Razgovor je u dvorani Müller Kina Europe moderirao pisac i krležolog Vlaho Bogišić. Kazao je kako je riječ o dvoje prepoznatljivih europskih književnika i kulturnih glasova koji se 'mitskom novom Europom kreću sigurnošću kroz jezike, medije, novine i prijevode, koji su prevedeni, za koje se u raznim europskim kulturama zna – koji razumiju takvu Europu i o njoj imaju supstancijalno što kazati'.

András Forgách je autor romana 'Tajni život moje majke' (2015.), objavljenog na hrvatskome u izdanju Frakture i prijevodu Xenie Detoni. Roman je opisan kao spoj fikcije, poezije i novinarstva u napetoj priči o ljubavi i izdaji koja svoje korijene ima u Hladnome ratu.

Riječ je o romanu u kojemu pisac, nakon saznanja da je njegova majka godinama bila suradnica mađarske službe sigurnosti - pri čemu je špijunirala vlastitu obitelj, pa tako i njega, svoga sina - u želji da razumije prošlost i pomiri se sa sadašnjošću, kreće u rekonstrukciju života svojih roditelja.

Forgách: Obitelj je u središtu svih velikih romana

Pisac je otkrio kako je za njega obitelj središnja tema: 'U svim velikim romanima uvijek je obitelj u središtu. Svaki je pisac donekle zaključan u svoju priču, no s druge strane ne možete početi pisati gledajući samo u vlastitu obitelj. To jest nekakva maternica, ali moraju postojati i neke izvanjske priče. Ovo jest jedna obiteljska priča par excellance, ali istodobno i priča o mojoj domovini, mojoj zemlji, kao i o drugim zemljama', rekao je.

Napisati tu knjigu bilo mu je 'nešto najteže u životu', jer 'morao sam ju ponovo roditi – kao što je i moja majka mene rodila, tako sam i ja s tom knjigom morao nju ponovo roditi'.

Veliki je izazov bio priče koje je čitao u šturim policijskim izvješćima osmisliti oslanjajući se na vlastitu maštu, 'i to tako da one budu ispričane bez krivotvorenja istine, pazeći pritom da ne strada moja duboka veza s majkom, i da pritom svima bude jasno što se dogodilo i zašto vam to pričam'.

'U toj knjizi nema krvi ali je to za mene osobno jedna jako krvava priča jer se u njoj radi o raskomadavanju moje majke, čemu sam svjedočio listajući tajne dosjee. Gotovo sam zaplakao kad sam u dokumentima pročitao da su moju majku na njezin rođendan trojica policajaca vodila u kafić s buketom cvijeća', rekao je Forgách.

Iz pet redaka policijskoga izviješća o tome događaju morao je zamisliti što se sve odigralo i to opisati u knjizi. 'Poprište nije izmišljeno, ali sve ostalo jest. Sve sam morao osmisliti kako bi se ta priča mogla ispričati', napomenuo je, pri čemu je jedan od alata koji mu je bio na raspolaganju bila ironija.

Također se dosta oslanjao i na svoje dramaturško kao i prevoditeljsko iskustvo – nakon višedesetljetnog iskustva dramaturga u velikim kazalištima, Forgách posljednjih godina vodi katedru za dramaturgiju i filmski scenarij na budimpeštanskoj Kazališnoj i filmskoj akademiji, te također prevodi Shakespearea.

Knjigu je napisao navodeći prava imena svih aktera jer, kako je istaknuo, 'ta priča nije mogla biti napisana kao fikcijski tekst - ovo je optimalni okvir te priče, ovo se nije moglo napisati ne navodeći prava imena. Želio sam svoju majku prikazati kao istinsku i pravu ženu, koja je taj život odživjela, da ništa ne bude lažno'.

András Forgách (1952.) piše romane, kazališne komade, filmske scenarije, eseje i kritike. Osim (doku)romana 'Tajni život moje majke' (prvo izdanje 2015., prošireno 2018.), koji se prevodi na desetak jezika, a prava na ekranizaciju otkupili su Heyday Films i Film4, objavio je još 'Két dráma' ('Dvije drame', 1991.), 'Aki nincs' ('Koga nema', roman, 1999.), 'Gonosz siker' ('Zloban uspjeh', eseji, 2000.), 'Zehuze' (roman o majci, 2007.), '12 nő voltam' ('Bijah 12 ženâ', zbirka novela, 2013.), 'Valami fiatal szélhámos' ('Neki mladi vucibatina', pripovijetke, 2015.) te dvadesetak dramskih tekstova. Za svoje radove primio je mnogobrojne nacionalne kazališne i književne nagrade.

Drakulić: Odnos majke i kćeri jedan je od najvažnijih i najkompleksnijih

Slavenka Drakulić, koja je upravo objavila novi roman 'Nevidljiva žena i druge priče' (Fraktura), u kojemu se bavi temom starosti i starenja iz perspektive različitih protagonista, također smatra da se korijeni svake fikcijske knjige nalaze donekle u obitelji.

'Meni osobno moja obiteljska priča nije oduvijek bila najvažnija', rekla je autorica, 'no ono što mi jest najvažnije je da neki elementi iz obiteljskog života, neki odnosi, imaju korijen u doživljajnim emocijama, osobnim odnosima'.

Takav je jedan odnos onaj između majke i kćeri: 'Smatram da je taj odnos jedan od najvažnijih, najkompliciranijih i najkompleksnijih, i zato se on često pojavljuje kao motiv u mojim knjigama', rekla je.

No, ono što ju oduvijek najviše okupira su 'ženske priče, ali i ženske priče koje nisu moje'.

Takva je jedna knjiga njezin roman 'Nevidljiva žena i druge priče', u kojoj donosi niz različitih priča s vrlo osobnim pristupom iskustvu starenja. Autorica je istaknula kako se najviše dvoumila oko forme koju ta knjiga treba imati, 'jer su emocije presnažne i moraju se, kao nekakav lijek, uzimati u malim dozama': 'To je knjiga o emocijama i zbog toga je pisana u kratkim pričama'.

Naslov knjige odabrala je jer je, istražujući za temu, u knjigama i, osobito, novinskim člancima primijetila da se često spominje izraz 'nevidljiva žena'. 'To mi se učinilo vrlo zanimljivim, i kad sam se malo više pozabavila time, učinilo mi se da je taj naslov jako pogodan za tu zbirku, nekako se sam nametnuo', pojasnila je.

Slavenka Drakulić (1949.) istaknuta je književnica i publicistkinja čije su knjige i eseji prevedeni na više od dvadeset jezika svijeta. U svojim se publicističkim djelima uglavnom bavi postkomunizmom i ratom, a njezina knjiga 'Smrtni grijesi feminizma' (1984.) jedan je od prvih priloga feminizmu u Hrvatskoj. U književnim je dijelima okrenuta ženskom tijelu, bolesti i traumi, propitujući i živote kreativnih žena koje su živjele s poznatim umjetnicima. Objavljuje članke, kolumne i političke komentare u domaćim i stranim novinama i časopisima.

U vrlo zanimljivom susretu pred prepunom dvoranom Müller, autori su, osim o svojim djelima, još raspravljali o svojim viđenjima fenomena desničarskih nacionalizama koji je preplavio Europu i svijet, aktualnim populističkim politikama, prošlosti, ali i o nizu književnih tema koje ih okupiraju kao intelektualce i književnike.

Forgách i Drakulić bili su gosti 6. Festivala svjetske književnosti (FSK) koji se održava paralelno u Zagrebu i Splitu od 2. do 8. rujna a predstavlja stotinjak istaknutih gostiju iz 17 zemalja. U nastavku programa, u petak 7. rujna, 'Dvostruki portret' ugostit će makedonskog književnika Mitka Madžunkova i domaćeg Dražena Katunarića, na tribinama 'Razotkrivanje' svoje će nove knjige predstaviti Ivica Đikić i Portugalac Jose Luis Peixoto.

Književni će program zaključiti pjesnička večer u Kulturnom centru Mesnička. Održat će se i okrugli stol na temu 'Milenijalci – oni su tu… a posao?', a filmski program prikazat će film 'Muke po Mati' Lordana Zafranovića.