'Ljeto kad sam naučila letjeti' pravi je tinejdžerski film o 'onom ljetu' koje mijenja sve u životu dječaka i djevojčica, duhovit je, pametan, nježan i lijep, a još se usput ne boji barem malo zagaziti u vode obiteljskih trauma nastalih zbog raspada bivše države
Svi koji su imali sretno djetinjstvo doživjeli su to jedno ljeto - ljeto u kojem se sve promijenilo, ljeto kada su prvi put ostali dugo vani bez roditelja, ljeto kad su se prvi put poljubili, ljeto kad su prvi put plesali u nekom lokalnom klubu ili terasi i ljeto nakon kojeg više ništa nije bilo isto. Autori tinejdžerskih filmova to vrlo dobro znaju i zato je tema odlaska tinejdžera ili tinejdžerke na ljetovanje (i to ono na koje zapravo ne želi ići) jedna od najplodnijih tema tinejdžerskih filmova pa su tako nastali i neki najveći svjetski filmski hitovi, primjerice, 'Prljavi ples'.
Film Radivoja Andrića, 'Ljeto kad sam naučila letjeti' govori, doduše o dosta mlađoj tinejdžerici, ali po većini drugih elemenata totalno ispunjava uvjete da postane hit među mlađahnom, ali i nostalgičnom starijom publikom.
Priča ide ovako. Beograđanka Sofija na pragu je tinejdžerske dobi i s najboljom frendicom planira kako od ljeta koje stoji pred njima učiniti idealno ljeto. Plan se sastoji od tipičnih stavki - naći super ekipu, poljubiti se s dečkom, učiniti nešto supercool i tako redom. Sofija očekuje da će se sve to ostvariti kada ode na kampiranje s frendovima, među kojima je i brat najbolje prijateljice, u kojeg je zaljubljena. No njezina obitelj ima druge planove.
Šalju je s bakom na Hvar. Baka je odande rodom, a ondje joj još živi i sestra, nona Luce. Sofija je isprva zgrožena - smještena je u trošnu kamenu kućicu koja se, kako Sofija kaže u svojem unutarnjem monologu, nalazi 'sto kilometara od plaže', društvo u kući rade joj 'dvije lude babe', kokoši, mačići i sva sila groznih pauka. Uza sve to, nema ni interneta, a kada odu na plažu, njezina je baka motri kao kobac i pljaska po njoj sredstvo za zaštitu od sunca u masnodebelim slojevima.
No još od samog dolaska na Hvar, Sofija primjećuje da njezina baka Marija ima neku tajnu povezanu s jednim starijim čovjekom koji živi u mjestu. Sofija će prvo pomisliti da je to neki bakin bivši momak, ali s vremenom će saznati da je riječ o bolnoj obiteljskoj tajni.
Do kraja filma Sofija će ostvariti sve svoje ljetne ciljeve, ali će dobiti još više - obitelj koju će zavoljeti. Otkrit će se tu, pa i razriješiti neke obiteljske razmirice, ali će se dogoditi i neke tužne stvari. Pazite se - kada jedna mala maca stane po vrtu i krovovima tražiti svoju 'ljudicu', mogli biste zasuziti.
Redatelj filma, Radivoje Andrić i inače je poznat po tome da mu dobro idu razigrani i duhoviti filmovi (npr. 'Kad porastem, bit ću kengur'), a s ovom tinejdžerskom komedijom pokazao je i da na takav pitak i simpatičan način zna i zagrabiti u ozbiljnije, bolne teme. U ovome je filmu riječ o obiteljskom raskolu i obiteljskim tragedijama izazvanim raspadom Jugoslavije i ratom u koji, doduše, Andrić ne zaranja preduboko (ipak je riječ o ljetnom tinejdžerskom filmu), ali zaranja sa srcem, suosjećanjem i razumijevanjem za sve koji su umiješani.
A Sofija... Sofija je u ovome ljetnom filmu definitivno naučila letjeti, ali je naučila i još neke važne životne istine. Jedna je od njih ta da je roj krijesnica još romantičniji od prvom poljupca, a druga da se možeš fenomenalno provesti i s dvije 'lude babe' u kamenoj kućici sto kilometara od plaže, s paucima, kokošima i mačićima.