Reagirajući na više napisa u medijima vezanih uz izmjene Zakona o obnovi ugrožene spomeničke cjeline Dubrovnika koji je Hrvatski sabor izglasao 31. siječnja, Ministarstvo na svojim internetskim starnicama naglašava kako se u njima iznosi niz netočnosti.

Odgovarajući na prigovore da se 'Ugovor o održavanju i korištenju gradskih zidina' ne može poništiti zakonom, Ministarstvo podsjeća da način na koji je Društvo prijatelja dubrovačke starine (DPDS) upravljalo zidinama nije u skladu s postojećim zakonskim propisima.

Naime, prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, javno dobro može se dati na upravljanje ustanovi koje je osnivač jedinica lokalne samouprave, što DPDS nije.

Ministarstvo također podsjeća da su se od 1969., kada je DPDS preuzeo upravljanje gradskim zidinama, zakonske okolnosti znatno izmijenile, pa su predložene izmjene Zakona bile nužne kako bi se upravljanje zidina prilagodilo važećim zakonskim propisima.

'DPDS, kao privatna udruga, nikad nije nikome polagao račune za prodane ulaznice, a svi izvedeni radovi su se dogovarali i obavljali bez javnih natječaja budući da Društvo ne potpada pod Zakon o javnoj nabavi, a kao privatna udruga nisu podvrgnuti ni nadzoru državne revizije, državnih inspekcija ili bilo kakvom drugom javnom nadzoru', ističu iz Ministarstva kulture.

Ministarstvo također upozorava da je dobit ostvarena od prodaje ulaznica nesrazmjerna u odnosu na radove na samim zidinama i drugim objektima.

'Promjena načina upravljanja koja bi višak prihoda usmjerila prema ukupnim kulturnim i drugim javnim potrebama u Gradu i okolici, a koje bi bilo u skladu s važećim zakonima, trasparentno i provjerljivo, pokazala se kao nužnost', ističe se u priopćenju.

DPDS je, navode iz Ministarstva, nekoliko puta odbio poziv da se unesu promjene u postojeći ugovorni odnos. Odbili su i prijedlog predsjednika dubrovačkog Gradskoga vijeća Nike Bulića da se sredstva knjiže kroz Grad, kako bi se poštovale odredbe Zakona o zaštiti i očuvanju kulturne baštine i Zakon o koncesijama.

Ministarstvo ističe da je donošenje izmjena i dopuna Zakona o obnovi ugrožene spomeničke cjeline Dubrovnik bio jedini način da se racionalnije i funkcionalnije iskoristi profit ostvaren posjetom dubrovačkim zidinama.

Pročitajte i aktualni komentar povjesničarke umjetnosti Snješke Knežević o trenutačnoj situaciji.

Izmjenama i dopunama Zakona upravljanje spomeničkom cjelinom Dubrovnika prenosi se na Zavod za obnovu Dubrovnika, pri čemu se mijenjaju osnivački udjeli u Zavodu tako da Republika Hrvatska, umjesto dosadašnjih 60 posto, ima 35 posto, Grad Dubrovnik ima udjel od 55, a ne više 20 posto, dok Dubrovačko-neretvanska županija ima udjel od 10 posto, umjesto dosadašnjih 20 posto.

Gospodarsko korištenje gradskih zidina ovim izmjenama prelazi na Grad Dubrovnik, što znači da će prihod od naplate ulaznica biti dio gradskoga proračuna, pri čemu će se s najmanje 50 posto sredstava financirati rad Zavoda, a ostalo će se koristiti za druge javne potrebe Grada Dubrovnika.

Zavod za obnovu Dubrovnika za obnovu pojedinih objekata na području cijele Dubrovačko-neretvanske županije birat će najboljeg ponuđača na javnom natječaju i sukladno odredbama Zakona o javnoj nabavi, ističe Ministarstvo kulture, napominjući da DPDS do sada tako nije radio.

Usto, dodaje se u priopćenju, na dobit od prodaje ulaznica neće se plaćati PDV ni porez na dobit, što prema dosadašnjim podacima znači da bi 20 milijuna dobiti išlo izravno gradu.

Hrvatski sabor je izmjene Zakona o obnovi ugrožene spomeničke cjeline Dubrovnika izglasao 31. siječnja, a istoga je dana DPDS najavio podnošenje ustavne tužbe.