Proizvodnja televizijskih sadržaja zbog pandemije je svugdje u krizi. Čak su se i u prebogatim Amerikama i Engleskama zatvarali studiji i rušili setovi, otkazivala se snimanja novih filmova i serija zbog toga što nitko nije htio da mu ekipa postane žarište zaraze, a počelo se čak i pisati o tome da bismo mogli ostati bez novih filmova i serija, iako su nas Netflix i HBO uvjeravali da se to neće dogoditi jer oni imaju hrpu unaprijed snimljenog materijala na lageru.

Regularne televizije, međutim, ne mogu snimati unaprijed. One ne puštaju sadržaj na zahtjev, nego imaju program koji treba popuniti i zato, iako snimanje serija počinje prije nego što se serija počne emitirati, snimanje traje i istodobno s emitiranjem. Zato je trenutačno stanje u svijetu gotovo potpuno urušilo snimanje novih serija. I mnogi su se gledatelji već bili pomirili da ove godine nećemo gledati nove serije s regularnih televizija, pa tako ni domaćih.

No ne lezi, vraže! Za razliku od domaćih državnih dužnosnika i epidemiologa, domaći televizionari ljeto u Hrvatskoj nisu potrošili na partijanje po otocima - ili barem ne samo na partijanje po otocima - nego su iskoristili ljetno zatišje zaraze da nekog vraga snime. Nisu, kao obično, to što su snimili počeli prikazivati već s prvim danima školske godine, ali Nova TV početkom listopada, a RTL početkom studenog - odjednom su u program izbacili svaki svoju novu seriju - Nova 'Dar Mar', a RTL 'Blago nama'. Pisalo se dosta i o snimanju serije 'Dnevnik odraslog Perice' i nove sezone 'Crno-bijelog svijeta', što su samo još dva razloga da ovaj put, za razliku od popularnog pljuvanja po domaćoj produkciji, potapšamo po ramenu domaće snage, ali pustimo sad to - pozabavimo se malo ovim dvjema serijama koje su se počele emitirati 2020. u Hrvatskoj.

I 'Dar Mar' i 'Blago nama' humoristične su serije. Takve su po sadržaju, iako ne i po formatu jer epizoda humoristične serije u klasičnim televizijskim okvirima obično traje do pola sata s pauzama za reklame, a ovdje je to 45-50 minuta s pauzama za reklame. Komediju je obično teže 'razvlačiti' na dulje trajanje i na detalje kakvi su tipični za dulje epizode i dugotrajne serije tipa telenovela pa su Novajlije svoju seriju nazvali 'dramskom s elementima humora' - iako je zapravo riječ o humorističnoj seriji sa strukturom dramske. Na RTL-u pak svoju seriju nazivaju humorističnom i angažirali su tim koji već ima iskustva i uspjeha s komičnim serijama čije epizode traju dulje od uobičajenih pola sata ('Kud puklo da puklo', 'Na granici'). Zanimljivo je i to što se Novina serija 'Dar Mar' više oslanja na uspješnu tradiciju serija kao što su 'Kud puklo da puklo' i 'Na granici', dok su autori tih dviju serija na RTL-u otišli u malo drugačijem pravcu, kako tematski, tako i time što im serija doista više izgleda kao sitcom.

No kako sve to izgleda u praksi? Koliko su 'Dar Mar' i 'Blago vama' uspješni u svojem naumu da u ova teška vremena nasmiju gledatelja? Pritom moram napomenuti da ovaj put ne znam ništa o podacima o gledanosti (nitko se nije hvalio pa pretpostavljam da nije bajna, ali možda krivo pretpostavljam) pa neću govoriti o tim tehničkim detaljima, nego o 'umjetničkom dojmu'.

Taj je pak umjetnički dojam - dobar! Nije sjajan, nije The Umjetnost, nitko ovdje nije pomaknuo granice igranih serija u zemlji i inozemstvu, ni jedna ni druga serija očigledno nisu namijenjene 'zahtjevnoj publici', ali i jedna i druga su sasvim solidno zabavne, pa se čak i najveći snob 'profinjene umjetnosti komedije' kojemu su inače jedino smiješni Shakespeare i P.G. Wodehouse može nečemu nasmijati barem jedanput po epizodi.

'Dar Mar' mi je ispočetka bio čudan. Postavljen je, naime, na pomalo nerealnim, granično bajkovitim premisama - riječ je, naime, o malom mjestu koje se zove Dizmovo (pretpostavljam - izvedenica od di-smo-ovo), koje se nalazi tko zna gdje (na snimkama iz zraka izgleda kao Istra, po setovima kao Dalmacija, a glumci govore naglascima od purgerskog do bosanskog) iu kojem nema internetskog ni mobitelskog signala. Policijskoj postaji u tom mjestu prijeti zatvaranje jer su vremena teška, mora se štedjeti, a s obzirom na to da u mjestu, osim signala, nema ni kriminala - zdravo, đaci. Šefica policije i njezini pobočnici zato smišljaju spačku kako da ipak ostanu otvoreni i aktivni, i ta spačka mi do samog kraja nije baš najbolje sjela kao priča, ali su me zato šefica policije i njezina ekipa ipak svojim izvedbama uspjeli zadržati uz ekran. Osim toga, u mjestu u kojem se svi poznaju ima i još drugih tajni, spletki, kompliciranih odnosa i osebujnih likova, a gotovo su svi dovoljno apsurdni da mogu biti smiješni i da generiraju smiješne priče. Kao posebno humoristični plodnom meni se tu pokazala obitelj Grob, čije ime govori čime se bavi glava obitelji (pogrebnik je), a i drugi članovi u svojem ponašanju i karakteristikama imaju dovoljno suludog, posebice majka Violeta kao trknuta frizerka i kćerkica Linda kao djevojčica koja želi biti baš poput predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Znalo se tu potkrasti i 'poluispečenih' šala, i one klasične boljke hrvatskih komedija - preglumljivanja i prejakog karikiranja - ali puno su se češće 'potkradale' dobre fore i smiješne situacije, smješnije nego i mnogim dosadašnjim domaćim serijama koje su se otvoreno nazivale humorističnima.

'Dar Maru', osim toga, u prilog ide i glumačka ekipa, koja se očito sjajno zabavlja. Ksenija Pajić kao glavna junakinja - šefica policijske postaje u Dizmovu - još se jednom pokazuje kao kraljica domaćih telenovela, dnevnih serija, sapunica, dramskih serija s elementima humora, kako god se nazivale. Ta žena može dobro odigrati bilo što - i zlikovke i pozitivke i dobre majčice i goropadnice, a ovdje se vidi da ima i sasvim dobar komičarski tajming i stil. Odlični su i Draško Zidar kao pogrebnik Dalibor Grob, smiješna je i cijela njegova obitelj, kad sam vidjela da Milan Štrljić glumi umirovljenog šefa policije, zakolutala sam očima u stilu opet on!, ali pokazao se uobičajeno zabavnim - sve u svemu, vidi se da se svi dobro zabavljaju, da shvaćaju što bi u ponašanju njihovih likova trebalo biti smiješno, a što ozbiljno i da to dobro izvode. Ili da to čine barem većinu vremena.

Nije, naravno, sve savršeno, pa čak ni dobro - tiha ljubavna patnja mlađahne Milene za mladim policajcem Željkom poprilično je promašena. Priča o tome da mlada žena od 25 godina pati za mladićem otprilike iste dobi iz istog mjesta, da nitko o tome ništa ne zna zato što se ova ponaša kao da ide u peti razred i sviđa joj se predsjednik saveza izviđača već je sama po sebi neuvjerljiva, a nakon prvih par epizoda postala je i zamorna. Vrlo brzo mi je dojadio i pretjerano karikiran lik babe Bebe, iako inače volim babe u domaćim serijama, no u ovom su je slučaju, što se mene tiče, mogli i preskočiti. Pretjerano je karikiran i pretjerano pijan lik Ljube, kojeg nisu mogli preskočiti, ali je u tom slučaju možda, možda trebalo biti malo suptilniji. Fore i šale, kao što rekoh već, nisu baš uvijek najprofinjenije, što bi bilo u redu da koji put nisu bezvezne, ali kada se sve dobro stavi s jedne, a sve loše s druge strane, dobro ipak pobjeđuje, kako bi uostalom trebalo biti i sa svim pričama iz ovakvih serija. Nova TV s ovom serijom definitivno nije stvorila nešto novo, originalno i drugačije jer je oslanjanje na prijašnje humoristično-dramske uspješnice itekako primjetno, ali očito se oslonila na čvrste temelje i solidno nadogradila.

Autori serije 'Blago nama', čiji naslov svako malo pogrešno izgovaram ili pišem (vama, nama, SVIMA!) nisu se baš tako sigurno oslonili na svoje prijašnje hitove, ali su svoju seriju izgradili na klasičnoj premisi za komediju. Obiteljski sitcom, naime, nije ono što su dosad radili, ali nije ni neka novost u televizijskom svijetu. 'Blago nama' je po tonu i okruženju bitno urbanija od 'Dar Mara' (i 'Granice' i KPDP), a i formalno više izgleda kao sitcom sa svoji pet fiksnih glavnih likova, manje setova na kojima se odvija radnja i manje razgranatih B, C, D, E, F priča po epizodi. Zato se u slučaju ove serije ne može govoriti o hibridu sa sapunicom, osim možda po tome što ima veći broj epizoda u sezoni negoli što je to uobičajeno za humoristične serije, ali ni to (64) zapravo nije u toj domeni. 'Blago nama' i 'Dar Mar' zato su umnogome poprilično drugačije serije, ali s obzirom na to da im je cilj sličan - nasmijati i zabaviti puk koji gleda televiziju - i zato što su i jedna i druga serija nastale te se prikazuju u specifičnim uvjetima, usporedba se nameće sama po sebi.

Ovdje je priča, kao što to i jest uobičajeno za klasične sitcomove, utemeljena na realnijoj i nimalo bajkovitoj situaciji koja je onda dotjerana do krajnosti. Ani i Borisu, mladom i ambicioznom paru s malim djetetom jednog se dana u njihovu pomno dizajniranu kuću s jacuzzijem na terasi useljavaju Anina sestra Tamara s mužem Jadrankom i sinom te Anin i Tamarin mrzovoljni otac Drago. Za razliku od Ane i Borisa, koji se nastoje doimati uglađenima i modernima, pa čak i sanjare o preseljenju u Bruxelles, Tamara i njezin muž Jadranko na granici su toga da budu propalice i probisvijeti (koji put tu granicu i prelaze), totalno kvare stil svojim domaćinima, a mnogo bolji nije ni otac Drago, koji, doduše, nije probisvijet, ali mu baš ništa ne paše. Puše i na jednog i na drugog zeta, na to kako žive i jedan i drugi bračni par, a još je uza sve uvjeren da bi, iako ne živi u svojoj kući i iako su mu kćeri odrasle, i dalje trebao biti glava obitelji.

To je uglavnom sve. Dakako, iz te se početne situacije rađaju mnoge druge, epizodne komplikacije i dogodovštine, ali u samoj premisi nema dodatnih začkoljica, likova, spletki, spački i geografskih specifičnosti. Uz osnovnih pet likova pojavljuju i još neki, zasad najistaknutije Borisov šef Branko, ali premisa je mnogo jednostavnija i pravocrtnija negoli u 'Dar Maru'. Riječ je o klasičnoj priči o sukobu generacija i različitih stilova života koja, već prema tome kako se obrađuje, može ispasti dosadan stereotip, ali i zabavna komedija. U desetak epizoda koje sam dosad pogledala izgleda da je ipak ovo drugo.

Prije svega, trojac koji stoji iza serije 'Blago nama' već ima dobrog, debelog iskustva s plasiranjem humora na domaćim televizijama. Dosad su se jako dobro snalazili u tome da kroz serije namijenjene širokoj, ne naročito zahtjevnoj publici, serviraju ono što ta publika najviše voli, ali u sve to dodajući i humor više razine, pomalo navikavajući široko gledateljstvo i na zahtjevnije koncepte. Ovdje čine sličnu stvar, ali u malo drugačijem pravcu i omjeru, pa urbanoj obitelji u život ubacuju 'narodske ljude' i tradicionalne, pa makar i razvlašćene patrijarhe. Time sitcom, koji je sam po sebi poprilično urbani žanr, približavaju širem gledateljstvu i to - barem zasad - čine sasvim solidno. I njima na ruku ide glumačka postava, ponajviše Žarko Radić kao Drago i Enis Bešlagić kao Jadranko, gdje je Bešlagić sam za sebe podosta karikiran, ali izvrsno funkcionira u odnosu s Radićem.

Ni ovdje sve nije dobro, dapače, odmah bih izdvojila jednu vrlo lošu stvar, a to je POPRATNA GLAZBA. U apsolutno svim prizorima serije (barem zasad) neprekidno svira neka grozna, crtićka glazba koja bi nas valjda trebala uputiti na to da je ono što gledamo uvrnuto, blesavo i smiješno. Većinu se vremena zbog toga osjećam kao gledatelj u kinu u kojem se prikazuje nijemi film, a lokalni pijanist u dnu dvorane svojim pimplanjem po tipkama nastoji dočarati raspoloženje likova na ekranu. 'Blago nama' nije prva domaća serija u kojoj se pojavio taj problem i nikako mi nije jasno zašto se na tome inzistira, ali loše je. Nisam baš oduševljena ni scenografijom, koja je u sitcomima jako važna jer se radnja odvija na tek nekoliko setova i oni bi onda trebali biti uvjerljiviji, osobniji, organski povezani s likovima i radnjom. Znam da bi Boris i Ana trebali živjeti u generički 'lijepo uređenoj' kući u kakvima žive hrvatski yuppieji, ali setovi njihova doma su korak dalje od generičkog, izgledaju kao salon namještaja i gledatelj se po njima gubi, nisu mu prepoznatljivi niti stvaraju bilo kakvu atmosferu. Nažalost, slično moram primijetiti i za lik Ane, koji mi je zasad podosta bezličan i za koji još čekam da nekako pridonese komediji.

No kao i u slučaju 'Dar Mara', u seriji 'Blago nama' prevladava ono dobro i zabavno pa je serija vrlo gledljiva i nadam se da će takva ostati. Posebno me raduje to što će, kako piše u nekim najavama, serija tematizirati i karantenu i potres u Zagrebu, što je zasad rijetkost ne samo u domaćoj igranoj produkciji, nego i inače.

Na kraju - morat ću vas razočarati jer vam neću moći reći koja je od te dvije serije bolja. Obje su bolje nego što sam očekivala da će biti i u oba me slučaja razveselilo što su i RTL i Nova i ove godine uspjele izbaciti nove serije. U oba slučaja sam na momente imala napadaje kolutanja očima jer obje serije imaju mana i u velikoj je većini riječ o manama tipičnim za domaće serije pa me nervira što se to i dalje ponavlja, ali u oba sam slučaja i dobila volju gledati dalje. Ako ćemo o osobnim preferencijama, osobno sam više ljubiteljica epizodnih sitcomova nego duljih serijaliziranih formata pa mi u tom smislu više odgovara 'Blago nama', ali s druge strane, nakon pogledanih dvadesetak epizoda 'Dar Mara', uspjela sam se, kako kažu ljubitelji serija - navuć. No kako god bilo i u mojem daljnjem gledanju i u onim podacima o gledanosti o kojima nemam pojma, zapravo mi je drago što smo i u ova ružna vremena dobili nove domaće serije i da te prve dvije koje su probile led nisu ispale samo prazni ledolomci.