Knjigu je upravo objavila Fraktura u prijevodu Énardove dugogodišnje prevoditeljice Ivane Šojat, koja je također sudjelovala u razgovoru koji je u Domu HDLU-a vodio Roman Simić.

Simić je rekao kako je riječ o jednome od najznačajnijih suvremenih europskih autora, koji se sa svojim dugo očekivanim romanom "Godišnji banket bratovštine grobara" vratio u Francusku, u kraj u kojemu je taj dobitnik nagrade Goncourt odrastao, nakon što je s čitateljem godinama lutao Orijentom i otkrivao mu zakutke dalekog svijeta.

Svoj literarni povratak rodnome kraju Énard je objasnio potrebom da se, nakon što je jako dugo pisao o udaljenim krajevima, vrati u rodni kraj "koji djeluje prilično egzotično kad tamo dolazite kao stranac". Taj stranac kojega je odlučio tamo dovesti je mladi antropolog koji tu dolazi pisati svoj doktorski rad.

"On je iznimno simpatičan jer nema pojma ni o čemu ali ima pretenzije divovskih razmjera; misli da će zahvaljujući tom malom selu jednoga dana postati novi Lévi-Strauss. No, umjesto toga, potpuno gubi koncentraciju", rekao je. "On prolazi kroz područja koje ja jako dobro poznajem jer sam tamo živio do svoje 18. godine. No, dok sam pisao, nastojao sam zaboraviti sve što znam kako bih se stavio na njegovo mjesto – dolazim i što je to što vidim?", napomenuo je Énard.

Baš ondje mjesto je simpozija neobične bratovštine – tamo se zbiva drevna gozba na kojoj grobari slave Smrt, a Smrt im, zauzvrat, poklanja trodnevnu pauzu, predah tijekom kojega će uživati hedonistički i bez skrupula.

Roman otvaraju i zatvaraju poglavlja dnevničkih zapisa a između se nalazi veliki središnji dio knjige u kojemu čitatelj vidi sve ono što njegov glavni lik ne vidi. "Na taj način možemo proći kroz cijelu povijest Francuske, sve bitke, čak susrećemo i Napoleona, i možemo tu francusku povijest rekonstruirati kao pomalo burlesknu", pojasnio je autor.

Kao jedan od pripovjednih alata koristi se reinkarnacijom, koju je Énard nazvao polugom za promjenu paradigme gledanja na svijet. "Želio sam vidjeti što bi bilo kad bismo promijenili gledište, zapitati se na što bi nalikovalo ovo mjesto da ga gledamo na neki drugačiji način, na što bi nalikovala povijest ove regije, što bi se dogodilo da sve transformiramo i svoje viđenje svijeta preobrazimo u neku novu viziju", rekao je autor.

Sebe je opisao kao "blagonaklonoga pisca" koji svoje likove ne osuđuje na najgore reinkarnacije. "To je jedan literarni trik, genijalan za autora, za pisca, jer mi omogućuje da se oslobodim genealogije", kazao je.

O autoru:

Mathias Énard (1972.) proslavio se romanom "Zona" (2008.), koji je osvojio više francuskih i međunarodnih nagrada. Za roman "Busola" (2015.) dobio je između ostaloga nagradu Goncourt 2015. i Leipzišku književnu nagradu za europsko razumijevanje, a bio je i na listi kandidata za Booker. Piše tekstove za više kulturnih magazina te je član uredništva časopisa Inculte i jedan od utemeljitelja galerije Scrawitch. Godine 2015. dobio je najviše francusko priznanje za zasluge u kulturi i umjetnosti odnosno postao Časnik reda umjetnosti i književnosti 2015. Živi u Barceloni.

Mathias Énard jedan je od 40-ak gostiju 10. FSK-a koji se u Meštrovićevu paviljonu i Knjižari Fraktura održava od 4. do 9. rujna. Festival se nastavlja se u četvrtak, 8. rujna, Dvostrukim portretima Monique Roffey i Alide Bremer te Erice Johnson Debeljak i Ivane Šojat, Razotkrivanjem sa Sergejem Lebedevim, a održat će se i okrugli stol o Danilu Kišu s Markom Thompsonom i Đorđem Matićem.