Nema baš puno serija koje Netflix obnavlja čak i prije nego što cijelu sezonu bubne na platformu pa naprijed, đaci, ali s drugom sezonom serije 'Diplomatkinja' dogodilo se upravo to. Dok je prva sezona ovog političkog trilera obnovu dobila odmah nakon što su je pretplatnici Netflixa počeli gledati (u golemim brojevima, dakako), ovaj su put valjda netflikške mange pogledale drugu sezonu (točnije, njihovi su asistenti i asistentice pogledali drugu sezonu) i momentalno zaključili: 'Ovo će da bidne hit' i odmah dali zeleno svjetlo za sljedećih xy epizoda pa nek ide život. Nisu bili u krivu.

U drugoj sezoni Keri Russell (Felicity) šuta dupad kao i u prvoj, pronoseći slavu američke ambasadorice Kate Wyler diljem streaming univerzuma. Kate je i dalje specifična kul ženska - idu joj na živce sve uštogljenosti fine zapadnjačke diplomacije, mjesto ambasadorice u Londonu nikako se ne slaže s njezinim street credom prekaljene ratničke diplomatkinje koja je zanat ispekla po Bliskom istoku i inoj buradi baruta diljem planeta. Vječito je pomalo razbarušena, znojna i zgužvana, ide joj se na zahod u najneprimjerenija vremena, a iako izgleda k'o avion kad se otušira i odjene večernju haljinu, uvijek i pomalo izgleda k'o da bi najradije nekome zavitlala štiklu u glavu jer je žulja. No, kao što će se pokazati i u ovoj sezoni, njezin prekaljeni ratnički lik, habit i oštroum zapravo su je izvrsno pripremili za visoku zapadnjačku diplomaciju - koja je skoro pa gora od bomba u Gazi.

Ono što drugu sezonu podiže na viši nivo sigurno nije priča jer priča je, kao i u prvoj sezoni, uzbudljiva, napeta, zanimljiva i na trenutke apsurdno glupa i nevjerojatna, ali su tu, osim Felicity, koja je bila izvrsna od početka, i neki novi igrači koji rasturaju svoje uloge tako da se ekran odmah naelektrizira kad se pojave. Prije svega je to u ovoj sezoni Allison Janney, koja je kalibar za sebe i koja američku potpredsjednicu - facu koju bi Felicity trebala zamijeniti na položaju - igra ne samo bez greške, nego i tako da već nakon dvije scene poželiš da je serija samo o njoj. A da i ne kažem koliko sve nas koji smo voljeli Sorkinovo 'Zapadno krilo' baca u trans zbog podsjećanja na legendarnu CJ.

Naravno, tu i je Katien suprug Hal (Rufus Sewel ilitiga onaj lik koji je nezaboravno utjelovio američkog naci-časnika u 'Čovjeku u visokom dvorcu'), kojem se čovjek uvijek razveseli kad se pojavi u sceni jer međuigra njega i Felicity jako dinamično odražava ne samo njihov vječito krizan brak, nego i sukob dva stila međunarodne diplomacije. Super su i svi drugi, serija je krcata fantastičnim (i zgodnim!) glumcima pa pada u treći plan to što političko-trilersku priču sa svim njezinim izuzetno nabrijanim preokretima, zapletima i raspletima ne bi popušilo ni petogodišnje dijete.

Autorica Debora Cahn, koja je scenaristički i producentski zanat već ispekla na nekim visokoprofilnim političkim serijama ('Zapadno krilo', 'Domovina') tako je ovim svojim čedom ostvarila nevjerojatan netflikški uspjeh, koji se u doba kada ova platforma otkazuje čak i neke serije koje budu među pet najgledanijih - fakat može smatrati podvigom. Treća sezona je već naručena. Pa ajmo, forza Felicity!