Sjajna adaptacija 'bonkbustera' Jilly Cooper iz osamdesetih nije samo brza zabava s lijepim slikama, glumcima, mnogo seksa i intrigama iz visokog društva, nego i pravi gledateljski užitak, sasvim u rangu najboljih uradaka 'nove televizije'.
Sjećate li se bonkbustera? Ako vam sam engleski naziv ništa ne govori, to su vam oni romani koje su sedamdesetih i osamdesetih pisali Judith Kranz, Jackie Collins, ponekad čak i Danielle Steele, a od muških autora Harold Robbins. Romani su to kakvi su prije četrdesetak-pedesetak godina žarili i palili knjiškom scenom, a u kojima pripadnici međunarodnog visokog društva letaju avionima s jednog kraja svijeta na drugi, upuštaju se u raznorazne intrige, a usput se i seksaju na klaftre. Dok sam bila školarka, te smo si knjige dodavali ispod klupe, sa stranicama koje su bile već izlizane na ključnim mjestima, ali nije to baš bila čista pornografija pa ni rang jeftinih ljubića s kioska. Bilo je u tim knjigama podosta istinski uzbudljive zabave, dobrih priča, a moglo se i ponešto naučiti - tako sam, recimo, iz 'Majstora igre' Sidneyja Sheldona naučila da se težina dijamanata u karatima mjeri prema zrnu rogača.
Mnogi su bonkbusteri pretočeni u mini-serije, neki su inspirirali visokoproducirane sapunice osamdesetih kao što su bile 'Dallas' i 'Dinastija', a od neki dan na Disneyju + možemo pratiti najnovije i suvremeno uprizorenje jednog bonkbustera iz osamdesetih: seriju 'Rivals', snimljenu po romanu još jedne kraljice tog žanra, Jilly Cooper, kojoj su mnogi tepali da je 'Jane Austen osamdesetih'. Što možda stoji ako se Cooper i Austen uspoređuju na razini kritičnog odnosa prema klasi, u sklonosti smještanju romana na englesko ladanje, a i po kritičkom prikazu položaja žene i favoriziranju ženskih likova koji se bore sa skrupulima i ograničenjima svojeg doba. No Jane Austen bi se sigurno barem zacrvenila da vidi prvu scenu serije 'Rivals'.
Serija 'Rivals', naime, počinje u avionskom toaletu Concordea, koji se, na putu iz Amerike u London, upravo sprema probiti zvučnu barijeru. Dok stjuardesa putnicima najavljuje brzinski skok, čepovi lete iz boca i svi plješću, jedan od naših glavnih likova, Rupert Campbell-Black (sjajan i markantan Alex Hassell) seksa se s trač-novinarkom u WC-u, otprilike s jednakom ekpslozivnošću. Dok se blago razdrljene košulje vraća na svoje sjedalo i namiguje stjuardesi, Ruperta svi gledaju kao rock-zvijezdu i odmah znamo kakav je to lik. Poslije ćemo saznati i neke ne tako zvjezdane stvari o Rupertu, ali on je definitivno i to što prve scene govore o njemu. Otrov za žene. Zastupnik u parlamentu. Bivši olimpijski sportaš. Faca, ali nikako s placa, nego iz najviših ešalona engleskog društva.
Rupertov najljući rival i susjed u fiktivnoj ladanjskoj oblasti Rutshire (u kojoj se događa više romana Jilly Cooper) bogati je aristokratski zet Lord Tony Baddingham (divan i prezabavno upečatljiv David Tennant, kojeg znamo kao jednog od Dr. Whoova), ujedno i glavni tata-mata komercijalne televizijske kuće Corinium. Lord Baddingham je, kako mu samo ime govori, vrlo nestašan i bad boy, ali je ujedno i biznis-mozak, koji je na Corinium upravo doveo BBC-jevu novinarsko-voditeljsku zvijezdu, Irca Declana O'Haru, beskompromisnog, a ponekad i agresivnog eksplozivca, koji je već razotkrio puno političarskih licemjera, ali ga BBC nije dovoljno cijenio ni plaćao pa je popustio krivolovnim nastojanjima šefa Coriniuma. Declan će se podosta razljutiti kad shvati da na Coriniumu vladaju komercijalna pravila i da mu je Lord Baddingham doveo i producenticu iz Amerike - Cameron Cook (prekrasna i karizmatična Nafessa Williams), koja će mu u njegovu nastupu određivati mnogo više nego što je Declan očekivao.
No to su, ispostavit će se, manje važne Declanove brige. Budući da se, zbog posla na Coriniumu, i on sa ženom - prekrasnom bivšom glumicom Maude (irska glumica Victoria Smurfit) i dvije kćeri od po dvadeset i šesnaest godina - doselio u Rutshire, dvije od njih past će pod utjecaj Rupertovih muških čari. I to je samo dio drame koji će se odviti u ovih osam epizoda.
Letjet će se tu helikopterima, igrati tenis bez i vlakna odjeće, seksati se toliko i tako da će vam 'Bridgerton' nakon ove serije nalikovati na crtić, i sve skupa neće biti nimalo disneyjevski, kao što bi sugerirao naziv platforme koja nosi seriju. E, da - i sve će biti obojeno osamdesetima jer roman po kojem je serija snimljena izdan je 1988. pa su i u seriji moda, muzika, auti, tehnologija, način razmišljanja, politika i ekonomija - oni iz osamdesetih. U toj se dekadi, naime, i odvija radnja.m Nekima će to možda izazvati nostalgiju, kao što serije i filmovi koji se odvijaju osamdesetih često izazivaju. Živopisno je, šareno, zanimljivo, a i dobar dio publike koji danas prati streaming platforme u to je doba bio mlad pa nas to 'prebaci'.
Da to ipak ne bude previše tako, da ne padnemo u preveliku nostalgiju za osamdesetima, pobrinuo se fini, sitan vez producenata i autora serije, nastale u današnje vrijeme. Iako su ostali vjerni predloški, u kojem je sama Jilly Cooper već ionako bila prilično kritična prema određenim konceptima klase, rase i roda u društvu, dodali su - nimalo nametljivo, kao da je samo riječ o određenim rakursima kamere ili tajmiranju pojedinih situacija - kritično oko koje podvlači neke stvari koje su se osamdesetih u društvu, pa čak i finom društvu, smatrale normalnima, a danas više nisu, premda se nismo s njima do kraja izborili (seksizam, rasizam, klasizam). To 'Rivale' podiže na još jednu višu razinu, iako je serija već ionako sjajna, uzbudljiva gledateljska zabava za koju se nitko ne bi trebao usuditi reći da je 'guilty pleasure'. Samo pleasure. I to po najvišim standardima 'nove televizije'.