U režiji voditelja Montažstroja Boruta Šeparovića predstava dokumentarno bilježi proces raspada njegova prošlogodišnjeg projekta "MČŽPC" (Mali čovjek želi preko crte), u kojemu su marginalizirane društvene skupine izvodile 'borbene pjesme' protiv nepravde. Zbog kršenja autorskih prava po mišljenju nekih od autora s predvodničkog novovalnog albuma "Paket aranžman", ta je predstava igrala samo nekoliko puta, a njezina zabrana potaknula je autore za temu nove predstave.

Osim što demistificira fenomen bunta u glazbi i glazbenim pravcima poput novog vala te progovara o pravnim posljedicama stava da glazbu možemo međusobno dijeliti kao opće dobro, predstava "A gdje je revolucija, stoko?" bavi se autocenzurom i komformizmom svakog od nas, ali i sveopćom apatijom u društvu.

Naslov predstave, aktualan i danas, zagrebački je grafit anonimnog autora nastao prije dvadeset godina. Odgovor na njegovo pitanje, kaže Šeparović, nema ni on sam, a kad bi ga i imao "vjerojatno se ne bi više bavio kazalištem jer pozornica nije revolucionarna".

Po njegovim riječima, kazalište kao javni prostor još uvijek može progovarati o gorućim društvenim problemima koji ne dobivaju dovoljnu pažnju medija ili javnosti, a Montažstroj svakim novim projektom nastavlja davati svoj doprinos izgradnji ili barem zamišljanju pravednijeg društva.

U energičnom ritmu njihovog aktualnog kazališno-glazbenog performansa svoj doprinos daje petero izvođača na pozornici, Buga Klara Blanuša, Andreja Dodig, Nataša Mihoci, Konrad Mulvaj i Ante Perković.

Uz 'digitalne ostatke' prethodne predstave koji se projiciraju na platnu njezina politička i angažirana tema obrađena je na nekoliko razina, od toga može li se pop glazba koristiti kao oruđe za poticanje na društvene promjene do uloge umjetnosti u tim promjenama u današnjem društvu licemjerja kojemu je osnovna vrijednost novac.

Predstava je praizvedena na prošlogodišnjem Beogradskom internacionalnom teatarskom festivalu Bitef, kada je naišla na dobar prijem publike, kritike i žirija, koji joj je dodijelio posebnu nagradu ocijenivši je "izuzetnom refleksijom o poziciji umjetnika u suvremenom društvu provedenoj kroz ponovno promišljanje i inscenaciju njegovog već postojećeg, a kontroverznog materijala".

Zagrebačko kazalište mladih bilo je koproducent i prve Montažstrojeve cjelovečernje predstave "Vatrotehna" iz 1989., nakon čega se suradnja nastavila na kazališnoj uspješnici "Rap opera 101" iz 1991. godine.

U tom će kazalištu predstava "A gdje je revolucija, stoko?" imati još dvije izvedbe, 16. i 17. siječnja, koje su već rasprodane, no njezina je sudbina nakon toga neizvjesna s obzirom da Montažstroj nema stalni dogovor s nekim od gradskih kazališta, niti vlastiti prostor za rad.