U Njemačkoj je nedavno objavljena knjiga 'High. Das positive Potential von Marijuana' u nakladi Tropena, čiji je autor doktora filozofije Sebastiana Marincola, koji je svoju akademsku karijeru posvetio istraživanju filozofije uma, neurokognicije i promjena u svijesti.

O toj je temi objavio interdisciplinarnu studiju 2010. na engleskom jeziku pod naslovom 'Insights on Marijuana' pa je 'High' i svojevrsni nastavak i sinteza njegova dosadašnjeg rada na tom polju. Marincolo je studirao u Americi i Njemačkoj, blisko surađujući s harvardskim profesorom Lesterom Grinspoonom, a inače se u životu još uspješno bavi fotografijom te je izlagao u galerijama od New Yorka do Rio de Janeira.

Sebastian Marincolo trenutačno živi u Stuttgartu te radi kao konzultant, publicist i fotograf, a rado se odazvao pozivu za intervju o ovoj u Hrvatskoj još nedovoljno poznatoj temi.

U Hrvatskoj postoji još uvijek društvena stigma za one koji bi javno izrekli da su pušili marihuanu. Mnogi će vas odmah proglasiti narkomanom, iako u stvarnosti dosta ljudi povremeno konzumira marihuanu. Kakva je situaciji oko toga u Njemačkoj?

U Njemačkoj je marihuana dekriminalizirana kada je riječ o manjim iznosima te je javnost svjesna kako nije riječ o teškoj drogi. Mnogi znaju da je manje otrovna od alkohola i duhana. No postoje još mnoge predrasude u široj populaciji, i to ne samo među konzervativcima. Konzumente marihuane ne smatra se narkomanima, ali ih se opisuje kao neproduktivne i lijene. Postoje i mnogo negativni stereotipi o hipijima koji puše travu. Također, o toj se temi zapravo ne raspravlja dovoljno o mainstream medijima iako neke manje političke stranke aktivno zastupaju legalizaciju. Dakle, ipak jest određeni tabu govoriti u javnosti o korištenju marihuane pa su onda i rijetki celebrityji otvoreni oko toga.

Kakva su Vaša osobna iskustva u pušenju marihuana? Sjećate li se kad ste zapalili prvi džoint?

Bio sam u ranim dvadesetima kada sam prvi put konzumirao marihuanu, preko staklene lule. Prvi put nisam osjetio nikakvo djelovanje, vjerojatno zato što nisam još znao inhalirati. Nikad nisam pušio cigarete, jer pušenje jeftinog duhana smatram odvratnim i iznimno nezdravim. Još se bavim redovito sportom u 44. godini te mi je u interesu ostati u formi, a pušenje cigareta bi to pokvarilo. U svakom slučaju, par godina nakon prvog pušenja marihuane probao sam opet, ovaj put u Keniji, gdje mi je jedan prijatelj pokazao kako se udiše dim. Bilo je to predivno prvo iskustvo, iako sam morao ubrzo ići na aerodrom pa me je uhvatila paranoja da će policijski psi osjetiti miris marihuane na meni. Naravno, nisam ništa nosio sa sobom, samo sam popušio džoint. To je klasična pogreška – konzumirati marihuanu u pogrešnom okruženju znači postati high u pogrešnom kontekstu, što može izazvati strah, paranoju pa čak i paniku.

Zanimljivo, mnogi ljudi su u istraživanjima rekli kako nisu osjetili nikakve efekte nekoliko prvih puta kada su probali marihuana. Riječ je o poznatom fenomenu koji još nije razjašnjen. Marihuanu sam redovito počeo koristiti u kasnim dvadesetim. Nikad nisam svakodnevno pušio, ali smatram da promijenjeno stanje uma kad sam high obogaćuje moj život te travu koristim u mnoge različite svrhe – za stvaranje ideja za fotografiranje ili eseje, kako bih imao inspirativne razgovore s grupom prijatelja, ili pak slušanje muzike, razmišljanje o sebi i svojim odnosima s drugima, kako bih više cijenio prirodu, a ponekad, priznajem, i za bolji seks.

U svojoj knjizi 'High' pišete, dakle, o pozitivnim učincima marihuane. Koji su to?

Oprezno koristim riječ 'efekti', jer mnogi ljudi očekuju kako je dovoljno koristiti marihuanu da se dobije specifičan pozitivan rezultat. Učinci psihoaktivne supstance poput marihuane uvijek ovise o dozi, kao i o okruženju korisnika, ovise o njegovu raspoloženju, osjećajima i uvjerenjima koje donosi u tu situaciju. Još važnije, potencijal psihoaktivne droge može se uspješno istraživati samo ako korisnik nauči kako. U knjizi uspoređujem korištenje marihuane s daskom za surfanje – njome možete doživjeti blaženo iskustvo, ali samo ako naučite surfati na valovima.

Ako ste naučili koristiti potencijal marihuane odgovarajućom dozom i u pravim uvjetima, bit ćete u prilici doživjeti i istražiti raznolika kognitivna poboljšanja, koje sam i osobno iskusio, a o kojima se detaljno pisalo u povijesti. Kada su high, korisnici često mogu hiperfokusirati svoju pažnju što stvara intenzivnije osjećaje, misli i priziva intenzivnija sjećanja. Kada ste napušeni, možete imati i problema s kratkotrajnim pamćenjem pa ćete zaboraviti kraj vica koji pričate. No zato se zna pojačati epizodno sjećanje pa vam se mogu vratiti davno zaboravljene životne epizode s nevjerojatnom razinom detalja, kao da ste transportirani u prošlost. Sposobnost prepoznavanja uzoraka također se pojačava ako ste high pa korisnici često spominju da pronalaze nove obrasce u umjetnosti, prirodi ili pak ponašanju prijatelja. Drugima se najviše sviđa poticanje mašte, primjerice zvučne ili taktilne, pa i okusne, što je nekim kuharima pomoglo u stvaranju novih jela i recepata. Mnogi korisnici najviše cijene povećanje introspektivnog razumijevanja, a kod nekih se povećava empatija kad su high. Bezbroj je korisnika marihuane istaknulo da im je konzumacija pomogla u smišljanju novih ideja, dolasku do novih spoznaja pa i znanstvenih otkrića. U svojoj knjizi bavim se baš time kako nam marihuana može poboljšati neke kognitivne sposobnosti.

Glasni ste u kampanji za legalizaciju marihuane. Koje su društvene koristi takve odluke?

Bile bi ogromne. Vlade bi uštedjele mnogo novca ako se ne bi bavile proganjanjem korisnika, a prodavači bi bili oporezivani. Crno tržište bi vjerojatno posve nestalo. Završio bi se 'rat protiv droga', koji je zapravo uvijek bio rat protiv korisnika droga, a time bi se smanjio i kriminal vezan uz to. U Njemačkoj bi vlada godišnje uštedjela najmanje milijardu i pol eura, što je konzervativna procjena organizacije DHV (Njemački savez konoplje) koja se bazira na relevantnim studijama iz drugih zemalja. Bolje bi i zaštitili mladež ako bi regulirali marihuanu. Bajka je da prohibicija pomaže zaštiti mladeži. Legalizacija marihuane, naravno, trebala biti povezana s regulacijom, koja bi mogla biti slična onoj koja se odnosi na alkohol, što bi sigurno pomoglo tome da se spriječi zloupotreba. Studije su pokazale da se u zemljama u kojima se najbrutalnije progone korisnici marihuane još više povećava konzumacija.

Nadalje, milijuni pacijenata koji pate od epilepsije, Touretteovogsindroma, neuropatske boli i desetina drugih zdravstvenih problema imali bi priliku dobiti efektivniju i jeftiniju medikaciju, jer je marihuana jeftinija od svih farmaceutskih proizvoda koji za te bolesti postoje danas na tržištu. To nam jasno pokazuje revolucija oko medicinske marihuane u SAD-u. U konačnici, legalizacija marihuane potaknula bi dublje znanstveno razumijevanje beskonačnog potencijala marihuane, s pozitivnim rezultatima za sve nas.

Povijest kriminalizacije marihuane vrlo je interesantna. Što se tu događalo?
To je komplicirana priča. Važno je istaknuti da marihuana nije prohibirana zbog svoje toksičnosti. Noam Chomsky voli spomenuti da je u Engleskoj za vrijeme industrijske revolucije bio zabranjen džin, ali su viski i brendi bili legalni. Naime, neki utjecajni ljudi su se zabrinuli da bi jeftini džin mogao smanjiti radnu snagu njihovih radnih 'robova'. Prohibicija marihuane potaknuta je odlukama vlade SAD-a iz 1930-ih, kada su specifično bili proganjani crni jazz glazbenici i meksički useljenici koji su dosta pušili marihuanu. Tadašnji vladin 'car za drogu' Harry Anslinger kroz bulevarski tisak desetljećima je širio laži i rasističku propagandu protiv marihuane. Tijekom šezdesetih godina, Anslinger je bio odgovoran za uvođenje prohibicije marihuane na svjetskoj razini, zbog svog utjecaja u UN-u.

Alkohol je legalan, no posljedice njegove konzumacije mogu biti katastrofalne. Zašto su zapadna društva prihvatila alkohol, a zabranila marihuanu?

Još jedna komplicirana priča! Harvardski profesor i stručnjak za marihuanu Lester Grinspoon tvrdi da su zapadna društva sa svojim naglaskom na agresiju, produktivnost i funkcionalnost duboko skeptična prema supstanci koja je poznata kao katalizator koji stvara miroljubive, introspektivne, opuštene ljude koji još razmišljaju izvan okvira.To je jedna od važnijih stvari u cijeloj priči. No ne treba zaboraviti i da su postojale prohibicije alkohola u zapadnim društvima. Nema sumnje da je velik utjecaj protiv supstanci koje mijenjaju svijest došao iz kršćanske tradicije.

Mnogo umjetničkih djela, naročito u umjetnosti, stvoreno je pod utjecajem marihuane. Ona, dakle, potiče kreativnost?

Definitivno, no već sam naglasio da je tako u pravim okolnostima. Napominjem i da zloupotreba marihuane može biti uništavajuća za nečiji kreativni rad. Ako izaberete pušiti travu svaki dan kako biste pobjegli od svakodnevice i problema, može se desiti da prekinete školovanje ili propustite šansu naučiti nove stvari. Uvijek je ključno razlikovati korištenje marihuane od zloupotrebe.