Antoni Sobański rođen je 1. svibnja 1898. u mjestu Obodivka u današnjoj Ukrajini, u staroj veleposjedničkoj obitelji. Godine 1905. cijela se obitelj preselila u Varšavu. Između 1917. i 1925. studirao je na različitim sveučilištima, uključujući Jagelonsko u Krakovu, no nijedno nije završio. Tečno je govorio šest jezika. Kao novinar prijateljevao je s mnogim uglednim ličnostima iz poljskoga javnog i intelektualnog života. Zapise o njemu u svojim su djelima između ostalih ostavili Witold Gombrowicz, Czesław Miłosz i Jarosław Iwaszkiewicz.

U varšavskim je književnim krugovima bio poznat pod nadimkom "grof Tonio" i vodio je iznimno nekonvencionalan život, otvoreno se izjašnjavajući kao homoseksualac i boreći se za njihova prava.

Godine 1929. objavio je pod pseudonimom As brošuru "18 godina?!!!". Kao specijalni dopisnik jednog od najvažnijih međuratnih časopisa, Wiadomości Literacki, te veliki zaljubljenik u njemačku kulturu godine 1933, neposredno nakon što su nacisti preuzeli vlast, odlazi u Berlin odakle u obliku feljtona šalje reportaže, koje je 1934. objedinio u knjizi "Civil u Berlinu". Knjiga je 1940. završila na popisu "nepoželjnoga poljskog stvaralaštva, neprijateljski nastrojenog spram Nijemaca".

Godine 1938. objavio je u Santa Feu zbirku novinskih reportaža "Badnjak u San Felipeu", koja je nastala nakon njegova putovanja Srednjom i Sjevernom Amerikom. Kad su Nijemci 1939. upali u Poljsku, uspijeva se preko Jugoslavije i Italije dokopati Engleske. Ondje se smjesta uključuje u javni život i sve do smrti, 13. travnja 1941. u Londonu, piše tekstove u kojima poziva na borbu protiv svakog oblika totalitarizma.

"Civil u Berlinu" zbirka je njegovih autentičnih reportaža iz Trećeg Reicha, najprije nakon izborne pobjede nacista u siječnju 1933., zatim iz 1934., kada je ponovno posjetio Berlin, te iz 1936. kada je pratio "festival nacionalizma" na kongresu Hitlerove partije u Nürnbergu.

Kao svjedok promjena u njemačkom društvenom i političkom životu, Sobański je iz prvog reda gledao - i, naravno, bilježio - sveopću narodnu militarizaciju, provođenje rasnih zakona, spaljivanje "opasnih" knjiga, pri čemu se posebice zanimao za utjecaj nacionalsocijalizma na njemačku svakodnevicu. Tako će, među ostalim, opisivati modu, građansku autocenzuru u naoko neobaveznim razgovorima, izbjegavanje trgovina u vlasništvu Židova u širokom luku.

Posebno je upečatljiv opis Nirnberškog kongresa 1936., koji Sobański naziva "festivalom nacionalizma".

"Civil u Berlinu" je dragocjen prilog očevica na osnovi kojeg se mogu provjeriti teorijske postavke o prirodi totalitarizma, ističe se u najavi. Sobański je u Njemačkoj civil u golemoj vojarni, deklarirani liberal u zemlji u kojoj pojedinac ima služiti policijskoj državi, poklonik europske kulture u podivljalom svijetu nacionalističkog kiča. Svjedoči čuvenom spaljivanju knjiga, sluša govore "Njegove Osrednjosti Vođe", u razgovorima sa znancima zanima se za njemačku ekonomiju, društveno ozračje, religiju, političku represiju, položaj tiska i oporbe, ali komentira i modu, noćni život, arhitekturu i umjetnost.

Premda zgrožen ponašanjem nacista i njihovim odnosom prema ljevičarima, Židovima, homoseksualcima, iako potpuno svjestan da su nacisti zatrli svaki oblik oporbe, da niču logori za političke neistomišljenike, da intelektualna krema, posebice židovska, emigrira iz zemlje, da je Austrija još od 1934. čvrsto u nacističkom stisku, a da počinje i politika zaoštravanja prema Poljskoj – autor kao osvjedočeni germanofil i istinski pacifist ne želi vjerovati da će Njemačka izazvati novi rat i napušta ju s nadom da do njega ipak neće doći.

Knjigu je s poljskoga preveo Adrian Cvitanović.