Nekada davno je country legenda Tammy Wynette pjevala o tome kako je teško biti žena, uz to još s obavezom stajanja uz svojeg muškarca, kojemu treba podrške i ljubavi, iako je ne uzvraća uvijek, jer on je 'samo muškarac'. Pjesma 'Stand By Your Man' pojavila se u javnosti 1968, dakle u osvit feminističkog pokreta, a danas se ubraja među najveće country hitove svih vremena, ali i među pjesme koje su doživjele najviše obrada.

No dosad se smatralo kako je 'Stand By Your Man' pjesma koju uvjerljivo može izvesti samo žena (ili gay muškarac), no uskoro bi se slična tužbalica mogla čuti i od heteroseksualnih muškaraca, među kojima se neki osjećaju prilično ugroženi društvenim promjenama koje su se dogodile od vremena kada je Tammy Wynette lansirala svoj najveći hit.

Jedan od njih je i njemački publicist Ralf Bönt (rođen 1963), čija se knjiga 'Obeščašćeni spol' (original: Das entehrte Geschlecht) u podnaslovu definira kao 'prijeko potreban manifest za muškarca'. Po Böntu su muškarci u suvremenom svijetu i dalje predstavljeni kao glavni negativci, dok su se oni u međuvremenu navodno promijenili nabolje, te sporadično kuhaju, usisavaju stan i apliciraju kremu za ruke, a nije im strana ni druga vrsta kozmetike. Današnji je muškarac obazriv, svjestan rodnih dinamika, podržavatelj ženske ravnopravnosti i svašta nešto divno, smatra Bönt, ali se i dalje mora nositi sa starom slikom patrijarhalne, ugnjetavačke muškosti, one koja je stoljećima žene tretirala kao stvari, prodavala i razmjenjivala, silovala i tukla. I naravno – tko je dakle kriv zbog obeščašćenosti muškaraca i zbog čega se u društvu ne može vidjeti ta nova slika plemenite muškosti? Pa žene, naravno. Konkretno, feministkinje.

Naravno, nije dugo trebalo čekati da se zahukta rasprava o Böntovoj knjizi, a zanimljivo je da su se kritike mogle lako podijeliti po rodu autora odnosno autorice na pozitivne i negativne. Tako je u Die Zeitu u Böntovu obranu stao Jonathan Widder tekstom naslovljenim 'Penis nije oružje', dok su kritičarke Süddeutsche zeitung i Frankfurter Rundschau bilo itekako oštre u analizi glavnih teza 'Obeščašćenog spola'. Iz negativnih kritika se može iščitati zajednički stav o tome da Bönt zapravo uvećava navodnu podčinjenost muškaraca, te da je slijep na još uvijek itekako postojeće probleme žena u svijetu, pa i u društvima Zapada.

No 'Obeščašćeni spol' je dobio neočekivanu podršku od ministrice za obitelj Christine Schröder iz vlade Angele Merkel, koja je uskoro objavila svoju knjigu 'Hvala, ali same se znamo emancipirati' (original: Danke, emanzipiert sind wir selber!), u kojoj je također napala feministički pokret. Reakcije sa svih strana su bile oštre, pa je tako Frankfurter Rundschau objavio tekst u kojem ministricu opisuje kao osobu 'koja nije u stanju politički misliti'.

U međuvremenu se cijela rasprava prelila i na temu ženskih kvota i zastupljenosti na vodećim poslovnim pozicijama, pa subvencija majkama za ostanak doma. Ralf Bönt može biti zadovoljan dobrom prodajom knjige, koja doduše nije uspjela do kraja uvjeriti da jadnim muškarcima pod hitno treba spas od okova feminizma. Uostalom, isto je u svojem beskonačnom manifestu predložio i norveški desničarski terorist Anders Breivik, kao još jedan predstavnik bijelih, heteroseksualnih, europskih muškaraca, društvene skupine koja izgleda ne može shvatiti da gubitak višestoljetnih privilegija u odnosu na sve ostale, a posebice žene, nije diskriminacija. Nego pravednost.