Nemam pojma zbog čega je Ivana Paradžiković, dugogodišnja voditeljica emisije 'Provjereno' na Novoj TV, prije nekog vremena otišla iz te kombinacije. U Hrvatskoj je nerijetko teško pratiti vijesti o nečijem odlasku iz određenih TV programa i kanala, pa ni tu priču nisam baš detaljno pratila. Ali bilo je to iznenađenje.

Ne mogu reći da sam Paradžiković doživljavala kao neku veliku genijalku u hrvatskom TV-novinarskom prostoru, ali nisam je doživljavala ni kao neki problem. 'Provjereno' već godinama solidno fura đir domaće verzije američkog Datelinea - emisije koja je ponekad možda koketirala s tabloidnim sadržajima i komercijalnom varijantom sadržaja od javnog interesa, ali je doista i otvarala neka ozbiljna pitanja. Bilo je i pokretanja raznih dobrotvornih akcija i, sve u svemu, riječ je o pozitivnoj pojavi na domaćim televizijama.

'Provjereno' je i nakon odlaska Ivane Paradžiković ostalo takva emisija, ali je izgubilo godinama prepoznatljivu voditeljicu. To je inače jedna stvar s kojom domaće televizije znaju imati problema - s razumijevanjem koliko je gledateljima važno da im u takvim emisijama u dnevni boravak ulazi poznato lice. Pogledamo li najveće i najpoznatije emisije sa stranih televizija - onih koje se kod nas često navode kao uzor - i vidjet ćemo da na njima određene sadržaje desetljećima prezentiraju jedna te ista lica, dobro poznati anchori, novinari, pa čak i meteorolozi. Kod nas s razumijevanjem važnosti tog koncepta najčešće problema ima javna televizija - komercijalne televizije inače dosta ulažu u stvaranje prepoznatljivog imidža urednika i voditelja (Šprajc, Kopljar, Pastorčić, Kezić, Pereža, Gregoret, De Vrgna), ali eto, ima i drugačijih slučajeva.

Ivana Paradžiković svoju je prepoznatljivost aktivirala na drugom kanalu - odnedavno propupaloj platformi UNA TV, regionalnoj televiziji koja se može pratiti u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Makedoniji. Nova emisija zove se 'Lice pravde' i sinoć je emitirana prva epizoda.

Emisija je koncipirana slično kao i 'Provjereno' i u prvoj su emitirana tri istraživačka priloga: jedan o prevari leasing kuće, jedan o ženi koja je nakon mastektomije išla na operaciju ugrađivanja umetaka u dojke pa potom dobila karcinom na dojkama te jedan o afganistanskim boksačima koji su zaglavili u Srbiji. Jaka novinarska ekipa - posebice Saša Kosanović, koji je svoj prilog o leasing-prevari odradio s uobičajenom oštrinom, autorskim pečatom i duhovitošću - napravila je priloge koji govore da se 'Lice pravde' jednako uspješno može nositi s datelineovskim reporterskim žanrom.

Problem je, međutim, u platformi, odnosno u samoj televiziji UNA TV. Nekoliko tehničkih detalja moglo bi ozbiljno ugroziti gledanost i ove emisije, a i inače, drugih sadržaja na UNI. Kada ovako čovjek napiše 'tehnički detalji', to se čini kao dosadno kritičarsko zanovijetanje, ali je riječ je o doista iritantnim stvarima.

Za početak, da biste gledali UNU, morate se dosta potruditi da biste saznali kako. Imate opciju instaliranja aplikacije za pametni televizor (koju ja na svojem televizoru nisam uspjela prokljuviti), a imate i opciju gledanja preko interneta, u kojem slučaju morate paziti da 'nabodete' pravi link i otvorite program koji je namijenjen vašem području (barem je tako bilo meni, koja sam u zadnji čas prije 'Lica pravde' shvatila da gledam program na kojem NEMA 'Lica pravde').

Ono što je posebno iritantno jest to da UNA TV nigdje nema objavljen raspored emitiranja, barem ga ja nisam uspjela pronaći na njihovim stranicama. Za termin emitiranja 'Lica pravde' saznala sam iz priopćenja za javnost i iz članaka koji su o tome izašli u drugim medijima. Ne znam zašto rasporeda emitiranja nema nigdje na njihovim stranicama, je li to neka stroga tajna ili sramota, ali nema ga.

Još jedan problem, koji je posebno naporan u današnje vrijeme i uz nove gledateljske navike jest to da, kada gledate UNA TV preko interneta (u browseru) i ako se prebacite na drugi prozor, u drugi program ili tako nešto zato što čekate da počne emisija koju želite gledati - program UNE TV se momentalno pauzira pa ne možete po zvuku prepoznati kada počinje ono što vas zanima. Naravno, nema ni takozvanog 'time shifta' pomoću kojeg biste se mogli vratiti na početak emisije za slučaj da vam je promaklo prvih par sekundi dok ste čekali.

Drugim riječma, UNA TV nema raspored emitiranja po kojem biste mogli planirati gledanje, onemogućuje vam pozadinsko 'vrćenje' svojeg programa dok čekate da počne ono što vas zanima, a ne dopušta vam ni vraćanje na početak sadržaja koji niste uspjeli uhvatiti točno u minuti u kojoj počinje. To u praksi znači da morate sjediti pred nekom turskom serijom dvije, pet ili osam minuta, već prema tome koliko ste sigurni kada počinje ono što želite gledati. Ja sam jučer skoro deset minuta gledala Turke i svejedno sam propustila prvih pola minute 'Lica pravde'.

UNA TV zasad je besplatna i dostupna svima u regiji pa se sve to može pravdati doskočicama iz rubrike 'kol'ko para, tol'ko muzike', ali s takvim pristupom organizaciji programa i mogućnostima gledanja, bojim se da neće imati neku pregolemu prođu među gledateljima i da se publika neće zakačiti za 'Lice pravde' u takvim uvjetima, pa makar ga petsto puta vodila dobro im poznata Ivana Paradžiković, a novinari se lomili u istraživanju tema koje prezentiraju u reportažama.