Redatelj Juraj Lerotić čovjek je pomalo tajanstvene biografije. Rođen je 1978. u Kielu, sjedištu njemačke savezne pokrajine Schleswig-Holstein i gradu koji je, kako je sam rekao u jednom intervjuu, inverzija Splita, grada u kojem je pohađao osnovnu i srednju (građevinsku) školu. Nomadski se način života nastavio i u njegovim studentskim danima u Zadru i Zagrebu, gdje je studirao predškolski odgoj, teologiju i filmsku režiju. Štura filmska biografija navodi da je kao redatelj sudjelovao u televizijskim serijalima 'Koledžicom po svijetu' (2007.-2009., RTL) i 'Razred' (2011., HTV), ali nije poznato čime se bavio između srednjometražnog (2012.) i dugometražnog debija, filma 'Sigurno mjesto' (2022.) koji je zadivio struku i publiku, osvojio nagrade na važnim svjetskim filmskim festivalima - uključujući one u Locarnu i Sarajevu - i bio naš kandidat za 95. dodjelu filmskih nagrada Oscar.

Zapaženi je prvijenac redatelja Lerotića - koji je u filmu odigrao i glavnu ulogu - smjesta svrstao među predvodnike novog filmskog vala u Hrvatskoj, bez obzira na to što na koncu nije bio odabran na shortlist za nagradu Oscar u kategoriji najboljeg međunarodnog filma.

No vratimo se više od desetljeća unazad.

Za Lerotića je filmska javnost prvi put čula prije 11 godina, kada je srednjometražnim fotofilmom 'Onda vidim Tanju' pobijedio na ZFF-ovim Kockicama i Danima hrvatskog filma, ali i dobio specijalno priznanje filmskog festivala u Ljubljani, unisono pozitivne kritike i status nove nade hrvatskog filma, da bi zatim 'nestao' na čitavo desetljeće. Tema spomenutog filma bio je odnos dvojice dječaka prema činjenici da im majka ima karcinom, kroz koji je protkana i ljubavna priča. Dakle ljubav i smrt su neka vrsta Lerotićeve opsesije, što pretjerano ni ne čudi jer je riječ o vjerojatno najvažnijim temama ukupnog ljudskog iskustva, bez kojih ne možemo zamisliti umjetnost ili umjetničku proizvodnju od pamtivijeka pa sve do danas.

Nakon više od desetljeća 'umjetničke hibernacije' Lerotić se vratio u velikom stilu 'Sigurnim mjestom', a kritičar Slobodne Dalmacije Marko Njegić nazvao ga je filmom bez presedana u hrvatskoj kinematografiji, "najhrabrijim i najosobnijim debijem u nizu mlađih redatelja čiji su prvijenci posljednjih godina impresionirali javnost". Naša TV i filmska kritičarka Zrinka Pavlić također je pohvalno pisala o njemu, ustvrdivši da je riječ o uratku koji 'od prve scene uvlači u sebe, ne da vam ni udahnuti a da taj udah ne proživite sa sva tri glavna lika'.

Njegić i Pavlić su se, svatko na svoj način, nadovezali na pisanje drugih filmskih kritičara u zemlji koji su se odreda složili da dugo očekivani Lerotićev cjelovečernji prvijenac sjaji intenzitetom i autentičnošću, a uz iznimno tešku i društveno važnu temu samoubojstva koju obrađuje, odlikuje se izvrsnim kadriranjem, minimalizmom, razvijenim dijalozima te fantastičnim glumačkim izvedbama.

Lerotićev prvijenac prepoznali su i strani specijalizirani filmski portali, pa je 'Sigurno mjesto' nedavno uvršteno i u izbor 25 najboljih filmova iz prošle godine, prema portalu Cineuropa.

'Svatko treba sigurno mjesto, i u fizičkom i u metaforičkom smislu. Naprimjer, sigurnost je ključna komponenta koncepata doma i obitelji, koji su duboko ukorijenjeni u našem društvu i u našoj psihologiji. Ali što ako se nekome oduzme to sigurno mjesto? 'Sigurno mjesto' je napeta psihološka drama koja svoju ozbiljnu temu tretira iz iskrene perspektive', zapisao je tom prilikom kritičar portala Cineuropa, Marko Stojiljković. Neki su svjetski kritičari Lerotićev prvijenac prozvali i filmom godine (Byron Burton, novinar The Hollywood Reportera i urednik bloga Award focus), a Guy Lodge, kritičar Varietyja, Carmen Gray, kritičarka The Guardiana i selektorica Berlinalea, John Bleasdale, bloger i kritičar The Timesa, također su uvrstili 'Sigurno mjesto' među top deset filmova iz cjelokupne prošlogodišnje svjetske produkcije. Pridodamo li tome činjenicu da je na streaming platformi za filmske profesionalce Festivalscope bio odabran među 10 filmskih favorita 2022. godine, ne čudi entuzijazam kojim smo dočekali ovogodišnji izlazak shortlista za prestižne nagrade Oscar. Nažalost, slavlje opet nismo dočekali, ali dočekali smo novo autorsko ime na filmskoj sceni. U najboljim je autorskim godinama i od njega zasigurno možemo još puno očekivati.

Sam povod filmu je samoubojstvo redateljeva brata, fotografa, snimatelja i suradnika na filmu 'Onda vidim Tanju', odnosno tadašnji pokušaj obitelji da ga spasi. U autofikcijskoj obradi te bolne teme redatelj Lerotić 'glumi' starijeg brata Brunu suicidalnom Damiru (fantastično ga igra Goran Marković), o čemu je u jednom intervjuu rekao da je to za film bilo dobro jer je zamaglilo granicu između fikcije i stvarnosti, no za njega osobno to je bilo izuzetno psihički zahtjevno - 'stresno, a ne oslobađajuće iskustvo'.

O radu na Lerotićevom debitantskom dugometražnom filmu porazgovarali smo i s glumcem Goranom Markovićem.

'I inače s ljudima sa seta imam dojam kao da smo zajedno prošli rovove. Dogodi se jedna vrsta drugarstva. Ovaj film nije iznimka, osim što je sve bilo još intenzivnije', rekao nam je na početku razgovora Marković, odmah se ispravivši:

'Zapravo, intenzivno je ovdje eufemizam. Rad na filmu je Juru, starijeg brata mog najboljeg prijatelja, preobrazio u Juru kojeg zovem kad mi treba savjet bilo koje vrste. Od kulinarstva do muzike - sve taj pokriva', nastavio je Marković, a kada smo ga upitali kako je bilo raditi s redateljem Lerotićem, odgovorio nam je:

'Kao redatelj, Juraj Lerotić djeluje jako mekano i blago. No to se može činiti kao privid, jer brzo shvatiš da zna jako dobro što hoće, a još više što neće. On je zapravo jedno, i drugo, i treće, i četvrto, i peto. Sve u isto vrijeme. Kad narastem, želim biti on', rekao nam je Marković.

'Sigurno mjesto' ispao je svojevrstan 'eksces' u hrvatskoj kinematografiji, jer ne pamti se takav konsenzus oko kvalitete filma na domaćoj sceni. Hvalili su ga baš svi - od Glasa Koncila do zagrebačkih Novosti - a unisone pohvale kritičara potvrdile su i one žiranata s najvećih filmskih festivala. Krenulo je s prestižnim festivalom u Locarnu, gdje je film imao premijeru i osvojio tri nagrade – za režiju, glumca (Goran Marković) i najbolji debitantski film – da bi se nastavilo Srcem Sarajeva za film i glumca (Juraj Lerotić). Pretpostavlja se da će film nastaviti dugačak festivalski život - teško je uopće pobrojati gdje je sve do sada bio prikazan - a vrijedi izdvojiti i posljednja priznanja, za regionalne filmaše posebno važna; odnosno nagradu Festivala istočnoeuropskog filma u Cottbusu za najbolji film i nagradu za najbolju režiju na Festivalu autorskog filma u Beogradu. Bile su to ukupno deseta i jedanaesta nagrada za film 'Sigurno mjesto', a sasvim je sigurno da bi ih moglo biti još, jer film je upravo ovih dana dočekao još jednu nominaciju. Naime, natječe se za titulu najboljeg debitantskog filma za ICS (International Cinephile Society) nagradu, koju dodjeljuje Međunarodno društvo filmofila.

Dobar ulazak u godinu za redatelja Lerotića i ekipu filma 'Sigurno mjesto', bez obzira na to što nas ni ove godine neće biti u elitnom društvu nominiranih za nagradu Oscar.