Filmski je svijet jučer potresla vijest o odlasku velikana sedme umjetnosti Davida Lyncha. Tim smo se povodom javili istaknutoj filmskoj kritičarki i umjetničkoj direktorici Subversive Festivala Dini Pokrajac, a ona je samo za nas sastavila mikroesej u kojem se miješaju opće informacije o velikom redatelju i osobni dojam.

''Dame i gospodo, postoje stvari veće od svih nas u svemiru, a jedna od njih je kornjača.' Kad sam čula za smrt filmskog čarobnjaka Davida Lyncha, čovjeka koji je kao malo tko drugi u svojim filmovima, serijama i raznoraznim audiovizualnim vinjetama dočarao destruktivne i zlokobne silnice koje skriveno operiraju ispod uglancane površine ljepuškastog američkog gradića i poslijeratnog konzumerističkog sna, prvo sam pomislila na ovu njegovu izjavu i meni jako dragu scenu iz filma 'Lucky' (2017.). u kojoj Lynch priča o svojoj izgubljenoj kornjači koja je dobila ime po predsjedniku Rooseveltu. Riječ je o ekscentričnoj meditaciji o smrtnosti s njegovim omiljenim glumcem Harryjem Deanom Stantonom, a s ostalim redovnim mušterijama sjede u baru koji postaje purgatorij. Lynch se ondje pojavljuje samo u kratkoj cameo ulozi kako bi ispratio svojeg prijatelja Stantona u ništavilo, prazninu (ungatz) koja nas sve očekuje. No kao i sve u svojem fascinantnom i iznimno bogatom filmskom životu, čini to sa smiješkom i vedrinom koja topi sav cinizam. Sada je došao njegov trenutak da zakorači u prazninu. Ili je možda, poput svoje omiljene Dorothy, i dalje zarobljen u zemlji Oz', započela je svoje izlaganje Pokrajac.

'Lynch nam je tijekom svoje dugovječne karijere podario neke od najintrigantnijih zagonetki u povijesti filma, a njegova osebujna nadrealistička kinematografija rastvorila je čitav niz unutarnjih carstava u kojima su se smjenjivali delirični trenuci, tjeskobni snovi i teatralizirajuće situacije stvarajući izuzetno uznemirujuću sliku svijeta u kojemu je svatko svakome možebitni neprijatelj, a neljudsko je sila s kojom itekako treba računati. Uvijek na granici između kiča i avangarde, humorističnosti i sablasnosti, pomoću onirične glazbe, scenografije i atmosfere, Lynch stvara senzualni i električni svijet u kojem sove nisu kakvima se čine, žene su zarobljene i pjevaju u radijatorima, grimizne zavjese kriju portale prema onostranosti, zečevi pokušavaju izaći iz svojih rupa, a ljudi, kvarni i beznačajni kakvi jesu, postaju sposobni za nevjerojatne transformacije, katkad i za dobrotu koja je tim posebnija što je rjeđa', nastavila je Pokrajac.

'Od košmarnog 'Eraserheada', i dalje najbolje ekranizacije 'Dine', srednjostrujaški najpriznatijih 'Plavog baršuna' (jedinog filma u kojem predivno golo tijelo Isabelle Rossellini izaziva jezu) i ljubavnog filma ceste 'Divlji u srcu' do podcijenjene 'Straightove priče' i animiranog nepoliranog dragulja 'Dumbland', Lynch crpi inspiraciju iz vlastitog odrastanja, britkih opažanja o nadrealnim hororima koje izaziva american way of life, ali i iskonske američke bajke 'Čarobnjak iz Oza'. Vrhunac njegove karijere sasvim sigurno čini transcendentalna trilogija 'Izgubljena cesta', 'Mulholland Drive' i 'Unutarnje carstvo', u kojoj granice između ljudskih i neljudskih svjetova, stvarnosti i fantazije, psiholoških projekcija i njihovih grčevitih manifestacija postaju u potpunosti neraspoznatljive', vrednuje Lynchovu filmografiju Pokrajac.

''Kornjača je plemenita kao kralj i dobroćudna kao baka', kaže Lynch u gore spomenutom 'Luckyju'. Ne padaju mi na pamet bolje riječi kojima mogu opisati njega samog, filmskog čarobnjaka koji nam je pokazao da nema smisla ganjati značenja, a za ono što doista vrijedi spoznati nisu potrebne riječi, ali svakako jest film. Linčevski film koji postaje portal u druge dimenzije, u kojima smo svi sami (alone), ali u kojima je istovremeno sve jedno (all-is-one) - u plavim nebesima i cvijeću krije se dobrota, ali i bol i propadanje, oni se međusobno prožimaju', zaključila je Pokrajac.