Mahmatma Gandhi danas je, slično kao Che Guevara, postao globalni simbol određene politike, većinom nažalost ispražnjen od svojeg konkretnog sadržaja. Za razliku od Chea, Gandhi nije postao toliko kapitalistički uspješan brend, istovjetan na svakom posteru ili majici, ali ne treba zaboraviti da je pop-kulturno kanoniziran u hrpom Oscara nagrađenom biografskom filmu, u kojem ga je utjelovio Ben Kingsley. Taj holivudski Gahndi bio je nevjerojatno plemenit čovjek i promućuran političar najvišeg moralnog autoriteta, koji je svojom politikom nenasilja na kraju uspio otjerati zle britanske kolonizatore iz Indije, osiguravši joj neovisnost 15. kolovoza 1947. godine, nakon desetljeća borbe, žrtava, građanskog neposluha i prosvjeda. Dakle, savršena osoba za jedan američki biopic.

Ogledati jedan film ipak ne znači doista se upoznati s Gahndijem kao osobom, pa ni njegovim kompleksnim političkim i društvenim stavovima, a baš to je bio cilj nove biografije ovog slavnog Indijca, pod naslovom 'Great Soul: Mahatma Gandhi and His Struggle with India'. Autor ove knjige je Joseph Lelyveld, nekad dopisnik New York Timesa iz Azije, kao i dobitnik Pulitzerove nagrade 1986., za svoju knjigu o južnoafričkom apartheidu, a njegov zadatak uopće nije bio tako jednostavan, jer su o Gandhiju objavljene već stotine knjiga. Stoga se Lelyveld odlučio za izbjegavanje hagiografskog pristupa, ali bez želje da subjekt biografije uvuče u tabloidno blato, vođen naoko jednostavnim pitanjem – kako je Gandhi postao Gandhi?

Naravno, medijske reakcije su Lelyveldovu biografiju Gandhija ipak pretvorile u trač-temu, naglašavajući dio knjige u kojem biograf piše o bliskoj vezi koju je u Africi oko 1910. tada ambiciozni indijski odvjetnik imao s njemačkim bodibilderom Hermannom Kallenbachom. 'Gandhi je gay!' vrištali su novinski naslovi, ponajprije oni koje je objavio britanski tabloid Daily Mail, pozivajući se na 'Great Soul', što je rezultiralo i time da se biografija zabrani u jednoj od indijskih saveznih država. Pažljivije obraćanje pažnje na ono što je pak Lelyveld napisao o odnosu Gandhija i Kallenbacha otkriva da oni jesu imali snažan platonski odnos, što se iz današnje perspektive čini homoseksualnim, iako nije bilo tako neuobičajeno u viktorijansko vrijeme. U tom kontekstu treba čitati i pisma koja su dvojica bliskih prijatelja razmijenjivali, a u kojima se mogu naći i strastvene rečenice poput ovih: 'Nevjerojatno je koliko si preuzeo kontrolu nad cijelim mojim tijelom. Osjećam se kao rob strasti.' Slične stvari su u svojim hipertrofiranim romantičnim fantazijama pisale i viktorijanske šiparice svojim udvaračima, iako među njima nije bilo nikakvog fizičkog kontakta.

Ipak, ono što biografiju 'Great Soul' izdvaja jest skrupulozan pristup autora razvoju Gandhijeve ličnosti, kao i nastanku političke svijesti. Kao i mnogi kasniji revolucionari (poput spomenutog Chea ili Lenjina), Mohandas Karamchand Gandhi bio je dijete buržuja, odrastavši u relativnom miru uspješne konzervativne trgovačke obitelji. Lelyveld u knjizi dosta prostora posvećuje Gandhijevim političkim i religijskim interesima, navodeći između ostaloga da je na kasnijeg mirnog revolucionara snažno utjecao ruski klasik Lav Tolstoj sa svojim idejama o bratstvu među svim ljudima. Istovremeno je Gandhi preuzeo rasističke stavove Britanaca prema Afrikancima, pa ih je tada opisivao kao 'po pravilo necivilizirane, prljave i problematične, jer žive skoro kao životinje'. S vremenom je, naravno, Gandhi uvidio pogrešnost takvih stavova, a ono što 'Great Soul' nudi čitatelju je put koji je Indijac morao proći da bi se oslobodio mnogih predrasuda, te postane inspiracija ljudima diljem svijeta.

Važan dio knjige posvećen je i Gandhijevim nastojanjima da ujedini hinduse i muslimane, što mu na kraju ipak nije uspjelo, te je stvoren Pakistan. Jednako tako, Gandhi je bio i veliki reformator indijskog društva, vječni protivnik sistema kasti koji je predstavljao nemilosrdno klasno raslojavanje, s čime se Indija i danas muči. Kroz cijelu tu priču, Lelyveld nikad ne ispušta iz vida osobni svijet Mahatme Gandhija, koji je igrao važnu ulogu u njegovom političkom djelovanju, naročito kroz asketizam i poznate protestne štrajkove glađu. Za razliku od mnogih drugih revolucionara i aktivista, Gandhi je uvijek bio jedan koji misli, govori i čini isto, vodeći vlastitim primjerom.

Britanski pisac indijskog porijekla Hari Kunzru za New York Times je napisao vrlo pozitivan prikaz biografije 'Great Soul: Mahatma Gandhi and His Struggle With India', zaključivši da je riječ o knjizi 'koja je restaurirala ljudsku dobinu Mahatmi, približivši tako i čitatelje pune raznih mana visokim Gandhijevim idealima nenasilja i univerzalnog bratstva'. U današnjem svijetu, posvećenom hranjenju svih mogućih ljudskih mana, nenasilje i bratstvo jednostavno nisu tako tražena roba, što podsjećanje na Gandhijev život i veliko djelo, sa svim njegovim pogreškama, čini još važnijim.