Nagrađivani književnik Damir Karakaš predstavio je u utorak u Zagrebu svoj novi roman "Potop", intenzivno lirske dimenzije koji je kritika ocijenila vrhuncem njegova stvaralaštva. Podsjetimo, nedavno smo s Karakašem objavili opsežan intervju, a taj je tekst dostupan za čitanje na ovoj poveznici.

Na predstavljanju u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, urednica Nataša Medved kazala je kako je svaka nova Karakaševa knjiga "događaj i slavlje", a "Potop" je kritika već proglasila vrhuncem njegova stvaralaštva i njegovim dosad najboljim romanom.

"Pisac se vraća svojim poznatim temama, Lici koja ga je oformila i koja mu je važna, no ovdje se događaju nove stvari, jer ovo je roman i o ratu i ljubavi", rekla je Medved.

Knjiga "Potop", objavljena u izdanju nakladnika OceanMore, svojevrsni je nastavak Karakaševe 'ličke' trilogije sastavljene od "Sjećanja šume" i "Proslave", povezujući se s njima, po riječima profesorice književnosti i pjesnikinje Andrijane Kos-Lajtman, zavičajnom problematikom, "kontekstom za koji se onda redovito veže i problematika obiteljskih odnosa".

I ovaj je roman fragmentarne strukture i lirskoga stila, kazala je Kos-Lajtman, ali dok je taj lirski stil ranije bio obilježen naturalizmom, Karakaš je u "Potopu" otišao korak dalje i okrenuo se prema nekom nadrealizmu oniričkoga tipa. "Naime, snovi su nešto što je presudno bitno za ovaj roman, ne samo u tematskom nego i u smislu njegovog oblikovanja", pojasnila je recenzentica.

Karakaš se oslanja na ključne egzistencijalne teme gotovo svakog pojedinca - ljubav, roditeljstvo, zavičaj, obitelj i obiteljske odnose, ali i teme vezane uz stvaranje i umjetnost. "U ovom slučaju, to je prije svega književnost, jer je i sam glavni lik pisac, ali i slikarstvo", kazala je Kos-Lajtman. No, on je prije svega autofikcija, nipošto autobiografija, naglasila je.

Po njezinim riječima, stilski je roman pisan minuciozno, koncizno, i intenzivne je lirske dimenzije, "kako na mikrorazini svake pojedine rečenice - koje su pune metafora, usporedbi, figura na kakve smo inače navikli u poetskom diskursu - ali i na makrorazini".

"Pred vama teče roman pjesma ili roman simfonija, roman koji prije svega govori o čovjeku i svijetu u kojemu je narušena ravnoteža i o nemogućnosti da se ta ravnoteža uspostavi", zaključila je Kos-Lajtman.

Karakaš je kazao kako mu je jezik uvijek jako bitan, a u ovoj je knjizi pokušao razviti jezik "po uzoru na Gogolja, kod kojeg su dinamika i kompozicija stalno u igri jezika". Također, dodao je, ovaj je roman svojevrsna sinteza pisaca koji su formativno djelovali na njega, a to su uglavnom ruski pisci 20ih i 30ih godina prošlog stoljeća, kao što su Ana Ahmatova, Platonov i Cvetajeva.

Htio je dovesti rat do apsurda uspoređujući ga s odnosom sa svojim ocem jer, kako je pojasnio, kao što su neki odnosi mogući samo u ratnim rovovima, tako je odnos njega i njegova oca i u ratu – kako ga i prikazuje u romanu – ali i općenito u životu, "moguć samo kroz nasilje".

Damir Karakaš (1967.) autor je jedne knjige putopisa, triju zbirki priča te sedam romana. Dobitnik je nagrada Fric, Kočićevo pero, nagrade tportala za najbolji roman 2020., Nagrade Meša Selimović za najbolji roman 2021., a iste je godine dobio i uglednu talijansku književnu nagradu Premio ITAS del Libro di Montagna.