Zadnji put kad smo se družili s 'Nasljeđem', bilo je to u listopadu 2019., kada je Kendall Roy napravio pičvajz ocu si Loganu, objavljujući da je njegova megakorporacija umiješana u neke zbilja prljave kriminalne gadarije. Rekao bi čovjek - bila su to neka nevinija vremena od ovih u kojima živimo, uglavnom zbog toga što je to bilo otprilike pet minuta prije nego što smo postali svjesni virusa iz Wuhana, prije nego što smo se svi pri rijetkim izlascima iz kuće pretvorili u maskirane osvetnike, prije nego što nas je dio obolio od tog virusa, a ostatak međusobno zaratio oko cijepljenja, necijepljenja, teorija zavjere i straha.

No jesu li to doista bila nevinija vremena? Ne znam baš. Kao prvo, Amerikom je u to vrijeme još bio stolovao Trump, u Europi se činilo kao da više nikada na vlast neće doći nitko doli ljutih desničara, a čak i tamo gdje su vladali progresivniji likovi - primjerice, na Novom Zelandu - dogodio se strašan napad na džamiju, u kojem je poginula 51 osoba. Na kraju krajeva, u ta 'nevinija' vremena snimljena je i druga sezona 'Nasljeđa', a u toj seriji, uvelike baziranoj na stvarnosti, uopće nema nevinih.

Između zadnje sezone 'Nasljeđa' i današnjeg dana, dakle, dogodilo se mnogo toga, a jedna od stvari koje su se dogodile bilo je i to da je na televiziji i streaming servisima naglo porasla popularnost takozvanih performativno simpatičnih serija, kao što su Ted Lasso, Schitt's Creek i We Are Lady Parts. Mnogi su to tumačili činjenicom da je gledateljstvo totalno izmučeno svirepom i depresivnom svakodnevicom, neki time što im je već pun kufer antijunaka i svega onoga što im pred našim očima na ekran izlijeće iz crijeva i to je možda manjim dijelom točno, premda bih se, da imam imalo kockarskog duha, ipak kladila na to da su sve te simpatične serije toliko popularne zato što su i po svemu ostalome osim po cici-mici filingu izvrsne.

No krajem sljedećeg tjedna na HBO stiže prva epizoda treće sezone 'Nasljeđa', čija radnja počinje možda tek koji sat nakon Kendallove medijske bombe u zadnjoj epizodi druge sezone i mogu vam reći - to što su autori zanemarili sve ono što se u stvarnom svijetu dogodilo između kraja 2019. i kraja 2021. - nije joj nimalo naštetilo. Dapače, već vas prve sekunde vrtoglavo (ili VRTOLETNO) uvlače u svijet iskvarenih gadova s vrha kapitalističkog Olimpa bez imalo novorazvijene pandemijske melankolije i bez obzira na svu naklonost koju smo razvili prema 'performativno simpatičnim' serijama. Drugim riječima, nisu ono prije bila ništa nevinija vremena niti je svijet postao nježniji i mekši od pandemijske nesreće. Sve je isto ko i preklani, heeeeeej!

Prema ono nešto epizoda koje je HBO ljubazno ustupio kritičarima na gledanje prije premijere, treća je sezona dosad najnakrcanija akcijom od svih dosad. Neću ništa spojlati, ali i nije neko spojlanje ako vam kažem da su Kendall i stari Logan ušli u otvoreni rat jer vjerojatno nitko trijezan tko je dosad gledao seriju neće pomisliti da su otac i sin nakon razmirica odlučili rukom pod ruku posjetiti obiteljskog terapeuta te ondje prodivaniti koju o svojim osjećajima. Logan i u ovoj sezoni, kao i u prethodne dvije, u cijeloj toj akciji iznalazi načina da se ponaša kao kakav postmodernistički i kapitalistički kralj Lear, stalno pred svoju djecu stavljajući nove zadatke i izazove, ne bi li otkrio tko je od njih vrijedan njegove moći i bogatstva, a koga motivira tek pohlepa. Naravno, oni se, kao i dosad, svojski trude dokazati da su jedan gori od drugoga i da među njima nema Cordelije, osim ako Cordeliju definiramo kao psihički labilnu ovisnicu koja svoj kompleks manje vrijednosti liječi superglupim potezima protiv oca, pa onda tu ulogu može preuzeti Kendall.

Akcijski nešto nabrijanija nego prva i druga sezona, ova sezona 'Nasljeđa' nešto je manje posvećena minucioznom portretiranju likova, što je sasvim okej jer ih dosad već sve jako dobro poznajemo, ali to ipak ne izostaje i manifestira se kroz sve okrutnije odnose jednih s drugima, nezamislivu glad za moći i novcem, a na kraju krajeva i iznimno kretenske poteze koje povlače svi redom od Kendalla do njegove djece i supruge. U tome leži i jedan od razloga što 'Nasljeđe' nije samo dramska, nego i humoristična serija jer neprekidno prikazuje kako članovi nuklearne obitelji Roy za sebe misle da su briljantni stratezi lukaviji i inteligentniji od najvećih svjetskih šahovskih velemajstora, a gotovo u pravilu ispadne da su im potezi debilni zato što se uglavnom ne temelje na promišljanju i inteligenciji, nego na prenapuhanom egu privilegiranih bezveznjaka koji misle da su zbog para i moći - nadljudi. Mora im se čovjek zbog toga nasmijati, a 'smješnoći', dakako, pridonose i briljantni dijalozi scenarista i autora serije Jesseja Armstronga među kojima je u samo nekoliko epizoda moguće skupiti stotinjak za kolekciju nezaboravnih citata.

Kieran Culkin i dalje je briljantan kao najciničnije i najkukavnije dijete staroga Logana, mlađi brat koji jedva čeka sestri na telefon otpjevati rugalicu 'Tata te nije postavio za CEO-a, njanjanjanjanjaaa-nja', Nicolas Braun kao bratić Greg i dalje je komični vrhunac serije, ali glumačku ekipu ipak s nevjerojatnom izvedbom i dalje predvodi Matthew Macfadyen kao Shivin suprug Tom, koji uspijeva u jednoj osobi utjeloviti najtragičniju pokvarenu Pepeljugu i najkomičniju yuppiejevsku budalu. Sam rat između Kendalla i Logana, iako rapsodija fantastične priče i grčka tragedija užasnog sukoba iz kojeg će svi likovi i cijela obitelji izaći još gori i jadniji - ujedno je i rubno slapstick komedija koliko je glup i bespotreban. Neću vam dalje spojlati, ali vjerujte mi - sjajno ćete se zabaviti.

Do premijere prve epizode nove sezone 'Nasljeđa' ostalo je još samo tjedan dana. Čak i ja, koja sam je već pogledala, jedva čekam. Nemojte je ni vi propustiti. Vremena se, vidjet ćete, uopće nisu promijenila. Obitelj Roy i dalje izgleda točno kao i sve ono što ovaj svijet čini sve gorim mjestom.