Ima nas svakakvih. Neki ljudi, znam to pouzdano, više vole gledati one popratne emisije uz svjetsko prvenstvo u nogometu gdje se priča o utakmicama, a nerijetko i o koječemu drugome, a ja, evo, obožavam gledati 'izbornu noć' na domaćim televizijama. To mi je stoput uzbudljivije od samih izbora, što zapravo i nije čudno uzme li se u obzir da mi se ove godine doživljaj izbora sastojao od skoro jednosatnog stajanja u redu dok mi se po maski na licu cijedio znoj s čela, a za leđima mi neobuzdano i nepokriveno kašljucala gospođa za koju se nadam da se samo zagrcnula bombonom.

No da se vratim iz digresije. Izborne emisije na televizijama pravi su izazov za informativce jer je dosta teško biti kreativan i smisliti nešto svježe, novo i drugačije od skakutanja između 'terenaca' u štabovima stranaka i analitičara u studiju. Za nas koji sjedimo kod kuće, međutim, nema većeg gušta od toga da se uz kokice i hladno piće rugamo njihovoj muci. Kada je ta muka još kombinirana s mukom nekoga od političkih gubitnika, izborna se noć pretvara u pravi festival demokracije.

Po svim tim kriterijima sinoćnji je televizijski festival bio čista puslica. Em se čovjek mogao radovati faci Miroslava Škore & co., koji su pred birače u svojem stožeru izašli s facama kao da su upravo bili prisiljeni potpisati kapitulaciju u svjetskom ratu, em si mogao igrat igru 'eksaj rakiju svaki put kad u javljanju iz nečijeg stožera primijetiš kršenje protuepidemijskih mjera' i u prvih se pol sata napit do nesvjestice, em su se televizionari naše tri televizije s nacionalnom koncesijom nevjerojatno trudili biti hip & happening, što u sebi uvijek sadrži potencijal za smijeh & čuđenje.

Osim što su stvari inače tekle po uobičajenom algoritmu - red javljanja iz štabova, pa red razgovora s analitičarima u studiju, svatko je imao neke svoje inovacije. RTL-ovci su, na primjer, svojem nerazdvojnom tandemu Puhovski + Macan na stol iznio zdjelu kokica. I RTL i Nova su u studio među analitičare pozvali i svoje istaknutije novinare/voditelje/komentatore, Zorana Šprajca i Ivanu Petrović. Malo incestuozno, ali ako mogu HTV-ovci svoje ufuravat u 'Zvijezde pjevaju', onda zašto ne bi i ovo. Ako ništa drugo, pridonijelo je razbarušenijoj i opuštenijoj atmosferi u studiju, što HTV-ovci neće izvesti nikada jer sa svojim bataljonom sveučilišnih profesora i ne mogu postići drugi dojam nego onaj da su Togonal i Grancarić na konzultacijama prije kolokvija.

No ono što je televizijski bilo naupečatljivije jest eksplozija grafičkih i animacijskih efekata. Skoro su mi oči izgorjele i teško mi je odlučiti tko se najviše iskazao. Nova TV, kao rodonačelnica tog žanra u hrvatskom televizijskom prostoru, furala se na klasičnu eleganciju svoje uobičajenog grafičkog izričaja - studio u bojama hrvatske zastave, animirani stupci i grafikoni. Nekada su sa svim tim plesajućim sličicama bili avangarda izbornog animiranog programa u Hrvatskoj, ali sada su djelovali samozatajno i decentno.

Naime, ugledavajući se na Novu, koja to čini već godinama, ako ne i desetljećima, i RTL i HTV već su prije neko vrijeme pokazali tehnološke znakove života pa i oni počeli s ilustracijama koje plešu po ekranu i moderne studije pretvaraju u koji god hoćeš prizor iz svijeta ili galaktičkog susjedstva. Sinoć je to posebno došlo do izražaja, dapače, činilo se kao da RTL i HTV nemaju samo odjel za grafiku, nego čitav studio za izradu videoigara tipa 'Sabor X: borba za mitsku klupu' ili 'Mač zastupnika: krvava replika'. Damira Gregoret stajala je među virtualnim klupama koje su k'o gljive izrasle usred studija, Zrinka Grancarić i Mislav Togonal sa svojim su gostima sjedili na virtualnom Markovom trgu koij je, doduše, izgledao kao se pred Sabor doselio neki fensi salon namještaja, ali da zastave na pročelju The Velebne Zgrade nisu bile totalno nepomične, skoro da bih očekivala da odjednom po studiju protrči animirani Jandroković sa spisima pod rukama.

Izborni pobjednici, doduše, ovaj su nam put uskratili zabavu u obliku plesanja s kriglom piva na čelu, ali ne možemo se požaliti da izborna noć na televizijama nije bila dinamična. Ako ništa drugo, trend pretvaranja izbora u videoigru nekako se lijepo uklopio u ono što zapravo možemo očekivati od budućnosti - šareno ušminkavanje stvarnosti koje nam na trenutak svraća pozornost od toga da su stvari mnogo sivlje, teže i tegobnije.