Zagreb se guši u smeću, Zagreb zatrpan smećem, bomba na Jakuševcu još nije sanirana, pa onda javni prijevoz u kaosu, vozač spašavao putnike iz neispravnog autobusa, gorio ZET-ov autobus - dio je tek izabranih naslova koje su mediji proteklih dana objavljivali o stanju u Gradu Zagrebu. Osim uobičajenog internetskog, Splićani bi rekli, grintanja na gradonačelnika i njegovu upravu, nije se i neće do svibanjskih izbora dogoditi ništa novo, a pitanje je hoće li i tada.

A onda u utorak kao da je pala bomba – objavljeni su rezultati natječaja za najbolji vizualni identitet Grada Zagreba, na kojem je pobijedio koncept 'Slobodan čovjek u slobodnom gradu', utemeljen na poznatom performansu Toma Gotovca 'Zagreb, volim te'.

Autori pobjedničkog rješenja su Boris Malešević, Katja Malešević i Feđa Vukić, uz suradnike Gorana Trbuljaka, Vladu Marteka, Marka Lulića, Lindu Golik Horvat i Suzanu Potrebić. Ocjenjivački sud, u sastavu Ira Payer, Nina Bačun, Tom Dorresteijn, Luka Korlaet i Luka Thumm, jednoglasno je ocijenio da pobjednički rad predstavlja strateški čvrst temelj za vizualni identitet grada, spajajući njegovu bogatu tradiciju sa suvremenim dizajnerskim pristupom. A što o tome kažu vodeći regionalni stručnjaci i dvije domaće dizajnerice koje nisu sudjelovale u selekcijskom postupku?

'Identitet dovoljno generički, dovoljno otvoren, slogan s kojim se može svatko identificirati'

Borut Vild, istaknuti beogradski dizajner i sveučilišni profesor, u izjavi za tportal navodi da, 'dok ovo piše, oko njega vrvi grad, uzbiban, nervozan, na ivici prijeloma ili sunovrata'.

'Novi Beograd pišti, trubi i lupa u šerpe. Vrijeme je nacionalnog TV dnevnika. Odavde cijeli proces stvaranja novog vizualnog identiteta Zagreba izgleda kao bajka. Natječaj raspisan kako treba, žiri s autoritetom, radovi koji svjedoče o visokom standardu struke 'tamo preko'', kaže Vild.

'Identitet dovoljno generički, a opet svoj, dovoljno čvrst, dovoljno otvoren, ne previše historičan i ne previše trendi, dovoljno digitalan i dovoljno analogan. Slogan s kojim se na različitim novima, čak i ako ste jezični čistunac, može svatko identificirati, pa ipak, odavde sve to izgleda kao slabo, tanko, bez energije. Nemojte da vas to zavara. Nama danas tako izgleda ostatak svijeta', kaže Vild.

'Više hajka nego dizajn'

Ajdin Bašić, dizajner iz Ljubljane, ističe da do našeg upita kontroverza oko vizualnog identiteta Zagreba do njega nije ni došla.

'Tek kad ste mi skrenuli pažnju, vidio sam. Moram priznati da je moj dojam da je više riječ o internetskoj hajki nego samom dizajnu. One su česte u ovom poslu, osobito kada se negdje objave prve fotografije nekog dizajnerskog rješenja. Besplodno je, jalovo, komentirati ovakav projekt na osnovi nekoliko fotografija koje su se pojavile. Svi znamo da je to kompleksan i dugotrajan proces, da se rješenja mijenjaju i prilagođavaju tijekom nastanka i primjena. Građani se često ne samo naviknu, nego i zavole neko rješenje s vremenom. A onda se opet pojavi potreba da se vizualni identitet mijenja, pa se opet napravi natječaj, pa se opet ljudi bune, pa naviknu, tako je to u ovom poslu', kaže Bašić.

Sve što se sada zbiva oko novog vizualnog identiteta Grada Zagreba, kaže Bašić, slučaj je i u drugim europskim gradovima.

'Takve su drame bile i kod nas u Ljubljani i Mariboru, a posebno to aktivno traje oko centra Rog zadnjih desetak godina. Slično je u Trstu, Grazu. Vijesti ipak, ako niste na društvenim mrežama, ne putuju i ostaju lokalno bitne, a svi smo udaljeni jedno punjenje automobilskog rezervoara', kaže Bašić.

'Važno je da Zagreb promišlja svoj vizualni identitet'

Za dizajnericu Lanu Cavar izuzetno je pohvalna odluka da se ozbiljno promišlja vizualni identitet grada jer se to, kako kaže, nije dogodilo još od Drugoga svjetskog rata.

'Važno je da je Zagreb konačno počeo artikulirati svoj vizualni identitet. Do sada je u svom identitetskom sustavu imao trivijalne šestinske kišobrane, licitare ili heraldiku koja se tek uvjetno naslanja na ono što bi građani danas mogli osjećati kao zagrebačku baštinu. Ovaj vizualni identitet ponudio je novi pogled na to što bi zapravo mogla biti naša baština, nasljeđe s kojim se kao suvremeni građani želimo identificirati', kaže Cavar.

Inače se, smatra Cavar, rijetko oslanjamo na našu modernu i suvremenu umjetnost, a kada se oslanjamo, to se tretiraju kao nekakve trice za privilegirane grupe ljudi, što često nije dio društvenog mainstreama.

'Ovdje je u pitanju vrlo suvremen i reduciran jezik koji se poziva na taj element baštine koji do sada nije korišten. Sviđa mi se što su u grupi ljudi koja je stvarala ovaj identitet bili i Vlado Martek i Goran Trbuljak, umjetnici tog vremena na koje se rad i poziva. Voljela bih da su u dizajnerskim timovima češće ljudi koji spajaju različite struke jer su rješenja sigurno bolja', dodaje.

'Nije problem zarez, ima većih problema od toga u ovom rješenju'

Najveći izazov u ovakvim velikim projektima je implementacija dizajna, uvesti cijeli sustav dizajna u primjenu, a da se putem, zbog raznih okolnosti, sve to ne raspadne. Međutim vjeruje da će Boris Malešević, kao čovjek koji zna svoj posao, u razradi vjerojatno prepoznati trenutačne probleme te će pokrpati neke stvari koje su u natječajnoj fazi nespretno ispale.

'Meni taj zarez nije sporan, nije mi to problem iako su me neki prijatelji zbog tog stava proglasili nepismenom, ali kao dizajnerica držim da jezik postaje slika u ovakvim situacijama - to je vizualni identitet, komuniciramo slikom jezika, a ne samim jezikom. Neki logotipi počinju malim slovima, neki imaju velika slova, mnogo toga nije pravopisno točno, ali u jeziku dizajna funkcionira, pa su rasprave o zarezu trivijalne. Ima većih problema od tog zareza u ovom rješenju', dodaje Cavar.

Vild ističe da je koncept 'Slobodan čovjek u slobodnom gradu' dobro polazište, ali i vjeruje da ima puno onih koji argumentirano tvrde suprotno.

'U odnosu na ono što je bilo na stolu, ovo je najbolje. Projekt traži razradu, tipografsku najprije. Meni je najvažnije da rješenje nije zatvoreno, da nije dizajnerski autoritativno i samodovoljno. Ali kao što to uvijek biva, posljednju riječ imaju građani i posjetitelji Zagreba', dodaje Vild.

'Rješenje je previše verbalno, jasno tek uz obrazloženje'

Za Cavar je problem ovog koncepta to što je vizualni identitet previše verbalan i funkcionira tek ako ga znate pročitati.

'On ideju koju zastupa posreduje jezikom. Dizajn bi trebao primarno komunicirati vizualno, jezikom dizajna, a ne čitanjem. Žao mi je da autori nisu pronašli način da koncept bolje grafički komunicira. Zagreb je dobio izvanredan slogan, ali nije dobio vizualni identitet visoke razine prepoznatljivosti. No s obzirom na kvalitetu autora koji stoje iza ovog rada, vjerujem da bi se tu u razradi moglo nešto dobro dogoditi', dodaje Cavar.

Leila Topić, voditeljica Zbirki fotografije, filma, videa i medijske umjetnosti u Muzeju suvremene umjetnosti, ističe da jednom gradu koji se, kako kaže, koprca u strukturalnim problemima i suptilnim, ali štetnim oblicima kadrovskih križaljki, prvo što, naravno, treba je – novi vizualni identitet.

'Instant klasik – uzmi nešto radikalno, oguli ga i serviraj kao inovaciju'

'Ovaj je vizualni znak sterilan poluštit koji izgleda kao da se još uvijek učitava. Oslonjen na Gotovčev performans, ali ispražnjen od njegove subverzivnosti, ovaj znak je poput instant klasika zagrebačkog kulturnog menadžmenta: uzmi nešto radikalno, oguli ga do neprepoznatljivosti i serviraj kao inovaciju. Tom Gotovac, kojeg su za života više-manje ignorirali, sad je, gle čuda, idealan za institucionalnu reciklažu. Nekad su ga ganjali zbog golotinje i ljubavi prema asfaltu, a danas ga pretvaraju u korporativni font', kaže Topić.

Posebno joj je, priznaje, dirljivo to što obrazloženje navodi da znak ističe dinamičan, inkluzivan i otvoren karakter grada.

'To vrijedi samo ako se ostaje unutar uredno dizajniranih i iscrtanih (misaonih) linija - što je karakterna crta koju je Gotovac iskreno i duboko prezirao, a vlast iznimno cijeni i podržava', kaže Topić.

'Nedostaje strasti, žestine, previše korporativno'

Cavar smatra da je u radu trebalo biti puno više strasti, žestine, jer je ovakav suzdržan i pomalo anemičan.

'Voljela bih da je manje korporativan, manje suh, manje generičan. Priziva i onaj ikonični 'I love New York', čak je u njegovoj sjeni, a to je, znamo, najpoznatiji vizualni identitet nekog grada u povijesti. Problem je i to što stranci, ali i domaći ljudi koji to ne mogu povezati s našom kulturnom baštinom i svime što nam svima pripada, neće znati taj identitet posve razumjeti i potencijalno će se dogoditi da ga promatraju kao pokušaj kopije New Yorka, a to je dosta nezgodno. Sumnjam da Malešević i njegov tim nisu o tome mislili jer poznaju i povijest dizajna, povijest umjetnosti, društvene kontekste, sumnjam da su preskočili te činjenice, već su vjerojatno smatrali da to, eto, nije problem', dodaje Cavar.

Vild također napominje da će ljudi, ako u identitetu budu dovoljno prepoznali sebe, imati i želju i potrebu sudjelovati u 'punjenju okvira' koji nije samo vizualni identitet, nego grad u svoj svojoj kompleksnosti, a onda imamo pobjednika.

'Igrica za kraj: uzmite neku žestoku fotografiju protesta odavde, aplicirajte vizual, promijenite slogan u 'Zagreb se bori!'. Radi? Radi', dodaje Vild.

Kod dizajna je, napominje Cavar, ključno značenje onog što stvaramo jer je on sam po sebi jezik i treba paziti koja značenja u njega upisujemo:

'Ne mogu se ignorirati neke stvari koje su poznate i prisutne u kolektivnoj memoriji kad se stvara nešto novo.'