Totalni kaos i krvavi rat koji vladaju na Bliskom istoku, od Sirije preko Iraka do manje poznatog sukoba u Jemenu, fantastično su proteklih godina obrađeni u dokumentarnim filmovima. Izabrali smo pet najboljih, onih koji će vam objasniti što se tamo zapravo događa i kako je uopće nastala teroristička Islamska država
U nedavnom intervjuu za CNN bivši britanski premijer Tony Blair izrekao je konačno ono što je odavno očito, odgovarajući na pitanje novinara o tome je li invazija na Irak 2003. predvođena Bushevim SAD-om i 'koalicijom voljnih', u kojoj je najviše volje imao baš Blair, stvorila terorizam Islamske države. 'Mislim da u tome ima elementa istine', iscijedio je Blair svoju mea culpa, što je samo jedan od pregršt dokaza za to da se treba otići nekih 10-15 godina u povijest da bi se shvatilo kako i zašto je nastao zločinački IS. Naravno, moglo bi se otići i mnogo dalje u povijest, sve do sporazuma Sykes-Picot iz 1916, kada su nastale pravocrtne granice država na Bliskom istoku, no za nastanak je Islamske države ipak ključna američka invazija na Irak i rušenje Sadama Huseina kao začetak horora u kojem se sada nalazi taj dio svijeta i koji se prelijeva i na Europu.
Sve to je obrađeno u izvrsnim dokumentarnim filmovima koji svjedoče o posljedicama invazije na Irak i uzrocima nastanka IS-a, od kojih vam preporučujemo pet najboljih, uz napomenu da je riječ tek o vrhu ledenog brijega iznimne dokumentaristike o ovoj tematici.
MY COUNTRY, MY COUNTRY (2006, režirala Laura Poitras)
Prije nego je za svoj dox o Edwardu Snowdenu 'Citizenfour' dobila Oscara Laura Poitras se odmah nakon američke invazije Iraka uputila u tu nestabilnu zemlju te počela bilježiti kako se oslobađanje od diktature Sadama Huseina pretvara u noćnu moru za stanovnike nekadašnje Mezopotamije. Prikazano je to kroz sudbinu jednog čovjeka, bagdadskog liječnika Rijadha al Adhadha, kojeg Poitras nenametljivo prati dok pokušava zaštititi svoju obitelj od sve većeg kaosa na ulicama, kako pokušava raditi svoj posao i liječiti ljude, kako se politički angažira na izborima i zagovara demokraciju. Dr. Al Adhdah zapravo pokušava biti dobar čovjek, brižan otac šestero djece i uzoran građanin, ali ga potpun raspad sistema u Iraku onemogućava baš na svakom koraku. A kroz tu priču jedne bagdadske obitelji postaje jasno kako i zašto raste otpor Iračana prema američkoj okupaciji, iz kojeg slijedi i krvavi građanski rat sunita i šijita.
NO END IN SIGHT (2007, režirao Charles Ferguson)
Charles Ferguson istoj tematici pristupa sa strane onih koji su donosili konkretne političke odluke prije i nakon američke invazije na Irak, prikazujući nevjerojatnu nekompetenciju Busheve administracije na skoro svakom nivou pomoću svjedočanstava iskusnih diplomata koji su svoju vladu upozoravali da stvari idu krivo i predlagali smislena rješenja, na koja su dobivali ili odmahivanje rukom ili bi bili smijenjeni. Ključni je moment duboko promašena odluka o raspuštanju iračke vojske, čime su Amerikanci odlično obučene i sposobne vojnike praktično izručili u ruke Al Kaidi, čiji se ekstremizam iz današnjeg iskustva s IS-om čini kao kamilica. Fergusonov film kipti bijesom prema nesposobnosti SAD-a, što autora nikako ne zaustavlja u hladnoj analizi i nizanju poražavajućih činjenica koje i danas svjedoče o tome kako se Irak pretvorio u propalu državu koju može okupirati nekoliko desetaka vojnika zločinačkog IS-a.
STANDARD OPERATING PROCEDURE (2008, režirao Errol Morris)
Majstor dokumentarnog filma Errol Morris, autor nekih od najboljih doxova proteklih desetljeća, u svojem se filmu 'Standard Operating Procedure' pozabavio skandalom u zatvoru Abu Graib, u kojemu su američki vojnici zlostavljali, ponižavali i mučili iračke zarobljenike te sve iscrpno fotografski dokumentirali. Kada su te fotografije, koje su i danas urezane u kolektivnu svijest čovječanstva, iscurile u javnost i kada je pukao skandal, Morris se odlučio na to da istinu o Abu Graibu pronađe u tim fotografijama koje govore više od tisuću riječi. Njegov skrupulozan pristup, u kojemu uz razgovore sa svjedocima, sudionicima događaja te pravnim i fotografskim stručnjacima pokušava dati odgovore na pitanja kako je uopće bilo moguće da se dogodi nešto poput Abu Graiba, kompletiran je i potresnim rekreacijama stvarnih događaja. Također se bavi ulogom medija i propagande u američkoj invaziji na Irak, podsjećajući da su američki mediji posve bili na liniji Busheve administracije i dobrovoljno pripremili teren za invaziju, utemeljen na lažima o oružju masovnog uništenja. Ukoliko vas zanima dublja pozadina toga zašto IS kolje ljude pred kamerama, prethodno ih ubacivši u narančaste kombinezone, sve možete naći objašnjeno u Morrisovom izvrsnom filmu iz 2008.
DIRTY WARS (2013, režirao Rick Rowley)
Američki novinar Jeremy Scahill proveo je godine na Bliskom istoku, izvještavajući od Afganistana preko Iraka pa do Jemena o katastrofalnim posljedicama američke vanjske politike, razotkrivajući licemjerje koje obilježava savezništvo s despocijama poput Saudijske Arabije i baveći se ne baš ugodnom temom američkih ratnih zločina. Sve to se vidi u potresnom dokumentarcu 'Dirty Wars', u kojemu Scahill razotkriva korištenje dronova u američkim intervencijama na Bliskom istoku, pred kojima nisu sigurni ni civili ni američki državljani ako ih se stavi na listu za smaknuće bez ikakve optužnice ili suđenja. Katalizator cijele priče je smaknuće 16-godišnjeg američkog državljanina Abudlrahmana al Awlakija, čiji je otac Anwar nakon američke invazije na Irak postao radikalizirani imam i počeo podržavati Osamu bin Ladena. Abdulrahman je pak bio tipični tinejdžer, koji niti je s ocem živio niti je imao bilo kakve veze s terorizmom, ali to nije zaustavilo CIA-u da naredi njegovo ubojstvo dok je sjedio u kafiću u jemenskom gradu Šabva.
THE ISLAMIC STATE (2014, režirao Medyan Darieh)
Novinarima Vicea se može svašta opravdano prigovoriti – da su površni, da svemu pristupaju kao ludoj adrenalinskoj avanturi, da su im reportaže obilježene klozetskim humorom i pubertetlijskim pogledom na svijet, ali jedno je sigurno, a to je da su ludo hrabri. To pokazuje i dox koji su snimili na području koje je okupirala Islamska država, naravno uz veliku kontrolu tih terorista koji su se u svakom trenutku mogli predomisliti, odustati od dogovora i odrubiti im glave. Iako time donekle kompromitiran novinarski i dokumentaristički, što će i Vice sam odmah priznati, njihov 45-minutni film je i dalje fascinantno svjedočanstvo iznutra te prikazuje koliko je totalna fanatična poremećenost IS-a i kalifata što ga smatraju ostvarenjem svih svojih snova.