Stručni međunarodni žiri izbora World arhitecture festival award sa sjedištem u Londonu od mnogobrojnih pristiglih projekata izabrao je osam domaćih. Arhitekti projekte prijavljuju putem interneta, a kako se osim laskave titule ne dodjeljuju nagrade, natječaj je značajan isključivo kao priznanje struke.

Na nedavno objavljenom popisu 272 građevine iz 67 zemalja koje su nominirane za nagradu WAF u kategoriji Društvo i zajednica, nominirana je ustanova Hitne pomoći u Heinzelovoj ulici u Zagrebu (UHMP), studija Produkcija 004. Za razliku od sumornih ambijenata nekadašnjih bolničkih ustanova, nova zgrada Hitne pomoći atraktivnim izgledom mogla bi konkurirati glamuroznim zdanjima svjetskih hotela.

Objekt od osam etaža koji se proteže na oko 14.000 četvornih metara obuhvaća prijemno-dojavnu službu, ambulantu s reanimacijom, stacionar za zbrinjavanje unesrećenih, predavaonicu i učionice, laboratorij, tehničku službu i višekatnu garažu. Ustanova može opslužiti dva milijuna građana, a osim funkcionalnosti, zadovoljava i visoke kriterije estetike te je upotrebom materijala translucentnog karaktera postignut dojam različite percepcije noću i danju. Danju odiše sterilnošću i bjelinom, a noću podsjeća na svjetlosni lampion pogodan za orijentaciju.

U istoj kategoriji natječe se i crkva svetog Luke Evanđelista, izgrađena u zagrebačkom naselju Travno, projektanata Romana Vukoje i Roberta Križnjaka. Kompleks se sastoji od same crkve u kojoj se nalazi bogoslužni prostor i objekta župnog dvora sa zapadne strane, povezanih otvorenim platoom. Izgrađena je 2007. a završena 2008. godine. Na pitanje nailaze li projekti domaćih arhitekata na odgovarajući tretman medija, Robert Križnjak je za tportal.hr odgovorio da je u posljednje vrijeme sve veća pažnja posvećena arhitekturi, ali to još uvijek smatra nedovoljnim. Križnjak je nastavio da se često spominju građevine i tko ih je otvorio, a imena autora tih građevina najčešće ostaju nepoznata.

Iako se oko izgradnje sportskih dvorana za potrebe Svjetskog prvenstva u rukometu 2009. godine podigla prilična halabuka u javnosti, dobra je vijest da su, unatoč užurbanoj izgradnji, čak tri domaća sportska objekta uvrštena u uži izbor od ukupno šest nominiranih za najbolju svjetsku građevinu u toj kategoriji.

Rame uz rame britanskom Wimbledonu, australskoj Berry Sports Hall i Atlantic Health Jets Training Facilityju našle su se Arena Zagreb, dvorana Žatika u Poreču i Gradska sportska dvorana u Varaždinu

I dok za dio ljudi predstavlja dokaz da koračamo u skladu sa svijetom, a dio smatra da neodoljivo podsjeća na ostatke dinosaurusa, zagrebačka Arena, koja je u međuvremenu postala mjera za popularnost pjevačkih zvijezda, nominirana je u kategoriji sportskih objekata i strukturalnog dizajna.

Za izradu kompletne projektne dokumentacije zaslužni su projektanti Alan Leo Pleština, Berislav Medić, Nenad Borgudan i Tamara Stančić Brčić iz ureda UPI-2M. Dvorana može primiti 20.000 ljudi, a za njenu izgradnju potrošeno je 89 milijuna eura.

Multifunkcionalna troetažna sportska dvorana u Varaždinu, studija AG planuma, žiri je među ostalim osvojila uklopljenošću u prostor nadomak rijeke Drave, a dvorana Žatika u Poreču spojem tradicionalne arhitekture i minimalističkog dizajna.

Žatika se prostire na površini od 14.000 četvornih metara, ima oko 3.700 mjesta, sastoji se od višenamjenske dvorane s gledalištem, male i fitness dvorane, a s cijenom od oko 117 milijuna kuna najveća je investicija toga grada. Velebno sportsko zdanje izgrađeno je prema projektu profesorica Sonje Jurković, Sanje Gašparović, Nataše Martinčić i Tatjane Peraković, s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu

U kategoriji natječajnih projekata našli su se i projekti za novi putnički terminal Zračne luke Zagreb, moderni terminal hrvatsko-britanskog tima arhitekata Tower 151 Architects i pobjednički projekt Branka Kincla i Velimira Neidhardta koji objedinjuje funkcionalnost i zahtjeve ekološke gradnje.

Jedan od zanimljivijih domaćih kandidata za međunarodno priznanje je natječajni projekt ekološkoga nebodera Biooctanic, ureda UPI-2M. Biooctanic je zamišljen kao toranj koji bi služio za vertikalnu proizvodnju biljnih kultura, koje bi se kroz tehnološke pogone prerađivale u biogorivo i isporučivale direktno korisniku putem crpki. Gradnjom u visinu riješio bi se problem zauzimanja horizontalnih površina, a uzgoj biljaka, točnije algi i bambusa, omogućio bi dobivanje ulja za proizvodnju biodizela i bioetanola.

'Biooctanic je zamišljen tako da se, de facto, može izgraditi u bilo kojem većem gradu u svijetu', rekao je Alan Leo Pleština iz ureda UPI-2m. 'Nakon što se nedavno o njemu pisalo u medijima, nekoliko je tvrtki izrazilo interes za projekt. Iako je zasad samo na idejnom nivou, prilikom izrade idejnog rješenja su bili involvirani i stručnjaci iz domene proizvodnje biogoriva te korišteni brojni tehnički i tehnološki podaci koji su omogućili da već ta idejna faza predstavlja suvislu osnovu za daljnju razradu', nastavio je. Pleština je izrazio nadu da će se barem jedan takav neboder ostvariti i da će Hrvatska u tome biti pionir.

Pobjednici će bit proglašeni tijekom velikog Sajma arhitekture koji se održava od 4. do 6. studenog u Barceloni.