"Bez ikakve sumnje, riječ je o jednoj od najvažnijih literarnih nagrada u Hrvatskoj", riječi su kojima je okrugli stol otvorio nakladnik Seid Serdarević, a gošće su zatim govorile o važnosti nagrade za vidljivost romana, kao i o prozi Marije Andrijašević, čiji je roman "Zemlja bez sutona" oduševio žiri Književne nagrade tportala.

"Nakon nagrade dala sam puno intervjua, imala sam mnogo posla oko romana, ali ja moram gurati knjigu prema čitateljima. Moj odnos prema tekstu je takav da ja proces ne završavam kada izbacim knjigu, nego se nastavljam njome baviti i guram je gdje mogu", rekla je Marija Andrijašević, dodajući kako su upornost i svojeglavost njezine osobine koje je nekada uspore, a nekada ubrzaju.

Podsjetimo, Andrijašević se na književnoj sceni pojavila prije petnaestak godina, kada je oduševila prvijencom "davide, svašta su mi radili" (ovjenčanim prestižnim Goranom za mlade pjesnike). Govoreći o njezinoj ranoj poeziji, Vanda Mikšić je kazala kako je zanimljivo da Andrijašević u svojim pjesmama ima dugi stih, narativne elemente, dok je svoje prozno djelo "Zemlja bez sutona" također "začinila" pjesničkim elementima.

"Davida sam završila s 23 godine, i ta je zbirka nastala na mojem čitateljskom iskustvu. Tekst je pratio odrastanje u disfunkcionalnoj obitelji, iako mi se čini da je u Dalmaciji to jedna sasvim normalna obitelj kojoj se dogodila jedna tragedija. međutim, u tom sam se djelu bavila partikularnom situacijom dok sam u romanu htjela zahvatiti jedan širi kontekst, generacijsku priču. Nisam to htjela ali tako je ispalo. Dok sam pisala taj roman, puno sam s prijateljima komunicirala tekst, i onda se on tako gradio dalje", rekla je Andrijašević, dodajući kako je, kada je uzela opet čitati "Davida", shvatila kako su ta dva teksta ipak fundamentalno različita. Spisateljica je također najavila reizdanje spomenute zbirke pjesama, koje uskoro izlazi pri Frakturi.

O "neprohodnosti" romana

Vanda Mikšić spomenula je tijekom Okruglog stola kako je u nekoliko navrata čula kako je pobjednički roman Književne nagrade tportala "neprohodan". Interesiralo ju je što o tome ima reći spisateljica.

"Mislim da je to jedna od onih stvari koje se nalijepe za knjigu. Ja ne bih rekla da je neprohodan. Čak i dok sam pisala, govorila sam sama sebi: k vragu, pa ljudi o kojima pišem ovdje to neće moći shvatiti. I onda sam im dala da čitaju rukopis pa su mi rekli: ne, mi to shvaćamo. Onda sam se samo mogla pitati zašto ljudi koji su školovani to ne mogu shvatiti", odgovorila je spisateljica koja je, inače, roman "Zemlja bez sutona" pisala pet godina.

Priča romana prati Gloriju Suton, doktoricu znanosti, stručnjakinju za botaniku i ženu koja je odrastala na tlu nepovoljnu i za njezin rod i karakter, u fikcionalnom Vrju u Dalmatinskoj zagori, nakon čega dosegla uspješnu znanstvenu karijeru u inozemstvu te se nakon mnogo godina vraća u svoj rodni kraj kako bi "raščistila račune". Zbog znanstveničke profesije svoje junakinje, Andrijašević je tijekom pisanja romana puno čitala i znanstvene radove.

"Bilo je perioda kad bi godinu dana čitala samo znanstvene radove i pričala s ljudima iz struke. Morala sam se temeljito uputiti, ali nisam htjela simulirati znanstveni diskurs, da ne bi ispalo da pišem znanstveni, a ne književni tekst," rekla je autorica koja je na dodjeli nagrade u lipnju bila prilično emotivna.

"Nisam očekivala nagradu. Kada sam završila roman, osjećala sam se beznadno. Što ću ja sad raditi? Izgubila sam strukturu dana: nije više bilo onih 3-4 sata pisanja. Onda sam išla doma okopavati neku ogradu i dok sam to radila, pala mi je na um nova ideja za roman. I onda sam se gorko rasplakala jer me čeka još takvih pet godina", kazala je Andrijašević i nasmijala sve okupljene.

Audio izdanje romana kao dodatna vrijednost Književne nagrade tportala

Na okruglom stolu govorilo se i o audioizdanju romana "Zemlja bez sutona". Podsjetimo, prvi put ove godine književna nagrada roman@tportal.hr pružila je dobitnici i dodanu vrijednost u obliku audioizdanja pobjedničkog romana na platformi Book&Zvook. Roman je već dostupan za download na njihovoj aplikaciji, a u audioizdanje 'prevela' ga je dramska prvakinja HNK Lana Barić, uz uredništvo nekadašnje novinarke Hrvatskog radija Ljubice Letinić i dramske tonske majstorice Lane Deban. O tome kako nastaje audioroman, čitajte na ovoj poveznici.

"Dvije moje čitateljice koje su mi se javile su, zapravo, bile slušateljice. I oduševljene su audioromanom, ponajviše zahvaljujući Lani Barić. Kada su oni tek bili krenuli u proces, i kada sam dobila sat i pol materijala da poslušam kako im ide, bila sam iskreno dirnuta koliko je Lana to dobro odradila. Nisam se htjela previše miješati u njihov proces, jer nije to moj medij, no pomogla sam im malo s naglascima", kazala je autorica kojoj je na kraju susreta Andrea Milanko postavila set "brzih pitanja".

"Što treba imati svaki pisac da bi mogao raditi", pitala ju je.

"Dobar laptop, stan i deset tisuća kuna mjesečno", odgovorila je autorica i izmamila pljesak i smijeh publike.