Negdje u drugoj polovici 9-epizodnog serijala 'Inventing Anna', jedna od glavnih junakinja - novinarka Vivian Kent (Anna Chlumsky) izražava svoje nezadovoljstvo člankom koji je objavila o Anni Sorokin (Julia Garner) svojem mužu. Kaže nešto otprilike ovako: 'Trebao je govoriti nešto o statusu i klasi, identitetu u kapitalizmu, nešto važno i ozbiljno'. Autori serije, kad su već napisali tu repliku, možda su iz nje trebali izvući neku pouku. Jer kao što ni izvorni članak novinarke čije je pravo ime Jessica Pressler ne govori ni o čemu nabrojanom - iako je zanimljiviji od serije (jer je sažetiji) - tako ni serija ne govori ni o čemu doista zanimljivom.

Jedna mlada žena sredinom se dvijetisuće i desetih u New Yorku lažno predstavljala kao bogata nasljednica, na temelju toga htjela iskamčiti investicije za prestižan umjetničko-društveni klub te u procesu uspjela ne platiti račune u hrpi ekskluzivnih hotela i restorana te usput oteti pare nekolicini bliskih poznanika i prijatelja. Onda je završila u zatvoru jer je jedna od tih prijateljica izgubila živce i našla se u ozbiljnim dugovima zbog Annine prevare, a novinarka newyorškog časopisa u tome je pronašla priču koja će se puno klikati + od Anne će načiniti zvijezdu, zbog čega je Anna i pristala ispričati neke detalje iz svoje perspektive.

Usporedi li se ono što je Anna učinila - zapravo, bolje je reći da je pokušala učiniti jer ni u jednoj velikoj prevari nije uspjela - dakle, usporedi li se to s onim što su, recimo, učinili Bernie Madoff ili Elizabeth Holmes, riječ je o sitnoj kriminalki i kokošarki. No budući da je brijala po Manhattanu u skupoj odjeći, ukazivala se na najkulerskijim tulumima, slikala kako se ljubi s dečkom na jahti na Ibizi pa to objavljivala na Instagramu i generalno se uklapala u šminkerskom luksuzu da bi na taj način došla do love - sad je to jako zanimljivo i jako u duhu vremena (jer - wow, instagram). Bilo bi možda i zanimljivo da su se autori serije pozabavili tim fenomenom, ali zapravo nisu. Sve je ostalo samo na tom wow, Instagram. U pravoj maniri starijih i sredovječnih dosadnjakovića koji uzdišu: 'Vi'š ti, stara, kaj ta deca danas rade na tim društvenim mrežama, pa to je groooozno', i ovdje je bilo kakav uvid ostao na toj razini.

Nisu se baš proslavili ni s uvidom u ličnost Anne Delvey/Sorokin. Inače izvrsna glumica Julia Garner ovdje je svedena na neobičan naglasak i antipatičnu facu prgave ledene kraljice koja možda jest sociopatkinja, a možda i nije baš. Ništa naročito nismo uspjeli saznati o njoj, njezinim motivima, njezinom profilu ličnosti, ničemu što bi je učinilo zanimljivom mimo histeriziranja oko garderobe na suđenju i upornog pilanja o tome kako želi da je se shvati ozbiljno. Lik novinarke, koji glumi Anna Chlumsky (znamo je još kao djevojčicu iz filma 'Moja djevojka', ali i kao izvrsnu Amy iz serije 'Veep') - nešto je bolje razrađen, ali sama Chlumsky kao da nije znala bi li svoju ulogu igrala dramski ili komično pa većinu vremena djeluje kao da joj oči iskaču iz duplje jer je upravo shvatila da ima proljev, a ne može do WC-a. Ostali su likovi još gori.

Pa ipak, serija je vrlo gledana i izazvala je velik interes, što me uopće ne čudi jer ima taj jedan 'Shonda-faktor' tipičan za glavnu autoricu, Shondu Rhimes. Iako je taj 'Shonda-faktor' dosta često odgovoran i za sve gore opisane mane, Rhimes jednu stvar zna jako dobro, a to je potaknuti interes gledatelja. Uspjela je to i u ovoj seriji, koju sam i ja odgledala do kraja, iako mi je počela ići na živce nakon petnaest minuta. Jednostavno 'vuče na gledanje', premda se na kraju serije zapitaš zašto si se dao ili dala navući na gledanje nečeg toliko bezveznog, površnog, loše koncipiranog i zapravo sasvim praznog. Puno manje vremena oduzima čitanje izvornog članka, što svima od srca preporučujem, uz preskakanje ove razvikane serije.