Zvijezde filma talentirani su mladi šibenski glumci Mauro Ercegović Gracin i Franko Floigl, a ostale glavne uloge nose Ivana Roščić, Marija Škaričić, Ljubomir Bandović, Asja Jovanović i Zdenko Jelčić.

"Blagdane najviše pamtim kao buku, prije su se petarde više pucale i sve je bilo glasnije. Taj period između Božića i Nove godine oduvijek mi je fascinantan, jer je obitelj prisilno na okupu, uz hrpu hrane, alkohola, pirotehnike i lošeg TV programa. Iako se propagira ljubav i zajedništvo, obično sve eskalira u svađama i razrješavanju nekih starih problema, pogotovo jer običaji nalažu da se u Novu godinu ne prebacuju dugovi iz stare godine", pojašnjava polazište za film autor Josip Žuvan.

"Razlog zašto sam snimio Garburu je želja da prikažem djecu iz drugačijeg kuta – u hrvatskom filmu su ona dosad prikazivana kroz naočale odraslih; uvijek su bila jako nevina, a zapravo mi smo kao klinci bili potpuno drugačiji. Mislim da je Garbura zapravo oda dječjem vandalizmu, ali ne vandalizmu koji je društveno problematičan. Mi smo kao djeca tijekom Božića imali samo jedan cilj – kako nešto raznijeti i kako da to izgleda čim bolje", o kontekstu Garbure kaže Žuvan. "Garbura je lokalni naziv za karabit, kalcijev karbid koji u kontaktu s vodom oslobađa zapaljivi plin. Često se koristi u industriji i njega su radnici često nosili iz tvorničkih postrojenja kako bi radili neku amatersku pirotehniku. To je u Hrvatskoj za vrijeme božićnih praznika bilo jako popularno" dodaje.

Garbura je priča o prijateljstvu dječaka koje je obilježeno lošim odnosima njihovih obitelji. Bespravna gradnja i inat obje obitelji u vrijeme božićnih blagdana, kao svojevrsna protuteža vrijednostima i zajedništvu koje nam se nameće, eskalira u sukob većih razmjera. Sve to prelama se na iskrenom odnosu dvojice dječaka koji s vremenom u nasljeđe preuzimaju obrasce vlastitih obitelji unutar međususjedskih odnosa. Garbura je film i o preživljavanju odraslih u surovom okruženju malenog mjesta i buntu unutar nametnutih konzervativnih normi koje takva sredina nameće. Garbura je humorna drama i film "u kojem će svi prepoznati svoju obitelj, rodbinu, susjede" kako ističe redatelj Žuvan, koji je inspiraciju za film pronašao u vlastitoj okolini i odrastanju.

Nakon svjetske premijere na festivalu u San Sebastianu u rujnu ove godine, film je prikazan u natjecateljskom programu 20. Zagreb Film Festivala te potom još i na filmskom festivalu u Cottbusu, jednoj od najvažnijih manifestacija posvećenih istočnoeuropskom filmu u svijetu, festivalu Slobodna zona u Beogradu te Festivalu mediteranskog filma u Bruxellesu – Cinemamed.

Film nastaje u produkciji Maxima filma iz Hrvatske i koprodukciji Biberche productions iz Srbije. Producent filma je Damir Terešak, a koproducentica je Nikolina Vučetić Zečević. Ostalu ekipu čine direktor fotografije Tomislav Sutlar, montažer Borna Buljević, scenografkinja Petra Poslek, kostimografkinja Katarina Pilić, majstorica maske Jasmina Lilić, skladatelj Mate Matišić i dizajneri zvuka Ognjen Popić i Zoran Maksimović.

'Garburu su financijski podržali Hrvatski audiovizualni centar, Filmski centar Srbije, potprogram MEDIA programa Kreativna Europa, Eurimages i Hrvatska radiotelevizija.