Sve je počelo s psihoterapijom. Naime, godine 2008. na HBO-u se počela prikazivati serija 'In Treatment', s Gabrielom Byrneom u ulozi psihijatra koji svaki dan od ponedjeljka do četvrtka prima zasebne pacijente, a petkom odlazi na savjetovanje sa svojom nekadašnjom mentoricom, također psihijatricom. Koncept je do dana današnjeg ostao ostvarenje snova svih televizijskih producenata diljem svijeta - izuzetno je jeftin jer se praktički snima u jednoj jedinoj prostoriji i u njemu glumi manje od deset glumaca, zanimljiv je jer kroz priče pacijenata i njihovu interakciju s psihijatrom otkriva svakojake ljudske sudbine i slojevite karaktere, plodan je za priču jer se među razloge zbog kojih pacijenti posjećuju psihijatra može uvrstiti doista svašta i razvijati u raznim pravcima, a, kako se ispostavilo, koncept je i izuzetno prilagodljiv različitim kulturama i ljudima iz različitih podneblja jer... svugdje ljudi imaju probleme. Serija 'In Treatment', naime, nije bila izvorno američka. Za HBO je snimljena prema izraelskoj seriji 'BeTipul' više-manje identičnog koncepta.

Od 2008. do danas ne samo što je 'BeTipul' doživio dvadesetak varijanti, uključujući i hrvatsku 'Na terapiji' s Elvisom Bošnjakom u ulozi psihijatra, nego je nekoliko godina poslije na Showtimeu počelo emitiranje serije 'Domovina', američke obrade izraelske serije 'Hatufim', a na krilima tog uspjeha za američko i druga strana tržišta adaptirani su u neki izraelski reality showovi, kvizovi, humorističke i tinejdžerske serije.

Izraelski međunarodni televizijski uspjeh nije stao samo na preradi izraelskih serija i emisija za druge zemlje. Ono što je u Izraelu procvalo jest i proizvodnja formata već unaprijed namijenjenih prodaji za strana tržišta, a u tome prednjače tri tvrtke - Keshet, Dori Media i Armoza Formats, koje su na strana tržišta ukupno dosad prodala više od stotinu formata. Izraelski pak producent, redatelj, scenarist i showrunner Hagai Levi, koji je stajao iza uspjeha serije 'Na terapiji' probio se i u Americi, gdje je pod njegovim autorstvom snimljena ultrapopularna serija 'Preljub' ('The Affair'), ali se i nakon nekoliko sezona povukao, nezadovoljan američkom komercijalizacijom priče. Od njegovih novijih djela ističe se mini-serija 'Naši dečki', snimljena u koprodukciji Kesheta i HBO-a, koja govori o stvarnim događajima povezanim s otmicom i ubojstvom mladog Muhameda Abu Hdeira u ljeto 2014. godine.

Zbog čega je Izrael tako uspješan u proizvodnji zanimljivih i gledanih TV serija, pa i formata za emisije kao što su kvizovi i reality showovi? Postoji teorija po kojoj je to zato što izraelska stvarnost sama po sebi proizvodi dovoljno zanimljivih (i tragičnih) priča pa ideje ne treba puno tražiti, no to sigurno nije ni jedini ni glavni razlog. Za mnoge bi se zemlje, uključujući i našu, moglo reći da žive u stvarnosti koja proizvodi pregršt zanimljivosti pretočivih u filmski ili televizijski format, pa se nisu tako istakle na međunarodnom tržištu. Neke druge teorije govore o tome kako u Izraelu do početka devedesetih nije bilo 'zabavne' televizije, nego samo jedan televizijski program koji je kontrolirala država. Kada se početkom devedesetih pojavio još jedan kanal, ubrzo se ispostavilo da je izraelska publika doslovno gladna igranih sadržaja koji govore o njima samima.

Zbog te gladi - a vjerojatno i zbog toga što Izrael nije siromašna država pa je na raspolaganju bilo više sredstava nego u drugim zemljama u sličnoj 'zanimljivoj' situaciji - izraelski su televizionari uvidjeli priliku, a s povećanjem gledateljskih apetita, sve skupljim produkcijama i interesom stranih produkcija za obradom serija kao što su bile 'Na terapiji' i 'Domovina', otkrili su i način kako dodatno zaraditi - proizvodnjom formata za izvoz. Kao i uvijek kada je riječ o uspješnim televizijskim pričama, i priča o uspjehu izraelskih serija na međunarodnom tržištu kombinacija je hrabrog iskorištavanja kreativnih potencijala i dobrog poslovnog modela. Teško je pritom reći što je ovdje kokoš, a što jaje, pogotovo kada se svemu pridoda to da je izraelski televizijski uspjeh otprilike koincidirao s vrhuncem 'zlatnog doba igranog TV programa' i globalno povećanih apetita televizijske publike. Izraelci se, jednostavnije rečeno, nisu bojali ulagati čak ni u zahtjevnije sadržaje, ali su pritom i smislili dobar posao s izvozom formata.

Sve je to rezultiralo i time da su neke izraelske serije, kao što su 'Fauda' i 'Shtisel' doživjele globalnu popularnost i streaming na najjačim platformama i bez obrade ili prodaje formata, nego u svojem izvornom obliku, što je djelomično zbog toga što su formati i obrade serija utrli put originalnom izraelskom sadržaju, a djelomično i zbog toga što su Izrael, njegova geopolitička situacija te specifični kulturni elementi zanimljivi cijelom (zapadnom) svijetu, a ne samo Izraelcima. 'Fauda' je možda kritizirana zbog jednostranosti u pogledu na sukob Izraelaca i Palestinaca, a 'Shtisel' zbog pomalo karikiranog prikaza života ortodoksnih židova u Jeruzalemu, ali obje serije sadrže zanimljiv dramski i/ili trilerski prikaz dijela izraelske svakodnevice koji je specifično izraelski.

Ovih je pak dana na Netflix sletjela i izraelsko-američka serija 'Hit & Run', snimljena u suradnji izraelskih i američkih autora, od kojih su Avi Issacharoff i Lior Raz bili i koautori 'Faude', dok američki dio - Dawn Prestwich i Nicole Yorkin stoje iza hrpe televizijskih serija, kao što su 'Sutkinja Amy', 'Melrose Place', 'Battlestar Galactica' i američka verzija 'Ubojstva'. 'Hit & Run', u kojem Lior Raz igra i glavnu ulogu (kao i u 'Faudi'), govori o izraelskom turističkom vodiču čija supruga, Amerikanka koja u Izraelu pleše u baletnoj trupi, na dan kada je trebala otputovati u New York na važnu audiciju pogiba u prometnoj nesreći u kojoj je pregazi jureći automobil, nakon toga bježeći s mjesta nesreće.

U devet epizoda ove serije prije svega ćemo saznati da ništa nije onakvo kakvim izgleda na prvi pogled - niti je glavni lik, Segev, samo običan turistički vodič, niti je njegova pokojna supruga Danielle samo plesačica - i tako još jedno sto puta. OK, nije sto, ali puno, možda čak i previše puta. Serija, osim toga, ima taj specifični izraelski pečat zbog kojeg su izraelske serije zanimljive svima, a ne samo Izraelcima. Ovaj put nije riječ o sukobu s Palestincima niti o neobičnom načinu života ortodoksnih židova, ali zato obavještajci, posebno uvježbani bivši specijalci, mračni pripadnici izraelske dijaspore u New Yorku - pršte na sve strane.

Pitanje je, međutim, je li 'Hit & Run', visokoprofilna, Netflixova serija s izraelskim korijenima - dostojna slave izraelskih serija diljem svijeta, odnosno, je li jednako dobra kao serije koje su proslavile izraelsku produkciju. Odgovor je - i da i ne.

S jedne strane, riječ je o vješto i raskošno produciranoj seriji s dinamičnom pričom, zanimljivim protagonistom i, kao što već rekoh, svom silom specifičnosti koje je čine izraelskom. Prvih četiri-pet epizoda gleda se bez daha i nema vremena za primjećivanje sitnijih ili krupnijih mana. No kada serija uđe u drugu polovicu i kada se malo uspori, mane postaju sve vidljivije i sve iritantnije. Prije svega, količina obrata i novih otkrića, totalno sporedni likovi koji odjednom imaju neku dotad skrivenu funkciju - sve to počinje graničiti s komičnim ili barem krajnje neuvjerljivim. Kao drugo, postaje sve vidljivije da većina likova osim glavnih uopće nije karakterizirana i da se ponašaju samo kao alati za daljnji razvoj događaja povezanih s glavnim likom. Samo po sebi to možda ne bi bio problem kada postupci tih likova ne bi bili glupi, nelogični i sasvim u suprotnosti s onim kao što bi se inače ponašali razni policajci, novinari i bivši specijalci. Povrh toga, završetak serije tipično je američki manipulativan ili, ako to gledamo iz te perspektive - peca drugu sezonu, iako se gledatelja čitavo vrijeme navodi na pomisao da je riječ o priči koja će biti zaključena u jednoj.

Drugim riječima - dojmovi su mi pomiješani. S jedne strane, ovo je uzbudljiva, napeta, sjajno producirana i snimljena serija, u kojoj čak moram pohvaliti i neke glumce jer su, unatoč tome što im likovi nisu gotovo nikako karakterizirani, uspjeli iz njih izvući upečatljive ličnosti, kao što je to slučaj s Moran Rosenblatt, koja igra rođakinju glavnog junaka, trudnu detektivku Tali Shapira. S druge strane, čak je i u slučaju tog lika razvidno da od napisane karakterizacije i uloge u priči nije imala mnogo više od 'trudna, odana, inteligentna i hrabra', a s mnogim drugim likovima situacija je još gora, dok su glavni antagonisti poprilično stripovski i iscrtani uglavnom na temelju stereotipa o američkim i izraelskim obavještajcima, specijalcima te sitnom polusvijetu.

'Hit & Run' u konačnici ispada serija koju ćete s napetošću odgledati i koja će sigurno postići određenu razinu hit-statusa diljem svijeta, ali da je to bila prva serija koju su Izraelci snimili za međunarodno tržište, vjerojatno ne bi doživjela desetke međunarodnih obrada ni otkup formata. Nije 'Na terapiji', nije 'Domovina', nije 'Fauda', nije 'Shtisel', a nije ni u njihovoj ligi. No ako tražite nešto dinamično za bindžanje na Netflixu, poslužit će. I mnogima je, sudeći po popularnosti, već poslužila. A to je mnogo više nego što uspijeva drugim serijama koje su, barem djelomično, snimljene izvan engleskog govornog područja.