Kraj druge epizode HBO-ove mini-serije 'Černobil' dočekala sam na rubu kauča pred televizorom, a kada se ekran zacrnio i na njemu se prikazalo ime producenta, tako označavajući kraj epizode, glasno sam opsovala. Mislim da se takva reakcija teško može izbjeći. Oni manje prosti možda će samo zazvati kakvo božanstvo, glasno uzdahnuti ili zajauknuti, ali nakon što dvije epizode gledaš kako se jedna užasna katastrofa pokušava nestručno zataškati dok jedno-dvoje znanstvenika na sav glas vrište da su na kocki životi milijuni ljudi - pa kada nakon toga napokon krenu napori za spašavanje situacije, onda nešto pođe krivo i epizoda stane... Pa, čovjek mora malo odljepit!

HBO-ov 'Černobil' izvrstan je upravo u tome - u prikazivanju kako je sraz između politike i znanosti, sraz između interesa i činjenica doveo do dotad nepojmljivog užasa i kako je taj isti sraz gotovo izazvao još veću katastrofu.

Serija, naime, počinje par godina poslije černobilske katastrofe, u trenutku kada sovjetski znanstvenik i nekadašnji predsjednik odbora za istraživanje te nesreće, Valerij Legasov (glumi ga izvrstan Jared Harris) snima kasete na kojima otkriva što se sve zbivalo nakon černobilskog užasa, a potom počini samoubojstvo. Jasno je, dakle, od samog početka da mnogošto povezano s Černobilom i godinama nakon što se zbila nesreća nije štimalo. I da je znanstvenike koji su upozoravali na sve što ne valja s hendlanjem te katastrofe to nije prestajalo mučiti.

Serija se, međutim, mnogo ne zadržava na detaljima Legasovljeva stanja uma i emocija u trenutku kada je počinio suicid. Jedini osobni detalj koji nam nudi o Legaosvu jest mačka koja ostaje u stanu nakon smrti svojeg vlasnika, a koju ćemo uskoro vidjeti i u kadru koji se događa neposredno nakon černobilske nesreće, kada Legasova zovu da bi znanstveno razjasnio što se zbilo. Odmah nakon Legasovljeva samoubojstva, naime, skačemo na noć u kojoj se zbila eksplozija i na stan vatrogasca Vasilija Ignjatenka (zanimljivo prezime za vatrogasca) i njegove supruge Ljudmile. Vasilij usred noći primjećuje eksploziju u daljini i brzo odlazi na posao, dok njegova zabrinuta žena ostaje sama, najprije insomnično lutajući po stanu, a zatim, zajedno sa susjedima iz stambenog bloka u kojem živi, bauljajući kvartom i gledajući eksploziju. Vasilij i Ljudmila u prve su dvije epizode ujedno i jedini s kojima nam serija dopušta neki osobniji, intimniji kontakt pa je zbog toga isprva pomalo problematično uspostaviti emotivnu reakciju na seriju.

Iako im izostavljanje osobnih i privatnih pozadina i dalje brojim pod minus za koji se nadam da će nadoknaditi u kasnijim epizodama, autori serije to, međutim, gotovo u potpunosti nadoknađuju stvaranjem mračne, apokaliptične atmosfere. Postižu to scenama eksplozije i svjetlucavog praha koji se rasipa po noći, naglih bolesnih reakcija u vatrogasaca koji dolaze u dodir s grafitom koji se rasuo nakon eksplozije jezgre, fenomenalnom glazbom i zvučnim efektima koji pojačavaju jezivo ozračje poluvidljivog neprijatelja koji se svima doslovno uvlači pod kožu - no postižu to i prikazom reakcija nadležnih i odgovornih za eksploziju.

Zataškati, umanjiti, zanijekati - prvi su ciljevi ama baš svih odgovornih koji saznaju za eksploziju, počevši od glavnog inženjera i ravnatelja elektrane pa do samog Mihaila Gorbačova u Moskvi. Tkogod pokuša objasniti razmjere katastrofe koja se dogodila, odmah je ušutkan, čak mu se i prijeti, a prvotno izmjereno zračenje starim uređajem ograničenih mogućnosti - 3 rendgena - prikazuje se kao sitnica, 'zračenje na razini jednog snimanja pluća', iako je, kako poslije objašnjava Legasov, riječ o zračenju četiristo snimanja pluća. Kada se, međutim, ispostavi da je riječ o zračenju od petnaest tisuća rendgena, stvari se pomalo počinju mijenjati i veilki moćnici počinju slušati znanstvenike. No dotad prolazi već gotovo tri dana i stanovnici obližnjih naselja, uključujući i djecu, uredno žive pod smrtonosnim oblakom.

Jared Harris kao Valerij Legasov unatoč je nedostatku emotivnog portretiranja lika izvrstan u ulozi uspaničenog znanstvenika koji se, kao čovjek koji zna što se događa i do čega bi to moglo dovesti, osjeća kao da razgovara s gluhima i slijepima. Stellan Skarsgård također je odličan kao zadrti partijski birokrat Boris Šerbina, koji ipak nije baš toliko blesav da ga mogu 'smuvati' lokalni aparatčiki i koji na kraju ipak reagira na Legasovljeva upozorenja.

No ono što u ovoj seriji - barem u dvije epizode koje su dosad emitirane na HBO-u - ostavlja najdublji dojam jest koliko je opasno kada se moć i politika suprotstave znanosti i istini. Najbolje serije i filmovi o povijesnim događajima oni su koji na primjeru nečega što se dogodilo u prošlosti upozoravaju na probleme koji se događaju danas. A osim što je Černobil, unatoč sanaciji, i dalje realna opasnost, sukob znanstvene istine i političkih/ekonomskih interesa i danas je itekako aktualna tema, ona koja bi nas trebala držati na rubu kauča s psovkom na usnicama jednako kao i napeta mini-serija o nuklearnoj katastrofi. Sjetite se toga sljedeći put kada iz usta nekog moćnika čujete bilo kakvo negiranje klimatskih promjena.