Godina je 2018. Heidi Bergman (Julia Roberts) radi kao savjetnica za američke vojnike koji se vraćaju kući nakon služenja na dalekim ratištima. Radi u novom, modernom centru 'Homecoming', čiji osnivači i djelatnici tvrde da su otkrili način kako takve vojnike što lakše prilagoditi povratku u 'normalan život' i kako kod njih izbjeći PTSP. Heidi obožava svoj - kako ćemo uskoro saznati - novi posao, a najbolji odnos ostvaruje s vojnikom po imenu Walter Cruz (Stephan James).

Nekoliko godina nakon toga, Heidi radi kao konobarica i živi s majkom (Sissy Spacek). Jednoga dana, dok poslužuje mušterije u jeftinom restoranu, prilazi joj službenik Ministarstva obrane Thomas Carrasco (Shea Whigham) koji pokušava istražiti anonimni prigovor o tome da su u 'Homecomingu' vojnici držani protiv njihove volje i da je u postupanju s njima došlo do određenih nepravilnosti. Heidi mu tvrdi da se gotovo ničega ne sjeća. Walter Cruz je u međuvremenu, čini se, nestao s lica zemlje.

To je otprilike početak priče nove serije 'Homecoming' koja je odnedavna gledateljima dostupna na streaming servisu Amazon Video, a najavljivana je uz fanfare zato što u njoj glavnu ulogu glumi Julia Roberts, a režirao ju je Sam Esmail, inače autor serije 'Mr. Robot'. Još jedna zanimljiva stvar u vezi s ovom serijom jest to da je bazirana na podcastu istoga naziva i svakome ljubitelju ove još relativno mlade medijske forme (među koje se sama ubrajam) naslov 'Homecoming' zazvonit će poznato. Njegovi autori, Eli Horowitz i Micah Bloomberg s tim su podcastom napravili pravi mali hit - možda je riječ o prvom skriptiranom podcastu koji je postigao kultni status, a ista su dvojica ujedno i autori ove serije.

Prenošenje 'Homecominga' iz audio-formata podcasta u filmsko-televizijski svijet uspjelo je genijalno. U tome bez pogovora zaslugu imaju autori, ali ono što me osobno najviše impresioniralo jest režija Sama Esmaila. U hitchcockovskoj maniri, ali ne i imitaciji uspio je stvoriti atmosferu paranoje i neizvjesnosti kakva se rijetko viđa ovih dana i na televiziji i na filmu, a pritom se još i poslužio izražajnim sredstvima koja su današnjem gledatelju nešto jasnija i prihvatljivija nego što bi možda bila gledateljima iz nekih prošlih vremena - primjerice, izmjenom formata slike. Kada se, naime, prikazuju zbivanja iz 'prošlosti', odnosno iz 2018., gledamo fullscreen prikaz, a kada se prebacimo na 'sadašnjost', odnosno, nekoliko godina nakon 2018., slika odjednom postaje suženija, kao da je snimana okomito mobitelom, čime se ostvaruje dojam skučene perspektive i pamćenja likova, ali i izaziva određena tjeskoba u gledatelja, osjećaj kao da nam se nešto namjerno skriva, namjerno nam se briše iz vidokruga.

Napetost vizualnog pripovijedanja, ali i efekt da ništa nije onakvo kakvim izgleda postignuto je i zanimljivim kadriranjem i pokretima kamere, koje nerijetko - osim što krupnim planovima prate emotivna stanja likova - prate i njihovo kretanje u čistim 'tlocrtnim' snimkama. Osjećaj da točno vidiš gdje si, ali zapravo ne znaš gdje je to time je dodatno podvučen, a uzme li se u obzir da je to jedna od glavnih misterija priče, sve se izvrsno uklapa u priču, ali i osjećaj koji vam stvara dok gledate njezin razvoj.

Osobno mi je interesantan i još jedan aspekt priče iz 'Homecominga' o kojem se, vidim, rijetko govori u kritikama i raspravama na internetu. Riječ je o neobično postavljenom vremenu zbivanja priče. Kao što ste već pročitali, u 'Homecomingu' sadašnjost je prošlost, a budućnost sadašnjost. Vrijeme u kojem živimo mi, gledatelji (2018.) prikazano je kao prošlost, kao nešto što je svima poznato, kao puni kadar preko cijelog ekrana. Zatim imamo skokove u 'sadašnjost', koja je iz naše, gledateljske perspektive - budućnost. Budućnost je to koja je na više razine postavljena nelagodno i nepoznato. Osim suženog kadra koji sam već spomenula - kadra koji implicira da se u njegovim zacrnjenim rubovima nešto skriva, tu je i sama priča u kojoj se pitamo što se to zbilo, a za što Heidi tvrdi da je zaboravila i u kojoj se pitamo zašto je sada samo konobarica u lokalnoj zalogajnici, iako je prije samo nekoliko godina bila savjetnica za vojne veterane.

Ima tu, međutim, još nešto što stvara osjećaj neizvjesne i nepoznate budućnosti, gledateljske nelagode i napetosti. Budućnost u kojoj je Heidi 'nazadovala' i u karijeri i s pamćenjem i s emocijama - kao da je i sama blago nazadovala. Vidljivo je to po sitnim detaljima - istražitelj Thomas Carrasco u svojem uredu u Ministarstvu obrane radi na računalu i u sustavu koji izgledaju znantno primitivniji od računala koje koristimo danas i kakve je koristila Heidi u programu Homecoming. Automobili u budućnosti kao da su automobili iz, recimo, 2014. Ne samo da u toj 'suženoj' budućnosti nema nekog većeg napretka, nego se čak čini kao da se u međuvremenu, osim u Heidinu životu i u programu 'Homecoming' i globalno dogodilo nešto što je cijelo društvo bacilo u stagnaciju i blago nazadovanje. Naravno, nikad nam se ne otkriva što - jer je svijet te budućnosti sužen na uski kadar ne samo formalno, nego i narativno - ali to tutnjanje neke pozadinske katastrofe u pozadini samo još više pojačava anksioznost i paranoju misterije.

Tu su na kraju, naravno, i glumci. Ah, glumci! Julia Roberts u jednoj od svojih najboljih izvedbi u karijeri, koja opovrgava njezinu izjavu prilikom preuzimanja Oscara za 'Erin Brockovich' - da je uz Stevena Soderbergha postala puno bolja glumica nego što je inače u stanju biti, Bobby Cannavale u spektakularnom izdanju inteligentnog i manipulativnog korporacijskog ljigavca, Shea Whigham kao Thomas Carrasco apsolutno dominira svakom scenom u kojoj se pojavi, Stephan James kao nezaboravan i dirljiv veteran Walter Cruz...

Ako ste ljubitelj hitchcockovskih trilera - a ako i niste - ova je serija apsolutno obavezna lektira koju morate odraditi ove sezone. Nije to samo zato što ćete u njoj neizmjerno uživati, ni zbog toga što će vas u svoj svijet i priču uvući tako da ćete teško odoljeti takozvanom binđanju (jer 10 je polusatnih epizoda doista moguće pogledati tijekom jednog vikenda, posebice zbog toga što su strukturirane kao jedan jako dug film u nastavcima). Morate pogledati 'Homecoming' jer on predstavlja svojevrsnu inovaciju među TV serijama novoga doba. Snimljen je izrazito filmski, izrazito autorski, izrazito originalno - a temelji se na jednom od najčvršćih postojećih klasičnih žanrova. Drugim riječima, o toj će se seriji sigurno još dugo pričati. Nemojte se izuzeti iz te rasprave.