Nova Eurokazova predstava Simfonije / Turpituda, nastala u suradnji s Odjelom za kulturu Srpskog narodnog vijeća, i s redateljskim potpisom mlade i afirmirane redateljice Rajne Racz, nakon premijere i nekoliko rasprodanih izvedbi u subotom, početkom veljače vraća se u svoj nesvakidašnji kazališni ambijent, egzotičnu scenu Hrvatskog inženjerskog saveza u Berislavićevoj 6 u Zagrebu, a nove izvedbe slijede tri večeri zaredom – 7., 8. i 9. veljače s početkom u 20 sati
Dramaturški sklop predstave Simfonije / Turpituda formira se pomalo nehajnim probiranjem i gomilanjem vitalističkog materijala, ponajviše iz zbirke poema Miroslava Krleže Simfonije iz 1933. godine u kojoj se ističe poema Pan, te, kao kontrapunkt Krležinom njegovanom orgijazmu, probiranjem i gomilanjem poetski abruptivnog automatizma nadrealističke poeme Marka Ristića Turpituda. Poseban naglasak daje se Ristićevu dnevniku koji je pisao od 27. svibnja do 12. lipnja 1938. u periodu tiskanja Turpitude u Zagrebu, stoji u priopćenju.
vezane vijesti
To je dnevnik o ishitrenom hedonizmu i fascinaciji druženja s Krležom i njegovim prijateljima.
Likovi predstave s kamenom globalne katastrofe iza pupka, troše kavane i restorane, pjevaju i šale se dugo u noć, zajedno ljetuju i igraju tenis, sve po mjeri građanske prisutnosti. Personal predstave broji sve one koji dominiraju Krležinim i Ristićevim dnevnicima i pismima: Miroslav i Bela Krleža, Marko i Ševa Ristić, August Cesarec, supruga mu Marija Vinski i, 'najtragičnija figura tog doba', Zvonko Richtmann.
Prateći vedra i ponesena intelektualna druženja, profane komplikacije poput brige o novcu, o dugovanjima za grijanje, o peripetijama ljetovanja, predstava nas gura prema najvećoj tragediji, prema ljetu 1941. godine kada su u logoru Kerestinec istovremeno pogubljeni liberalni i partijski komunisti: 'trockisti' i staljinisti: Cesarec, Richtmann i Prica, te mjesec dana kasnije i Marija Vinski. Pitanje koje Stanko Lasić postavlja svim oponentima ad limina apostolorum sukoba na književnoj ljevici i na oštrici intelektualnog cinizma, koji su Krleža i Ristić uspjeli odgoditi, glasi: Jesu li jedan drugom pružili ruku na rastanku?
Glumački ansambl čine Fabijan Komljenović, Ivan Simon, Marko Kasalo, Zdenka Šustić, Marina Žužić, Damian Humski, Lovro Rimac i Dora Čiča, a u predstavi su svoje prve uloge ostvarili i učenici srpske opće pravoslavne gimnazije Kantakuzina Katarina Branković iz Zagreba. Uz režiju, Rajna Racz odradila je i dramatizaciju, glazbu je skladao Marin Živković, dok je za pokret zadužena Kasija Vrbanac Streklin. Kostimi su povjereni Matiji Dijanović, scena Tihomiru Milovcu, a svjetlo Tomislavu Maglečiću. Producent i dizajner plakata predstave je Marko Milovac.
