Nakon što je u prvoj sezoni kroz prizmu optužbi za seksualno uznemiravanje i zlostavljanje, serija 'The Morning Show' prikazala okrutni svijet američke jutarnje televizije, u drugoj sezoni se odlučila pozabaviti pandemijom, ali i rehabilitirati glavnog zlikovca.
Gledajući prvih pet epizoda druge sezone Apple TV-jeve serije 'The Morning Show' sve mi je češće padalo na pamet nešto što je zapravo bilo očito i u prvoj sezoni, a sve se više događa s američkim serijama na streaming servisima. Naime, od početka takozvanog 'zlatnog doba televizije' - ustvati zlatnog doba TV serija (jer televizija kao medij teško da je u zlatnom dobu) - postojala je dosta jasna estetska pa i sadržajna razlika između američkih 'kabelskih' i 'mrežnih' serija. Kabelske serije, kao što su 'Obitelj Soprano', 'Žica', 'Momci s Madisona' itd. bile su izravnije, brutalnije, bez uobičajenih filtara u jezičnom i inom izrazu, u njima se psovalo, bilo je i nasilja i nešto golotinje, progovaralo se o kontroverznim temama, nisu svi bili lijepi, ideje nisu bile jednostavne ni raspleti predvidljivi, junaci su bili kompleksniji ili junaka uopće nije bilo. Kad si kupio pretplatu na kabelski kanal, drugim riječima, taj te kanal nije štitio od psovki, seksa, nasilja, dlakavih guzica i ružne strane svijeta. Imao si pravo sam filtrirati ili ne filtrirati takve sadržaje.
Međutim, kako kabelska i mrežna televizija u Americi ne operiraju svaka na svojem planetu s tisućama svjetlosnih godina međusobne udaljenosti - tako je i s vremenom počelo dolaziti do utjecaja jednih na druge. Mrežne su se serije počele mijenjati i postajati sve izravnije, kontroverznije i, kako to kažu Ameri, gritty, a pojavilo se i dosta kabelskih koje su pitomošću i blažim tonom više nalikovale mrežnima. Bilo je i nekih vrlo glatkih prijelaza iz jedne domene i estetike u drugu, kao što je to, recimo, slučaj s prijelazom između 'Dobre žene' (mrežna serija) i 'Dobre bitke' (kabelska). Netflix, kao prvi i egzemplarni streaming servis tu je isprva imao hibridni pristup. Zbog svoje videotekarske povijesti uvijek je u svojoj ponudi imao hrpu naslova drugih produkcija - i mrežnih i kabelskih - a u svojoj je originalnoj produkciji težio kabelskoj estetici, no s vremenom je i u tu produkciju počelo ulaziti sve i svašta. No odnedavno je, posebice s dolaskom Apple TV-ja kao novog jakog igrača u streaming svijetu, došlo do pojave serija koje se ponašaju kao da su kabelske, ali su zapravo 'začinjene' mrežne. I tu se savršeno uklapa 'The Morning Show'.
Serija je nadahnuta knjigom američkog novinara Briana Steltera o okrutnom svijetu američkih jutarnjih televizijskih emisija i u svojoj prvoj sezoni prati priču o ekipi iznimno popularne emisije The Morning Show. Cijela prva sezona bazirana je na skandalu u kojem je jedan od suvoditelja emisije optužen za seksualno uznemiravanje i iskorištavanje kolegica te je stoga promptno otpušten iz emisije. Gledljiva, pitka i dinamična prva sezona bavila se time kako su članovi ekipe emisije podnijeli nagli odlazak dugogodišnjeg omiljenog kolege i njegova pretvaranja iz svačijeg najbolje prijatelja u napasničku zvijer, ali i dolaskom nove mlade, oštre novinarke. Glavne su uloge ponijeli Jennifer Aniston, koja je odglumila suvoditeljicu optuženog prijestupnika, Alex Levy, zatim Reese Witherspoon, koja igra novu 'mladu' snagu koja dolazi u emisiju, Bradley Jackson, Steve Carell bio je prezreni predator Mitch Kessler, a vjerojatno najupečatljiviji lik u seriji iznio je Billy Crudup kao maničan i iznimno kompleksan producent Cory Ellison.
Prva sezona bila je izrazito melodramatska, ali je - iznenađujuće - imala i podosta interesantnih momenata u tematiziranju i problematiziranju #metoo pokreta. Uspjela se čak dotaknuti i finesa u osobnim odnosima nakon takvih optužbi, kada se odjednom moraš suočiti da je osoba koja ti je do jučer bila najbolji prijatelj učinila užasne stvari, ali i s time da si možda i sam znao/znala da čini užasne stvari. Super su se pozabavili i podlim nijansama korporacijske kulture koja dopušta i normalizira seksualno iskorištavanje i uznemiravanje na radnom mjestu. No već je u prvoj sezoni bilo vidljivo da je to definitivno serija koja se žarko želi predstaviti kao kabelska 'brutala', a zapravo vuče estetske korijene više iz 'Melrose Placea' i 'Zakona u Los Angelesu' nego iz 'Momaka s Madisona'. Bilo je tu - i još ima - podosta pretjerane kompenzacije pa likovi u 'The Morning Showu' psuju k'o da su Dennis Hopper u 'Blue Velvetu', ali melodrama, showroom scenografija najluksuznijih trendova u suvremenom uređenju interijera, kao i činjenica da su svi ne samo lijepi, nego i fantastično odjeveni/frizirani, nizanje beskrajnih montažnih sekvenci (barem tri po epizodi) s efektnom pop-glazbom u pozadini jasno pokazuju odakle potječe ova serija.
U drugoj sezoni stvari su još jasnije. Serija je ušla u pandemijsku 2020. godinu, ali su naši (anti)junaci suviše zaokupljeni svojim osobnim i poslovnim dramama da bi to uopće i primijetili, ali se zato autori izvrsno emotivno poigravaju s gledateljima, koji, dakako, skaču na svaki spomen virusa iz Wuhana. Neke su osnove za kasnije zaplete možda i preočito postavljene - kao ona da se Mitch od bure u vlastitom životu sakrio ni manje ni više nego na sjever Italije i to da Alex izlazi iz osobne izolacije taman krajem siječnja 2020. i u velikom se stilu vraća u javnost, ali sve je to jako zgodno i šaroliko postavljeno. No baš kao i u prvoj sezoni, izrazita melodrama u odnosima među likovima, estetika koja Mitchev život u sjevernoj Italiji pretvara u prizore iz Pixarovih crtića (raskošna vila na obalama jezera Como / kamene uličice u kojima Talijani veselo sjede na otvorenom usred siječnja / srčana i nekonvencionalna Talijanka koja ga izvlači iz katatonije) i - opet - stotine montažnih sekvenca kojima se razlaže ne baš pretjerano kompleksno emotivno stanje likova jednostavno viču da je ovo ušminkana mrežna serija.
No sve se to još 'The Morning Showu' ne bi uopće trebalo zamjeriti - taj mješanac kabelske i mrežne estetike može biti i specifična odrednica serija kakvima se Apple TV misli baviti i postati prepoznatljiv po njima. Uostalom, svi volimo kvalitetne mrežne serije kao što je bila, recimo, 'Dobra žena'. Ono što, međutim, 'The Morning Show' u ovoj sezoni pretvara u pomalo površnu limunadu jest očiti pokušaj rehabilitacije Mitcha. Pritom valja reći da je Mitch i u prvoj sezoni bio portretiran slojevito i nimalo crno-bijelo. Nije se bježalo od toga da je kriv niti ga se pokušavalo te krivnje osloboditi, ali je Mitch, unatoč kretenskom ponašanju nakon samog razotkrivanja, prikazan kao ljudsko biće, a ne tek kao hladni korporativni psihopat koji je uzimao sve što je mogao uzeti, ne osvrćući se ni na koga (iako zapravo JEST to činio). Bilo je već u prvoj sezoni elemenata koji su govorili da je Mitch zapravo i sam iskreno zaprepašten onime što su njegovi postupci učinili ženama koje je zaveo i da je više riječ o ignoranciji i sebičnosti negoli o istinskoj bešćutnosti i zloći, no njegovo se ponašanje time ipak nije pokušavalo rehabilitirati. Sada smo, pak, u drugoj sezoni, prisiljeni prolaziti kroz Mitcheva previranja uslijed spoznaje da je bio kriv, a sve se kreće u smjeru toga da će pokajanjem postati bolji čovjek od onih koji su ga razotkrili, što je ne samo jedan veliki WTF, nego i očito udovoljavanje sentimentima onom dijelu publike koji se teško miri s padom svojih idola s televizije i filma.
Kada se sve to zbroji i oduzme, 'The Morning Show' u svojoj drugoj sezoni još se malo jasnije profilirao u srednjestrujašku dramsku seriju koja je mnogo bliža serijama s američkih javnih TV mreža negoli 'zlatnim' kabelskim serijama, ali koja isto tako i vrlo vješto igra po bindžerskom nervu onih gledatelja koji vole progutati cijelu sezonu jedne serije tijekom jednog vikenda. Možda je upravo to budućnost streaming serija. Ne može sve uvijek biti 'zlatno', gritty ni kabelski, a i ne mora biti da bismo se uz to zabavili. Samo bi bilo dobro da se suzdrže od daljnjeg rehabilitiranja likova čiji su seksualni prijestupi imail tragične posljedice.