Točno prije petnaest godina tadašnji suradnik, a današnji izvršni urednik tportala objavio je svoj prvi tekst za ovaj medij – recenziju koncerta Sigur Ros u Beču. Dva dana uoči prvog hrvatskog nastupa islandskih art rock velikana u gotovo rasprodanoj Maloj dvorani Doma sportova, prisjećamo se kako je to zvučalo (i izgledalo) na prvom susretu većine fanova iz regije s ovim bendom
Smireni, disciplinirani, profesionalni i prekrasno analogni, Sigur Ros su u bečkoj dvorani Spark 7 na najbolji mogući način 'spustili loptu na zemlju', tj. primirili islandski hype koji je nakon Europe ubrzano zarazio i Ameriku te nam u sat i četrdeset pet minuta pokazali da je u njihovoj prelijepoj muzici potrebno samo uživati.
Čak i za uobičajeno pretenciozne britanske medije rijetko viđenom pompom (naslovi poput 'Glazba od koje bogovi plaču') popraćen je prije dvije godine proboj mladih Islanđana na međunarodnu scenu, a tada aktualni album 'Ágætis Byrjun' je na svim relevantnim listama završio vrlo visoko. Stoga je pomalo cinično zazvučala medijska kampanja benda povodom lansiranja novog, bezimenog albuma, sa osam bezimenih pjesama podijeljenih na nježniju i tvrđu polovinu, čije će naslove dati fanovi ispisujući emocije proživljene tijekom slušanja, a koje će obraditi program za računalno generiranje imena. Pjesme pod radnim naslovima već mjesecima kruže internetom te u Beču velikih iznenađenja nije trebalo biti – cilj je bio posvjedočiti prijatnoj, a opet gotovo kazališnoj atmosferi koncerata Sigur Rosa.
I savršeni bečki gradski prijevoz ima svojih mana – tramvaji i autobusi su bili prepuni manje zbog koncerta, a više zbog utakmice Austrija – Nizozemska na nedalekom Prateru. Čak niti taksijem nisam stigao na vrijeme uhvatiti nastup specijalnog gosta Sylviana Chauveaua. Njegovi nježni ambijentalni pasaži ipak su nagovijestili doživljaj koji je pred nama, a i onu najmanju skepsu odagnao je divan početak uvodne 'Vaka', radno nazvane po imenu kćerke bubnjara Orrija, koju je bend trebao pokupiti iz vrtića kada su je napisali. Spark 7 je za ovu priliku pregrađen i sveden na trećinu u kojoj se obično nalaze garderoba, šank i prodaja majica, što je učinilo atmosferu znatno intimnijom.
Blizu 2000 ljudi gotovo je hipnotizirano, bez zveketa čaša ili ikakve druge zvučne interferencije, otvorilo svoja čula prema stageu, s kojeg su se smjenjivale 'Fyrsta' i 'Samskyeti', zvuci mekše polovice novog albuma. Tek na trenutke, kao u poznatoj 'Ny Batteri', cjelokupna zvučna slika bi poprimila bučnije dimenzije, rasvjeta toplih tonova počela naglo kružiti cijelim prostorom reflektirajući i na dvije velike disko-kugle u kutovima bine, a projekcije na videobeamu ubrzale ritam smjenjivanja.
Zvuk je bio fenomenalan kako na mirnijim, tako i na agresivnijim dijelovima - ponajviše je opčinjavao analogni šum koji se, zbog tišine u publici, mogao čuti u intimnijim dijelovima pjesama te je atmosfera nalikovala onoj na malo većoj probi omiljenog benda svih nazočnih. Mala zamjerka ide na nešto tiši gudački kvartet Amiina, sastavljen od četiri djevojke koje su povremeno ustajale da bi prošetale do čembala ili triangla (i Jonsi i Orri su povremeno svirali klavijature te je cijeli ugođaj spontanosti na bini pomalo podsjetio na nedavni koncert Godspeed You! Black Emperor u Zagrebu).
Ljepota koncerta ponajviše se ogledala u kontrastu disciplinirane izvedbe instrumentalista i prekrasnog, emotivnog Jonsijevog glasa, kojim na novom materijalu kao da hoće skrenuti pažnju s dosadašnjeg trika sviranja gitare gudalom (gotovo da ga više ne prakticira). Nakon vječne 'Svefn-G-Englar' i gotovo cijelog novog albuma uslijedio je možda najljepši trenutak večeri – eksplozivna 'Popplagiđ', tijekom koje su pokazali svu raskoš i širinu zvučne palete, završivši je u sonic youthovskoj kataklizmi, te na bis 'Olsen Olsen', ostavljajući nam trnce na koži za narednih bar godinu – dvije.
Smatrali ih prebildanim post Slowdive hypeom iz zemlje izlazećih lososa, očekivali noisersko drmusanje, ambijentalno maženje klavirskih dirki uz krhki glasić na izmišljenom hopelandic jeziku, ma kako ih podcjenjivali, ne možete poreći da nijedan slični bend na ovom svijetu ne postoji. Treba se samo prepustiti i uživati...
*Sigur Ros u Maloj dvorani Doma sportova u Zagrebu nastupaju u petak 20. listopada. Koncert počinje u 20.30 i sastoji se od dva duža seta s intermezzom. Organizatori javljaju da ulaznica za parter više nema, dok je ulaznica za tribine po cijeni od 240 (na dan koncerta 270 kuna) ostalo još malo. Više informacija na Facebooku.