ali imaju čitav niz gorkih životnih iskustava koja u nastala gotovo isključivo zato što su Romkinje. Proteže se to od tih segregiranih razreda i hodničkih priča o 'smrdljivosti' Roma, preko sveučilišnih profesora koji im u lice govore da dok su živi, neće Romkinju pustiti da prođe ispit pa sve do specifičnih iskustava unutar ove marginalizirane i zanemarene zajednice, gdje su obiteljsko nasilje i potlačivanje žena češći nego drugdje zato što sama zajednica ima manje dodira s 'vanjskim svijetom', koji je izolira i ne prihvaća.

Osim što su priče ove tri mlade žene inspirativne i emotivne, podsjećaju nas da preispitamo svoj odnos prema Romima. U Hrvatskoj i okolnim zemljama bez sumnje postoji duboko ukorijenjen i stravično normaliziran rasizam i diskriminacija Roma. Da nije tako, pojave kao što su segregirani razredi u školama ne bi bile moguće. Nerijetko su, naime, razlog iz kojeg su su takvi razredi stvoreni, bili roditelji koji nisu željeli slati svoju djecu s Romima u razred. A ako mislite da su takvi roditelji neka posebna vanzemaljska čudovišta, sjetite se koliko je dobrih baka, žena bez ijedne rasističke kosti u tijelu i daha u duši - svojim unucima, kad su bili neposlušni, prijetilo da će ih 'dati ciganima'. Sjetite se koliko ste puta vi ili netko iz vaše okoline za loše ponašanje neke osobe rekao da se 'cigani'. Koliko vas je, kad biste ugledali Roma na ulici, stegnulo torbicu bliže tijelu ili rukama pokrilo džepove? A zatim dobro razmislite što takva, privatna i institucionalna diskriminacija Roma u kombinaciji s vašim privilegiranim neznanjem i neosviještenosti o tim problemima - čini tim ljudima.

Filmovi kao što je 'A Romale' takvim pričama daju lice - u ovom slučaju lica triju mladih žena u kojima ćete prepoznati silnu hrabrost, upornost, neslomljiv duh i talent. I pozitivni su jer kada pogledate njihove priče, pomislit ćete - ajde, ipak je moguće. Ipak se kreće. No kada ga pogledate do kraja, kada na odjavnoj špici vidite igru dječice pred kojima još stoji život, morat ćete pomisliti - ali, nisu svi supertalentirani, nadljudski hrabri, uporni i neslomljivi. A priliku, prava i temeljno ljudsko uvažavanje zaslužuju i oni koji nisu. Sve dok se i oni ne uspijevaju probiti kroz društvene predrasude, ograničenja, rasizam i seksizam - mi, većina, kao društvo propadamo. Dokumentarac koji vas poziva da razmislite o tome definitivno je nešto što bi se trebalo opetovano prikazivati na javnoj televiziji.