Ne znam koliko ste, kao gledatelji, upoznati s emisijom 'Demokracija' Vinkovačke TV, ali u zadnje se vrijeme sve više piše o ovoj, još jednoj emisiji lokalne televizije koja stječe sve više ljubitelja među konzervativno i desno orijentiranim gledateljima. Interesantan je fenomen ta emisija - praktički je radijska jer se gotovo isključivo sastoji od toga da voditeljica u studiju o dnevno zadanoj temi razgovara s ljudima koji joj se javljaju telefonom, pri čemu to ponekad budu osobe iz javnog i političkog života (ovog su tjedna to, primjerice, bili Bruna Esih i Andrija Hebrang), ali je gro minutaže posvećen glasu naroda, odnosno gledateljima koji nazivaju i nude svoje mišljenje o toj temi. Ili zapravo o bilo kojoj drugoj temi, najčešće povezanoj s time koliko su revoltirani nedovoljnim hrvatstvom današnje Hrvatske.

Doživljaj gledanja ove emisije mogao bi se usporediti s onime što su znali pričati momci kada bi se vratili iz vojske - koliko su bili šokirani kada su se susreli s prosječnim građaninom. Osobama koje se javljaju u emisiju voditeljice Tatjane Markić zajedničko je to da su svi konzervativni, desnije orijentirani te da se u velikom broju slučajeva radi o glasačima Hrvatske demokratske zajednice. Ovotjedne emisije zadnju su konstataciju čak i vrlo ilustrativno potvrdile jer je, recimo, jedna od tema bila: 'Hoćete li na sljedećim izborima glasati za HDZ ako prođe Istanbulska konvencija?'

No unatoč tome što je to bila jedna od tema emisije, unatoč tome što je bilo i drugih tema, kao što je, na primjer, bila patetično intonirana: 'Što može razdvojiti Hrvatsku?' (ili tako nekako), gotovo cijeli tjedan gledatelji su se uporno vraćali Istanbulskoj konvenciji, na način 'malog čovjeka' uporno ponavljajući upravo ono što konzervativne struje malo višeg profila puštaju u javnost kao paranoju od ovoga dokumenta - od toga da se tom konvencijom nameće nekakva izmišljena 'rodna ideologija' i da će 'sada morati ljudi sami odlučivati tko je muško, a tko žensko', pa sve do potpuno nerazjašnjenih strahova o tome da se tom konvencijom 'zadire u bit hrvatskog čovjeka'.

Takva kreativna tumačenja raznih političkih tema, među kojima je Istanbulska konvencija trenutačno samo najpopularnija, ali je sasvim drugih, ali slično obrađenih tema bilo i prije - druga je zajednička stvar gledateljima 'Demokracije' koji se javljaju u emisiju. Strah od svega što im je nepoznato, drugačije od onoga na što su navikli u svojem dvorištu, susjedstvu, mjestu ili gradu kod njih je očito vrlo vješto potpiren političkim i medijskim manipulacijama pa su iskreno i istinski uzrujani, iako u nemalom broju slučajeva čak i ne znaju točno objasniti zašto. U proteklih je desetak dana zato u toj emisiji doista bilo nekoliko tragikomičnih javljanja, od onih u kojima je jedna gospođa zbog Istanbulske konvencije počela negodovati da što će nama Turci određivati, pa sve do jedne u kojoj je izvjesni gospodin iz Splita branio pravo svojeg oca da se napije kad mu se rodi sin - na što je voditeljica 'feministički' uletila s konstatacijom da ne treba raditi razlike, nego se kvalitetno napiti i kada se rodi sin i kada se rodi kćerka.

Ukratko, emisija djeluje kao svojevrsna terapijska grupa podrške nezadovoljnim konzervativcima i desničarima, bez imalo truda da se tim ljudima možda razjasne neki pojmovi, neke pojave ili događaji na javnoj i političkoj sceni. Zanimljivo je i to da emisija svojim naslovom - 'Demokracija' - očito iznosi i svoje poimanje demokracije, koje se ovdje svodi na puki vox populi, nefiltriran, slabo informiran i artikuliran te poprilično ispunjen strahom pred ikakvom promjenom. Iz perspektive gledatelja koji ne dijeli svjetonazore ni neka druga svojstva onih koji se najčešće javljaju Tatjani Markić to možda može povremeno zvučati komično, ali zapravo je poprilično tužno i pokazuje s koliko se nemara prosječne ljude konzervativnijih uvjerenja s veseljem ostavlja u njihovim uvjerenjima prepunima straha i nelagode.